Nakon što je cijela ova priča s reunionom zagrebačke stare hip-hop škole krenula još u četvrtom mjesecu prošle godine s objavom da Tram 11 nastupa u Domu Sportova, bilo je jasno da to neće biti jedini takav event, pa iako smo od tada do ovog koncerta Nereda i Stoke morali čekati malo manje od  godinu dana – definitivno se isplatilo.

Prije svega htio bih posebnu pažnju skrenuti na posvećenost artista ovome događaju i pohvaliti ogroman trud istih k ovome događaju, da bi svi oni koji su platili kartu ili došli ovdje na neki drugi način bili zadovoljni te imali jedan odličan subotnji provod u Zagrebu. Također, veliko poštovanje ide i za ekipu iz Dostave Zvuka, koja je uložila maksimalan napor da bi sve ispalo onako kako treba, a tako je i bilo zahvaljujući u dobrom dijelu njima, ovako se radi organizacija eventa, mnogo bi mogli gledati i učiti.

Foto: Facebook – Marin Ivanović Stoka

Za warmup su bili zaslužni uvijek odlični ONI, zatim Dante, Suicidal & Khan, no najbolju su energiju prenijeli i ostavili Dregermajster Crew, kako bi nas uveli u spektakl koji slijedi. Od samog starta i uvoda s Carmina Burana bilo je vidljivo koliko ova večer znači kako izvođačima tako i publici koja je popunila malu dvoranu Doma Sportova. Krenuli su Stole i Neki odmah ono što bi se reklo ‘u glavu’, redajući jedan za drugim hitove kojima su prije 20 godina ispisivali stanje na ulicama Zagreba te postali ono što su danas, rap ikone ovih prostora. E sad, ono što sam nažalost morao primijetiti ,a bilo je neizbježno čak i unatoč činjenici da je publika koja je prisustvovala ovome eventu dala istome veliki obol te od početka do kraja pratila energiju prve satnije Blackouta, Zagreb nije isti kao kad je ova ekipa počinjala repati, no to sve je dakako posljedica nekih drugih stvari u koje ne bih previše ulazio, eventualno bih se dotakao toga da se vremena pa s njima i glazba mijenjaju te evoluiraju, a to je normalan tijek procesa i promjena generacija.

Foto: Facebook – Marin Ivanović Stoka

Kao što je bilo i najavljeno, na bini su im se pridružili mnogobrojni gosti koji su svi redom pobrali ogromne ovacije. Počevši od Targeta i Wooa, preko Bolesne Braće i Renmana, pa do Zaprešić Boysa i trenutka kada je na binu stala Josipa Lisac, čija je pojava možda i najviše razdražila okupljenu masu pri izvedi Ritam Grada. Tijekom cijelog koncerta osjećala se ta fuzija publike i izvođača, ne samo ovih u glavnim ulogama nego i svih ostalih koji su dali svoj doprinos. Netko bi možda rekao da je 3500-4000 ljudi i premalo za sve ono što su Stoka i Nered pružili domaćoj sceni, no za mene ljudi je bilo taman toliko koliko je trebalo, što bi se reklo – onaj tko je trebao biti bio je, i to iz dva razloga; prvi je već spomenuto mijenjanje i evoluiranje glazbe i stvarno bi bilo krajnje nepotrebno da su ovakvom nečemu prisustvovali klinci od 15-18 godina koji u krajnjem slučaju ne razumiju ili ne žele razumjeti početno razdoblje gangsta rapa na našim područjima te koji su sa slušanjem rapa i njegovih pod pravaca počeli prije 3-4 godine, ovo je jednostavno bila privatna zabava za one koji su odrastali na ovome soundu, ili ga, iako spadaju u puno mlađe dobne generacije prihvatili kao nešto jedinstveno, a drugi faktor ovakvog broja publike je da je dobar dio onih koji su početkom dvijetisućitih stasali uz ‘Bolero’ ili ‘Zeleno, Zeleno‘ već odavno iselio s ovih prostora ili ako nije završio u nekim drugim pričama kao što su, npr., obitelj ili posao.

Foto: Facebook – Marin Ivanović Stoka

Večer je ovo koju je obilježila ogromna količina pozitivne energije, brdo plesa te hektolitri točenog piva, večer koja će zasigurno ostati u lijepom sjećanju svima koji su prisustvovali. Moglo bi se slobodno reći da je ovo šlag na tortu cjelokupne ekipe 90-ih, i iako će svi oni zasigurno održati još nastupa, što solo, što zajedničkih širom regije, osobno ne vjerujem da je moguće da se ponove atmosfera i doživljaj kakvi su pruženi na koncertu Tram 11 i Stoke i Nereda.

Puši moje sranje ak si hip hop prvak, digni ruke u zrak, digni ruke u zrak!