Jučerašnji koncert u Domu sportova ostao je u znaku broja tri, jer toliko puta su Brkovi imali samostalni koncert u Zagrebu, u Domu sportova.

Igrom slučajnosti (ili sudbine?) i meni će ovo ujedno biti treći put da za Mixetu pišem o Brkovima. Bilo bi super da mogu iščupat još neku nepovezanu statistiku koja ima veze s Brkovima i brojem tri, pa da imam tri statistike orijentirane oko Brkova i broja tri, ali zadovoljit ćemo se i s dvije.

Foto: Luka Antunac

Brkove poprilično redovito pratim od, ne toliko, davne godine 2011. Taman negdje kad je krenuo njihov masivan “boom” u popularnosti nakon izdavanja drugog albuma. Kad izdaju novi album, sve staje, svi planovi idu na čekanje i preslušava se novi album. Kad je njihov koncert na vidiku, odmah se obaviještava društvo i hodočasno se odlazi na njihov koncert. Tako da kad je objavljen datum novog velikog koncerta Brkova u Domu sportova, nije uopće bilo dileme oko toga gdje će se boraviti 20. listopada 2018. godine.

Foto: Luka Antunac

Za zagrijavanje publike, dok se puni dvorana, bili su zasluženi Jura Klavijatura i legendarni Nervozni Poštar i mislim da sam upravo našao svoju treću činjenicu vezanu za Brkove i broj tri…treći su izvođač večeri. Ok, idemo  sad dalje i izdvojimo par riječi i o jednom i drugom izvođaču koji su zagrijavali publiku za Brkove. Juru Klavijaturu sam skroz zaobišao jer je kretao već oko 20h i nisam znao apsolutno ništa o njemu. No, za potrebe ovog teksta ga upravo sad slušam na YT i moram reći da je Klavijatura vrlo zanimljiv glazbeni mix.

Jura miješa old school punk sa klavijaturama i što ga više slušam to me sve više baca na pokojnog Satana Panonskog zbog tog jedinstvenog spoja. Jure je jedan od onih benda na kojeg bi prije kojih deset godina slučajno  možda naletjeli na nekom sprženom mp3 cd-u kojeg ste davno maznuli nekom frendu, a ima more foldera s albumima raznih bendova.

Foto: Luka Antunac

Nervozni Poštar – Brkovi prije nego su Brkovi postali Brkovi. Veteranima “folk rock” žanra je ovo drugi put da nastupaju sa Brkovima, prvi put je bio ujedno i prvi koncert Brkova ikada, a nastupali su kao predgrupa. Publika je tretirala momke iz Poštara kao da nema benda iza njih, kao da su oni zapravo glavne zvijezde večeri. Šljivovica ljuta, Ženim se, Čoban tera ovčice, Nova godina kuca na vratima, samo su se redali hitovi, a publika nikako da ih pusti da odu. Obećan je ponovni, skori dolazak u Zagreb tako da će publika imat priliku opet čuti sve njihove hitove i nešto više.

Foto: Luka Antunac

I tako dolazimo do zvijezda večeri, PunkFolkWellness ansambla – Brkovi. Shamso, Tomac, Prasac i ostatak vesele družine. Svirka je trajala dobra dva i pol sata bez velikih naznaka stajanja. Dakle, momci su mogli svirati još toliko bez imalo problema, a ni publika nije pokazivala previše znakova umora. Tako to biva kad sviraju Brkovi, samo jako – bez stajanja, uz puno alkohola, naravno.

Foto: Luka Antunac

Pošto je koncert bio povodom izdavanja novog albuma, zvanog Hormon sreće, početni dio set liste je pretežito bio orijentiran na nove pjesme. Zagreb je tako prvi imao priliku čuti neke od budućih klasika poput Grad, Hormon Sreće i Gabor. Riskiram zvučati kao klasični zatucani fanboy, ali očekivao sam da će svirati više starijih hitova. Svirali su i Cvjetalo je meni cvijeće i Bolje da sam s frendovima pio rujno vino i Tolerancija i Švaler i Mala ALI….gdje su Brkovi (himna), Neću da idem u disko skup, Ornela, Balkanski žigolo?? Nije bio niti na bisu Shamso s akustičnom gitarom kad dere najbolju hrvatsku power baladu ikada, Samac. To je u principu jedina kritika na sami koncert.

Foto: Luka Antunac

Osim set liste (da, opet prigovaram) koja je mogla biti i bolja, sve ostalo je bilo točno onako kako se i očekuje od Brkova. Puno psovanja, puno improvizacija, od kojih treba izdvojit Shamsovu obradu hrvatskog punk klasika od Hladnog Piva – Trening za umiranje i Nisam te zaboravio od Zlatka Pejakovića te buduću pjesmu (možda?) zvanu Hoću da mi dijete sluša narodnjake (a ne da nosi dugu kosu i prljave starke). Gore navedeni najveći hitovi bili su rezervirani za sam kraj i bis koncerta koji je doveo publiku do apsolutnog ludila.

Foto: Luka Antunac

Sažetak za one sa slabom koncentracijom: jako dobar koncert sa puno ljudi raznih generacija koje spaja ljubav prema punkfolkwellness ansamblu. Bilo bi dobro da su svirali još koju stariju stvar, al’ jebiga, tako je to kad izvođač ima 5 studijskih albuma, a na svakom bude barem 6 – 7 hitova koji izazivaju delirij. Voljeli li ih ili mrzili – Brkovi su tu da ostanu.