Priča koja službeno traje od 2006. godine i prvog festivala održanog u Pragu, organizacija Transmission odredila je kao svoju (trans)misiju postati jedno od najvećih svjetskih okupljališta trance zaljubljenika, kao i jedan od najkvalitetnijih indoor festivala elektroničke glazbe. Događaj koji se u Pragu održava već 13 godina okuplja svake godine kremu svjetske trance glazbe: Ferry Corsten, Armin Van Buuren, Markus Schulz, Above & Beyond, Gareth Emery, Cosmic Gate, Vini Vici… da sad ne nabrajam dalje. Ono po čemu se razlikuju je regularni nastup nizozemskog akta zvanog Vision Impossible, koji nije zadužen za glazbeni ugođaj već za onaj vizualni, pruživši slušateljima audiovizualno iskustvo najkvalitetnijih laserskih podražaja čija cijena se kreće u milijunima dolara, te za svakog pojedinačnog izvođača pruža posebnu priču, posebni set lasera i jedinstvenu vizualnu pozadinu.

Takvo pridavanje pažnje detaljima katapultiralo je Transmission festival u sam vrh svjetskih trance događaja, a ove godine sam se po prvi puta imao prilike i osobno uvjeriti u to iskustvo. Popularnost organizacije se vrlo brzo proširila svijetom do te razine da su od 2016. godine pa nadalje počeli održavati izvedenice festivala i u drugim velikim gradovima svijeta, pa tako danas osim Praga, na Transmission možete otići i u Melbourne, Bangkok, Neustadt – Glewe, Shanghai, a od iduće godine i u Jakartu. I ne, ne morate se brinuti da kvaliteta izvođača varira od grada do grada, uprava festivala se dobrano potrudi da svaki ogranak dobije barem približno kvalitetan line-up sa podjednakom jačinom imena koja dolaze.

Za razliku od većine festivala takve magnitude, Transmission (barem ono glavno izdanje u Pragu) traje samo jedan dan, tako da se čovjeku lako može učiniti da taj jedan dan prođe svjetlosnom brzinom i nakon toga slijedi emotivno pražnjenje zbog polugodišnjeg iščekivanja nečega što je prošlo za samo jedan kratki dan. Sedam sati vožnje do Praga prođe u trenu kada ste u dobrom društvu, a ugodno sam ostao iznenađen i cjelokupnom stambeno/pivsko/gurmanskom ponudom koju mi je Prag pružio u ta dva dana ostanka. Ljudi su ljubazni (iako bi ljudima u press centru dobro došlo malo više poznavanja engleskog), cijene su jeftine, prometna povezanost je odlična, jedino je kiša malo poremetila cijeli ugođaj.

No okrenimo se mi glazbenom dijelu festivala. Vrata O2 arene bila su otvorena od 20 sati kada je na pozornicu stupio Thomas Coastline, prvi službeni izvođač večeri i warm-up DJ koji je svojim kvalitetnim izvedbama na manjim pozornicama zaslužio da bude predgrupa glavnim izvođačima Transmission festivala. No nije imao previše publike pošto su vrata arene za posjetitelje se otvorila tek oko 20,50h. Prvu sekciju izvođača otvorili su Ilan Bluestone (21:30), britanski pionir melodic trance scene čija karijera sve više ide uzlaznom putanjom te smo ga mogli slušati i na ovogodišnjem izdanju Ultra Europe, i Grum (22:45), škotski producent koji koketira sa trance i techno zvukom.

Organizatori nisu svu snagu lasera uključili na prvom aktu, već su ih čuvali za glavni dio večeri koji je nastupio pojavom Above & Beyond (ponoć), londonskih progressive house/trance majstora koji su vrlo dobro poznati svakome tko pohađa Transmission od njegovih ranih dana. Sun and Moon, Northern soul, Red Rocks, Ghost voices samo su neke od uspješnica koje smo imali prilike čuti uživo, uz spektakularnu izvedbu Vision Impossible tima koji je ordinirao laserima u pozadini. U 2 sata nakon ponoći na scenu se popeo neuništivi Paul van Dyk, kojeg je samo dan ranije zagrebačka publika imala prilike slušati u Boogaloo-u. Još jednom je dokazao kako stvara glazbu u korak s vremenom i da je moguće glazbeno napredovati u skladu s vremenom i evoluirati u neki novi glazbeni izričaj, a da istovremeno ostane vjeran onom inicijalnom trance zvuku zbog kojeg postao ono što danas jest (da Tiesto, tebe gledamo).

Kao šlag , ali u sredini torte dobili smo poklon u vidu vraćanja kazaljke na satu sa 3 sata na 2, tako da smo u 2 sata nakon ponoći opet imali novog izvođača, ovoga puta bio je to Markus Schulz, njemački producent koji je skladao himnu ovog i prošlogodišnjeg izdanja Transmission festivala, svojim hitovima kao što je Spirit of the Warrior rasplesao je multinacionalnu trance ekipu koji su spremno pozirali svojim zastavama ne bi li bili uhvaćeni u kadru za live prijenos ili nadolazeći aftermovie. Posljednji akt festivala pripao je psytrance podžanru, kojeg su predvodili izraelski dvojac Vini Vici i švicarski veteran Liquid Soul. Vini Vici su u posljednjih nekoliko godina stalni gosti prime-time termina svih najvećih festivala elektroničke glazbe, a karijerni uspjeh im je strelovito porastao nakon kolaboracije sa Arminom van Buurenom na pjesmi Great Spirit. Tu su bile još i pjesme poput United, Chakra i The Tribe, a od 4:30 do 6 sati Liquid Soul je udjelio posljednju psytrance dozu onima najizdržljivijima u publici.

Što se tiče organizacijskog i off-music dijela festivala, sve je bilo na najvišoj mogućoj razini. Cijene pića bile su neočekivano pristojne za jedan festival takve magnitude, wc-a i osoblja medicinske pomoći je bilo na svakom koraku, koji srećom nisu imali puno posla s obzirom da se publika nije sastojala od klinaca željnih “hešteganja” da su na Transmissionu, već starijih iskusnih rejvera koji znaju vrlo dobro kontrolirati količinu unesenih opijata, stoga incidenata nije bilo. Hrana je također bila dostupna u obliku fast food zalogajnice odmah ispred ulaza u glavnu dvoranu, kao i mnogobrojne stolice za kratak odmor svakoj osobi koju su noge izdale. Sve u svemu, čista desetka za jedno fenomenalno iskustvo od kojeg sam mnogo očekivao, a još više i dobio. Praže, vidimo se nagodinu.

Foto: Transmission festival