Mislav Bartoš: 

Tek poneki natpis mi je ukazivao na to da sam i dalje unutar granica Lijepe naše. Po ostalim čimbenicima moje okoline ne bi nikada to ni primjetio. Stvari su se dosta promijenile u mojim očima nakon tih petstotinjak kilometara, koliko sam prešao od Osijeka, a ispred mene prostirala se zapadna Europa. Naime, održan je Student Day festival u gradu Rijeci 29. i 30. svibnja i malo je reći da je energija festivala bila nadnaravno dobra.

Stigavši na odredište, na prostoru Ex port Delte, dočekalo me cca 15 000 mladih ljudi u prizoru zajedništva kakav se rijetko viđa u ova mutna vremena na ovim mutnim prostorima. Ekipe izredane skroz od Konta preko HNK pl. Zajca pa sve do Delte, gomila buke, glazba iz daljine, spori zalazak sunca oko 20:30 h, smijeh, znoj, ples, i zabava je mogla početi. Zapravo, zabava je počinjala već oko 19 h, a organizatori su se strogo držali zadane satnice pa tako nastupi bendova nisu nimalo odskakali od zadanih termina, što je mnoge posjetitelje pomalo izlupalo po živcima jer su propustili omiljene bendove, a sve zahvaljujući tome što organizator, iz nekih razloga, uporno nije htio objaviti satnicu nastupa na glavni događaj festivala na Facebooku. Stoga su samo rijetki znali satnicu, nekolicina novinara i organizatora iza kulisa i par posjetitelja kojima je informacija slučajno, „kroz tihe šapate“, u masi došla do uha.

Kako sam se približavao Main stage-u u petak, 29. svibnja, čuo sam posljednje zvukove nastupa Frenkija i Sassje, a mnogi posjetioci su se razočarali kada su shvatili kako je punk skupina Pasi svirala već oko 21:15 h – jednostavno suviše rano za jedan punk koncert. Ali, što je – tu je. Sillyconsi su otvarali toga dana nastupe na glavnoj pozornici, a slijedio ih je bend Greta. Mora ljudi slijevala su se prema glavnom ulazu, do kojeg se moralo kružiti „tri gladne godine“, a organizatori su najavljivali kako postoji i mogućnost zatvaranja glavnih ulaza zbog prevelikog broja ljudi koji su bili u koncertnom prostoru. Koliko znam, to se nije dogodilo, a također nisam iskusio niti jedan incident osim par policijskih rotacija koje sam vidio u daljini iz smjera Konta u neki kasni sat. No, nisam upućen u ta događanja. Davor Gobac odradio je odličan i razigran koncert sa Psihićima, a publika je mogla uživati u stvarima poput: Osjećam se haj, Frida, Donna, Ona ludo pati, Ja nikad nisam bio normalan, Nebo, Ja volim samo sebe, Ja sam, Ramona, Sexy magazin, Pinokio, Natrag u garažu itd. Neprekidno skakanje i zavodljivo namigivanje i komplementiranje „dragoj publikici“, kako on to voli izreći, dodatno je podiglo koncert na višu razinu. Nakon kratke pauze za uzet pokoje pivo ili se brzinski zaletiti na obližnji toalet, uslijedili su dečki iz Gajnica – Hladno Pivo. Otvorivši nastup pjesmom Žena s novog albuma Dani zatvorenih vrata, nastavili su u istom tonu pa tako odsvirali i Mojoj majici, Messi, Na ovim prostorima, Vjeruj u mene te malo starije stvari Ezoterija, Nije sve tako sivo itd. Premalo starog Piva se moglo čuti u ovom festivalskom izdanju i to je šteta. Ali dečki vjerojatno u ovim danima idu na to da promoviraju tek izašli album pa im opraštam na tome. Promocija na prvom mjestu!

Idući dan, nakon dobrog oporavka, bio sam spreman ponovo uzjahati beton na prostoru Delte pa sam tako propustio Silente, ali taman upao u prve redove kada su na pozornicu izašli Pips, Chips & Videoclips. Ripper u sjajnom izdanju, bend totalno uštiman i fantastične volje za dobrim provodom u Rijeci. Zvuk je na svim koncertima glavne pozornice bio dobar, ali samo ako stojite u sredini prostora za publiku. U prvim redovima basovi su znali biti toliko jaki, u nekim trenucima, da sam samo očekivao kada će mi, i uz ritmove koje Ripperove pjesme, izletiti pivo iz stomaka na vrući asfalt. Na prvim linijama također i dosta nerazgovjetan mikrofon pa vam se moglo dogoditi da uopće ne razumijete tekst pjesme, ako ju, naravno, ne znate od prije. Počastila je ekipa iz Zagreba publiku pjesmama Bog, Narko, Gume na kotačima, Ljeto ’85, Poštar lakog sna, Htio bi da me voliš, Plači itd.

Nakon grupe S.A.R.S. slijede domaćini večeri – Let 3. I zaista, opravdali su svako značenje riječi „domaćini“ i uvjerili sve prisutne da ih Rijeka jednostavno obožava. Prlja, Mrle i ekipa izlaze u svečeničkim odorama u kombinaciji s crnim suknjama, ne rade nikakav poseban uvod i samo počinju s pjesmom Kontinentio. Nastavljaju u istom tonu sa stvari 999, da bi kasnije uslijedila novopečena pjesma Prdni majko. Kako nastup odmiče, publika je sve divlja, a na pjesmi Riječke pičke apsolutno svaka osoba sudjeluje s rukama, glasom i skakanjem. Čaše piva su skoro konstantno bile u zraku, a naguravanje s ljudima postala je navika. Išle su i pjesme Omađijaj me, Drama, Mala soba, Profesor Jakov, Sokol, Ženu varam, Pokvarena žena, Prljino revanje kao od magarca na pjesmi Droga, dizanje brojki i bacanje perja na pjesmi Izgubljeni te Mrletov solo dio kada izlazi sam s basom u rukama i izvodi Srničicu, Ciklamu i Mijau Vau – tokom čega su, pretpostavljate, muškarci u publici psi, a žene mačke. Cijeli spektakl je završio beskrajnim zahvaljivanjem publici uz puno riječi ljubavi od strane benda, a točku na i stavili su s pjesmom Tazi – Tazi. Preostajalo mi je samo da se vratim odakle sam i došao. Još dugo u noć smijale su se ekipe ljudi na prostoru Konta, Korza i svih ostalih lijepih lokacija.

Kristina Nikić:

Prvi sam dan Festivala započela relativno kasno, za što bi se djelomično moglo okriviti nepostojanje rasporeda izvođača. Kako sam već propustila poneki od željenih koncerata, pri dolasku sam se uputila ravno na KBS WareHouse Floor. Tamo su me dočekali zvuci drum and bass-a Svena Nalisa iz Balkan Kolektiva. Solidan d’n’b tjerao je prisutne na žešće skakutanje i dobro ih pripremio na nastup Filipa Motovunskog. On je pak, naprosto razvalio! Ni uzavrela temperatura prepunog „skladišta“ nije omela zaljubljenike u ovu glazbu, a ni ostale, da plesom definitivno izgube pokoju kilu.

Jedino što mi je uništavalo doživljaj jest konstantno provjeravanje što se događa vani, to jest čiji je nastup na redu. Uspjela sam pogoditi završetak nastupa Hladnog Piva i pripremila se na dolazak najvećeg imena cijelog Student Day Festivala – Sigme. Malo je reći da je ovaj engleski drum and bass dvojac ispunio svačija očekivanja, pa tako i moja. Uistinu katarzičan nastup popraćen je odličnim razglasom i svjetlosnim efektima. Publiku su, uz brojne druge pjesme, počastili i svojim najvećim hitovima poput Nobody to Love i Changing koju inače izvode s Palomom Faith. Mogle su se čuti i obrade Rudimentalove pjesme Waiting all Night i Hot Right Now Rite Ore. Kako je bilo i za očekivati, publika je bila mnogobrojna i morali ste skakati sve i ako niste htjeli, a vjerujte mi – jeste!

Nakon odličnog nastupa Engleza, ljudi su se počeli lagano razilaziti, a na pozornicu je došao istrijanski The Night Express Band. Tkogod da je odlučio propustiti njihov nastup, s obzirom na rane jutarnje sate, neka mu bude žao! Odličan i energičan koncert prepun hitova svačijeg odrastanja i bivanja – od Rage Against the Machine-a, preko Green Day-a i Blink-a 182, do KUD idijota i antifašističke pjesme Bella Ciao. Svatko se prisutan mogao pronaći u ovom miksu svega i svačega koji je potrajao, pa sigurno do pet ujutro. Grupa je uistinu za svaku pohvalu, pjesme izvode kvalitetno i prijelazi su im fantastični. Sve u svemu, predivan završetak prvog dana!

Drugi sam dan započela koncertom S.A.R.S.-a. Teško je opisati gomilu prisutnu na njihovu koncertu. Definitivno je riječ o najposjećenijem nastupu Festivala, a zašto je tomu tako, ne bih znala reći. Potpuno mi je jasna njihova popularnost na našim prostorima, ali baš da se svaka osoba sjati na njihov koncert, to nisam očekivala. Možda zato što nisam pretjerani obožavatelj, a možda i zbog nepodnošljive gužve u kojoj padaju torbice i nakit te se prolijevaju tek napunjene čaše, koncertom nisam pretjerano oduševljenja. U svemu mi je nekako nedostajalo onog istinskog poleta i radosti koju bi izvođači trebali imati u nastupu. Istina, situaciju je popravljala i više nego euforična publika, pogotovo za vrijeme najvećih hitova poput Buđav lebac, Perspektiva i Lutka, ali prema mom mišljenju – nastup je mogao, i trebao biti puno bolji.

Nakon S.A.R.S.-ova završetka uslijedio je opći stampedo. Ali doslovno stampedo! Svi smo bili prisiljeni kretati se prema izlazu, htjeli-ne htjeli, a sve je vrlo ružno popraćeno svađanjima i vikanjima. Nakon što se cijela halabuka smirila, uspjela sam se vratiti bliže pozornici kako bih dočekala Let 3. Obučeni u balerine započeli su, prema mom skromnom mišljenju, najbolji nastup Festivala! Sigurna sam kako su se, puni energije od početka do kraja, raspjevani i rasplesani, uvukli svakom posjetiocu pod kožu. Svirali su puno i dugo, a čut su se mogle pjesme poput Omađijaj me, Drama i njihove nove Prdni majko. Očekivano, najviše su veselja izazvali stihovi pjesme Riječke pičke. Cijeli je nastup pratila neopisiva energija koja je od izvođača isijavala u publiku. Plesa, pjevanja, vrištanja i skakanja nije nedostajalo od početka do kraja koncerta, kao ni skidanja i presvlačenja na pozornici!

Kako bih s vremena na vrijeme odahnula od sveopćeg veselja vani, navraćala sam do KBS WareHouse Floor-a. Tamo je drugi dan bio namijenjen izvođačima house glazbe, a kako nisam njezin pretjerani ljubitelj, prisustvovala sam samo nastupima Bronskog i Miss Soulfly. Još vruća atmosfera nego prethodnog dana nije sprečavala zaljubljenike u ovaj glazbeni žanr da od početka do kraja događaja bez prestanka plešu i luduju.

Zatvaranje Festivala palo je na The Prodigy Real Tribute Band. Nisam sigurna kako bih njihov nastup opisala. Momci se uistinu trude i držali su publiku na nogama i u te, jutarnje sate, ali meni to jednostavno nije bilo to. Ne znam je li zbog nepripremljenosti ili možda neadekvatne opreme, ali mnoge pjesme nisu zvučale poput onih The Prodigyja. Bez obzira na moje subjektivno mišljenje, velik se broj ljudi svejedno do kraja zadržao na njihovu nastupu pa zaključujem da, sve u svemu, i nisu bili tako loši.

Festivalu se bližio kraj, a oni najizdržljiviji su se uputili još i do KBS WareHouse-a i, koliko sam upućena u situaciju, nakon toga nastavili partijati u riječkom klubu Crkva.

Na kraju ovoga svega može se reći samo to da ovakvih studentskih događanja treba puno, puno više, i to ne samo u Rijeci, već u cijeloj Hrvatskoj. Hrvatskoj treba studenata, a studentima treba zabave! Hvala Rijeko na prekrasnom vikendu, hvala organizatorima i svim dobrim ljudima koji su učinili da energija ovog festivala ne ode tako lako iz glave te se nadamo da će nas pustiti taman kada novi Student Day festival počne. Vidimo se iduće godine!

Članak napisali: 

– Kristina Nikić 

– Mislav Bartoš

Fotografije: 

– Mislav Bartoš

– Maja Fristacky / Student Day Festival – FACEBOOK STRANICA