Maja Posavec je sinoć uz pratnju benda Hotel nastupila u Vintageu te u nešto drugačijoj atmosferi predstavila svoj prvijenac „Kada ne bih imala strah“.

Nakon službene promocije albuma koja se odigrala još u svibnju, u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, sinoć je zagrebačka publika ponovno imala priliku poslušati Majine pjesme uživo. S obzirom da sam je slušala već nekoliko puta, bila na promociji prvijenca te uživala u Večeri s Cohenom koju izvodi u suradnji s Ivanom Kapecom, od Maje nisam očekivala ništa manje od onoga što nam je sinoć predstavila. Svaki nastup učini posebnim i nekako me uvijek uspije iznova izuti iz cipela. Tako je bilo i sinoć.

Allan Shpiljak

Iako su se približavala 22:00 sata, Vintage nije bio nešto popunjen. No ljudi su polako stizali i do početka druge pjesme nastao je ugodan gužvanjac ispred pozornice. Na scenu su se prvo popeli članovi benda Hotel kojeg čine Ivan Kapec na gitari, Damir Mihaljević na bubnjevima, Marino Vinja na bas gitari te Franjo Klinar na klavijaturama. Momci su se odmah, s krajnjom ozbiljnošću, prihvatili svojih instrumenata te kao i svi mi u publici čekali čas kada će se pojaviti Maja. Nakon koje minute i to se dogodilo. Iako smo navikli viđati je u nešto skromnijim, jednostavnijim izdanjima, sinoć nas je zaista iznenadila. U prekrasnoj crvenoj haljini Maja se poput kakve princeze pojavila na pozornici te odmah privukla pažnju publike. Zatim je uzela svoju gitaru i započela nastup. Od prve do posljednje pjesme publika ju je pozorno pratila, a oni nešto odvažniji čak su zaplesali pred pozornicom.

Allan Shpiljak

Moram priznati da sam primijetila kako je Maja svakim nastupom sve slobodnija i samopouzdanija. Kada se sjetim promocije u svibnju, kada se Maja po prvi put ogolila pred ljudima koji su sada već postali njezina vlastita publika, napredak u glazbenom izražaju je itekako vidljiv. Iako bi čovjek pomislio da u nogama ima mnogo nastupa i iskustva te da je izgradila sebe kao izvođača, Maja se uspjela podići na još jedan viši nivo. Od sramežljive samozatajne pjevačice koja nam je kroz svoje pjesme predstavila sve ono što ona jest, svoju osobnost, dobre i loše strane, Maja je izrasla u glazbenicu kojoj svatko može zavidjeti. Čini se da je konačno pronašla svoj put, svoj glas! Tijekom sinoćnjeg nastupa mogli smo vidjeti tu novu, samouvjereniju Maju koja sada više no ikad živi svoju glazbu i prenosi je nama, publici, bez ikakvog straha i nesigurnosti. Samom pojavom i fantastičnim vokalnim sposobnostima ponovno je uspjela oduševiti sve prisutne.

Allan Shpiljak

Sve što je lijepo kratko traje, tako bar kažu. U nešto više od sat vremena mogli smo čuti sve pjesme s albuma prvijenca te i poneku iz starijih dana, dana kada je Maja još bila u Detouru. Tako smo uz Dok držiš me za ruku, Dlan o dlan, Kada ne bih imala strah, Nećemo se naći i ostale, imali priliku čuti i Pijanog pilota, Plešem sama te Daleko u nešto drugačijoj izvedbi. Svemu u svemu čini mi se kako je ovo bio Majin najbolji nastup do sada, njezina publika polako raste, baš kao i ona sama.