Svoje premijerno gostovanje u Hrvatskoj, sinoć su održali relativno friški velikani europske heavy stoner psihodelične scene Mars Red Sky u zagrebačkom Vintageu.

Prije francuskih zvijezda večeri, nastupao je zagrebački bend Sloanwall, no zbog kašnjenja na koncert imao sam priliku čuti samo završne taktove završne pjesme i odmah sam požalio zbog vremenske neodgovornosti jer i to malo što sam čuo zvučalo je dovoljno energično i intrigantno te je djelovalo kao uspješan uvod u Mars Red Sky.

Što se francuza tiče, radi se o tročlanome bendu iz Bordeuxa (Francuska) koji djeluje od 2007. godine. Do sada su izdali 3 studijska albuma, te 4 EP-a kao i kratkometražni film Alien Grounds koji utjelovljuje njihovu glazbu s albuma Apex III. Povodom njihove aktualne turneje Go East, bend napokon dolazi i do naših krajeva te pred jedva stotinjak okupljenih u Vintageu stvaraju teške psihodelične boje i zvučne kolaže. Kao i što sam bend priznaje, prepoznaje se tu podosta utjecaja bendova poput Black Sabbath u obliku masnih i teških riffova, tu je negdje očit i utjecaj kultnog Dead Meadowa, ponajviše po karakterističnom wah wah psihodeličnom efektu kojeg sinoć nije nedostajalo, dok težak bas ide u smjeru čupavog genijalca Al Cisnerosa iz legendarnog benda Sleep.

Sve to i dalje ne čini Mars Red Sky nekim bezličnim bućkurišem navedenih utjecaja. Njihova energija i strast prema glazbi koju sviraju je itekako primjetljiva. Tu je i karakterističan tugaljiv vokal Juliena Prasa te bez obzira što je teško razaznati o čemu on točno pjeva, njegov glas se savršeno stapa u psihodelične kolaže koje proizvodi gitara i efekti na njoj. Najdomljiviji koncerta su oni trenuci kada se sinergija benda spoji u one završne dijelove pjesama te bend uspješno stvara predivnu psihodeličnu buku prožetu spomenutim wah wah efektima koji vas odvode u nepoznate krajolike vašeg uma ili u njihovom slučaju, skroz do obzora planete Mars. Tomu valja pridodati i vizualne apstrakcije koji se projiciraju na platnu iza benda te je psihodeličan užitak gotovo zajamčen što je bilo evidentno na nekolicini okupljenih koji su gotovo tokom cijelog koncerta putovali crvenim marskovskim nebom plešuči na mjestu sve do posljednjih taktova francuskih psihodeličara.

Odaziv publike je bio zapravo poprilično skroman, što zapravo i čudi, jer Zagreb je s vremenom postao dojmljiv domaćin stoner glazbe, a publike rijetko kada nedostaje. Međutim, glazba Mars Red Sky-a nije ni tipično stonerska glazba s obzirom na nerijetka prebacivanja između chill psihodeličnih dionica pa do heavy trenutaka koji prizivaju bendove poput Bardo Pond ili The Melvinsa. Sve u svemu, kultni “mali” koncert koji u nešto više od sat vremena trajanja pruža francuski odgovor na psihodelične i stoner izazove koji ponajviše dolazi ili iz SAD-a ili Njemačke te koji vjerujem pruža još dojmljiviju dimenziju i užitak uz uglavnom svima tako drage, ali zabranjene supstance.