Povodom koncertne promocije albuma “Susret”, razgovarali smo sa simpatičnom kantautoricom Lucijom Ćustić – Luce. Što možemo očekivati od koncerta u Tvornici, kako je izgledalo stvaranje pjesama s novoga albuma i što nam Luce kaže općenito o životu pročitajte u sljedećim redcima.

Bok Luce! Bliži nam se 19. listopad i promocija tvojeg prvog dugosvirajućeg albuma „Susret“ u Velikom pogonu Tvornice. Je li sve spremno za veliki koncert? Prevladava li više uzbuđenje ili trema?

Potpuno spremno još nije, imamo još nešto vremena, a i kod mene uvijek mora nešto biti u zadnji čas, ali se radi punom parom i svi smo jako uzbuđeni. Emocije su mi već sad intenzivirane jer je 2.10. izašao i moj debitantski album Susret tako da je puno uzbuđenja u igri, a time i nervoze, ali pokušavam to sve kanalizirati u pozitivnom smjeru. Vidjet ćemo koliko će mi to uspijevati dan, dva pred Tvornicu.

Već pet godina uživam/o u tvojim pjesmama, a unazad godinu, dvije aktivnija si što se tiče objavljivanja singlova („Otkucaji“, „Još i sad“, „Početak“,..) kojima si najavljivala novi album. Osjetiš li razliku u stilu svojih novih pjesama i onih koje si objavila na EP-ju „U bojama“ 2015. godine?

Na albumu se nalazi 10 pjesama odnosno malih cjelina za sebe, neke se stilom i atmosferom naslanjaju na pjesme s EP-a, neke su drugačijeg, življeg ritma, a neke su izražajem slične starima, ali drugačije aranžirane. Mislim da je najveća razlika starih i novih u tom nekom malo drugačijem soundu, a ipak su i dva producenta u pitanju, Mark Mrakovčić i Srđan Sekulović Skansi, pa je logično da postoji neka razlika među pjesmama.

Kao što je rečeno u prvom pitanju, album si nazvala „Susret“. Je li bilo teško odlučiti se za ime albuma ili ono spremno čeka već duže vrijeme te si unutar njega samo slagala novonastale pjesme?

Dugo sam razmišljala o nazivu albuma i jedan dan mi je niotkuda pala na pamet riječ susret. Jednostavno, nepretenciozno, a idealno opisuje moje “putovanje” i sve što sam pokušala ispričati kroz ovih 10 pjesama. Nekad je jedan susret dovoljan da život krene u potpuno drugačijem smjeru, a ja nisam imala jedan nego nekoliko njih bez kojih albuma ne bi ni bilo. Spomenula bih ovdje i našeg mladog, talentiranog grafičkog dizajnera Mladena Udovičića koji je napravio vrlo intimni i osobni vizual albuma za kojeg mislim da odlično opisuje atmosferu albuma i uvodi slušatelja u ono što ga čeka kad pritisne play.

Foto: Goran Berović

Kroz sve tvoje pjesme osjeti se iskrena emocija, njihov slušatelj se definitivno može poistovjetiti s tobom. Pošto je sigurno da svaka pjesma ima svoju priču, imaš li favorita među ovima sa novoga albuma?

Nemoguće mi je izdvojiti jednu, a vjerujem da će i među slušateljima svatko imati svog favorita. Svaka mi je draga na svoj način, svaka priča svoju priču, a opet zajedno čine cjelinu i presjek mog trogodišnjeg rada i suradnji.

Moram/o priznati, jako nam se sviđaju tvoji umjetnički videospotovi ispunjeni prizorima prirode. Svi su različiti, a odišu jednostavnošću, ali i pomnim planiranjem. Primijetili smo da si s Lukom Nižetićem surađivala na nekoliko zadnjih singlova, a osim njega, tko je sve pridonio vizualnom dijelu albuma?

Ema Giunio je zaslužna za većinu mojih spotova pored Luke, a spot za pjesmu “Još i sad” je radio Tvrtko Barišić Vidokk. Pored njih tu je još i Ema Gušavac kao idejni i izvršni producent.

Možeš li nam ukratko predstaviti svoje suradnike glazbenike i producente koji su ti pomogli ostvariti tvoju novu glazbenu priču?

Osim pjesama kojima sam ja autor glazbe i teksta, na albumu je i nekoliko pjesama koje su nastale u suradnji s Matejem Miloševom, Miroslavom Gugićem i Vinkom Ergotićem. Tri pjesme je aranžirao i producirao Mark Mrakovčić, preostalih sedam Srđan Sekulović Skansi. Na albumu su svirali Filip Pavić, Dominik Žagmešter Žuga, Marino Vinja, Daniel Kadijević, Matej Milošev i Dean Melki.

Moramo se na trenutak vratiti i na sami početak tvoje karijere. Kada i kako si se odlučila početi aktivno baviti glazbom?

Nakon što sam diplomirala vinarstvo, počela sam pjevati back vokale svojoj dugogodišnjoj prijateljici, također kantautorici Ireni Žilić i kroz razgovore s njom i njen poticaj, shvatila da se moram konkretnije pokrenuti i aktivirati u vezi svog pjevanja. Nisam znala kako, gdje, kome se obratiti, a onda sam preko sestre Maje koja je osobna trenerica, upoznala današnju menagericu Emu Gušavac i priča je krenula.

Foto: Luka Nižetić

Pošto za većinu pjesama sama pišeš i tekst i glazbu, što prvo nastaje? Postoji li određeni redoslijed u stvaranju, ili sve dolazi spontano?

Ove pjesme koje se nalaze na albumu su mi dolazile paralelno tekst i melodija. To mi se dogodi rijetko, ali kad se dogodi znam da je misao i cjelina zatvorena i to uvijek jako brzo izađe iz mene, nekad i u 15 minuta. Rijetko kad odnosno gotovo nikad mi se nije dogodilo da sam napisala nešto odlično kad bi ciljano sjela za stol i krenula raditi pjesmu. Mozak mi očito ne funkcionira na taj način, nego kad radim neku mehaničku radnju poput recimo vožnje auta, onda se aktivira taj kreativni dio u meni i samo krene izlaziti, a ja brzo palim snimač zvuka na mobitelu i nadam se da se neću sudariti putem. 🙂

Više puta si spomenula da je Josipa Lisac svojim korisnim savjetima i toplim pristupom utjecala na razvoj tvoje karijere. Osim nje, postoji li još netko sa hrvatske glazbene scene tko je utjecao na tvoj rad?

Jako volim i cijenim sve što su Oliver, Runjić i ekipa stvorili. Odrasla sam na njihovoj glazbi i vjerujem da je ostavila trag negdje u mojoj podsvijesti. Dok je nastajala pjesma Distanca koja se također nalazi na mom albumu, u glavi mi je cijelo vrijeme bio Oliver. Čak sam razmišljala da se ohrabrim i pošaljem mu ju, pa ako mu se svidi da mu ju poklonim, ali nažalost to više nije bilo moguće zbog njegove bolesti, a i ja sam shvatila da je preosobna i previše mi znači te da ju moram zadržati za sebe.

Ovaj utorak si otvorila sezonu Akustike u Rockmarku i čujemo da je bilo jako lijepo. Osim promocije albuma, koji su ti planovi do kraja godine, gdje ćemo te sve moći poslušati?

Nakon Rockmarka i Tvornice, slijedi koncert u Rijeci 25.10. u sklopu Impulse festivala i tome se jako veselim jer nisam pjevala u Rijeci već tri godine. Pored toga dogovaramo koncerte za Advent, a u planu je i promocija albuma po gradovima.

Foto: Goran Berović

Pošto si dosta aktivna i pristupačna na različitim društvenim mrežama, zanima nas tvoje mišljenje. Koliko je komunikacija s publikom kroz njih bitna za razvoj i opstanak glazbenika?

Dugo sam izbjegavala otvoriti Instagram račun jer smatram da smo ionako svi previše po tim društvenim mrežama, a premalo u stvarnom životu i trenutku, ali sam shvatila i prihvatila da je to nužno obzirom na posao kojim se bavim i svjesna sam da je to jako dobra i gotovo neizbježna platforma koja omogućava ljudima da lakše dođu do tebe i čuju za tvoj rad i novosti vezane uz njega.

I za kraj, možeš li nešto poručiti publici koja dolazi u Tvornicu na veliki koncert te našim čitateljima?

Očekuje vas puno zanimljivih stvari u Tvornici, sviramo cijeli album “Susret” te stare pjesme u novom ruhu. Bit će tu i gostiju, Gina i Nenad iz Detoura, Tonka i Aljoša iz Pavela te klapa Stine, tako da vjerujem da će biti ponešto za svakoga. Budite mi dobro, ne zamarajte se nebitnim stvarima i cijenite male stvari i trenutke jer one život znače.