Povodom velikog koncerta na zagrebačkoj Šalati 9. lipnja, uspjeli smo uhvatiti poprilično zauzetog Nenu Belana te porazgovarati o njegovim trenutnim aktivnostima, budućim nastupima te smo ga upitali uhvati li ikada vremena i za odmor. Što se trenutno događa u Neninom životu, možete pročitati u nastavku.

Pozdrav Neno! U subotu Vas čeka solistički koncert na Šalati, a najavili ste da će zajedno s Vama nastupati i razni glazbenici, Vaši posebni gosti. Po čemu je ovaj koncert poseban i što publika može očekivati od Vašeg koncerta pod zvijezdama?

Bit će to pravi spektakl pod zvijezdama. Šalata je vrlo poetičan prostor, s tornjevima Katedrale u kadru, iza pozornice. Topla ljetna noć daje čarobnu atmosferu i jako se radujem svemu tome. Svirat ćemo moje najveće hitove, uz vrhunsku produkciju i čak tri led ekrana. Za cijeli show brine se moja prijateljica, kazališna redateljica Nina Kleflin. A i moji gosti su ovaj put nešto posebno! Prvi će nastupiti naši prijatelji, tvrdi rockeri iz Županje, Opća opasnost. I ja ću izvesti s njima njihov veliki hit “Pobjegao sam”, a Pero i ja ćemo to zajedno zapjevati na jedan sasvim drugačiji način. Posljednji gost bit će veliki glazbenik i umjetnik: Zlatan Stipišić Gibonni. S njim dijelim puno toga: mi smo splitska dica, kako nas je okarakterizirao Zlatko Gall u svojoj novoj knjizi, mi smo mediteranskim duhom opijeni glazbenici i obojica smo  emotivci koji su život posvetili stihovima i glazbi. Zato sam vrlo sretan da će upravo Gibonni započeti veliko finale koncerta. A u sredini će se dogoditi za mene jedinstveni emotivni trenutak: po prvi puta ću javno nastupiti sa svojom kćeri – Nikolinom. Otpjevat ćemo kazališni hit, temu iz mjuzikla Kralj Lavova. Oboje imamo tremu i oboje jedva čekamo. Tako. Sad sam otkrio i ono što sam obećao da neću govoriti. Neka. Bit će to lijepo putovanje na glazbenim valovima s mojom dragom publikom.

 Osim na Šalati, gdje ćemo sve moći poslušati, uz čašu dobrog vina, Vas i Vaše Fiumense do kraja ove godine?

Pa svugdje pomalo. Mi slovimo kao jedan od bendova s najvećim brojem kilometara “u nogama” iza sebe, te penjanja na pozornicu. Godišnje smo u prosjeku između 70 i 90 puta na njoj. Tako da gdje god se okrenete, eto nas – od Istre pa do Iloka, od Čakovca pa sve do Dubrovnika..pa i šire. 🙂

Također, čuli smo da Vaše stihove osim naših domaćih, rado slušaju i stranci koji su svoje ljubavi zapečatili Vašim pjesmama. Ovu zimu ste nastupali u Švicarskoj, planirate li u skorijoj budućnosti ponoviti koncert izvan naših granica?

To isključivo ovisi o našem menadžmentu i o lokalnim organizatorima..ali sasvim sam siguran da će ih biti, kao što ih je i do sad uvijek bilo.

Snima li se nešto novo u glazbenoj radionici Nene Belana i Fiumensa?

Glazbena radionica Nene Belana uvijek radi punom parom, i trenutno mozete očekivati tri noviteta pa idemo po redu. Prvo, tu je spoj nespojivog, duet mog kolege i prijatelja Tonča Huljića i mene, jedna predivna emotivna balada mediteranskog tipa, koja će svoju premijeru doživjeti na skorašnjem Splitskom Festivalu i već je snimljena. Drugo, jedan rasni retro-pop komad u stilu 60-tih godina, moja autorska pjesma koju sam napravio za potrebe zadarske grupe Forum, vjerujem da se sjećate njih i za njihov veliki come back, a ista će biti promovirana izvedbom na nastupajućem Šibenskom Festivalu. I na kraju, moja autorska nova pjesma, za vlastite potrebe, ali detalje o njoj bih za sad držao u tajnosti. 🙂

Jedan ste od rijetkih glazbenika koji tijekom cijele stvoje karijere uspijeva ostati pozitivan kroz stihove. Gdje crpite energiju i inspiraciju za svoje glazbene ljubavne priče?

Ako i postoji neka tajna, ja je nisam svjestan. Volim skladati, pisati stihove, svirati gitaru, pjevati, raditi u studiju, i kao rezultat svega toga nabrojanog – volim nastupati, volim taj emotivni dijalog s publikom. Na sceni kada pjevam uživo pjesme koje meni puno znače, kao i ljudima kojima one puno znače dolazi do nekog posebnog spoja. Ljubav i pozitivna energija su u zraku, to je za mene nenadmašan osjećaj zbog kojeg ću voljeti svaki nastup: i pred tristo i pred tri tisuće ljudi jednako. A iako se čini da je to uvijek isto, već godinama, za mene niti jedan nastup nije isti. Uvijek iznova je to susret pun očekivanja. Sa svakom novom publikom je novo upoznavanje, nova razmjena. I svaki put je baš s tim ljudima, tamo, u tom trenutku to prvi i jedinstveni sastanak.

Jeste li se umorili od čestih nastupa i života na cesti ili smatrate da još uvijek niste ponudili publici svoj maksimum?

Ni slučajno se nisam umorio, dapače kako vrijeme odmiče osjećaj je sve snažniji da sam jednostavno rođen za binu i da mi je upravo tu mjesto, odnosno da je to moja životna misija, koju sam zaslužio ne svojom voljom, već je jednostavno svemir tako htio, a više autoritete, naravno, svakako trebamo uvažavati i poštovati. I osjećam da ću tu biti još dugo dugo, dokle god me tijelo bude slušalo. Dakle draga publiko, moj maximum tek stiže. 🙂

Već drugu godinu zaredom obavljate dužnost umjetničkog ravnatelja Zagrebačkog festivala (ovogodišnji je bio 65. po redu). Da ne pričamo samo o stresnim obavezama, koja je naljepša stvar vezana za Vašu poziciju i zaduženja?

Najljepša stvar je upravo taj osjećaj da mogu na određeni način pomoći kvalitetnim autorima i izvođačima, naročito mlađim snagama, onima koji dolaze i koji će sutra činiti okosnicu naše scene, a time i ukupno sceni, koje sam i sam dio. Zg Fest je festival prije svega autora, pa mi je značajno da promoviramo kvalitetne pop glazbenike koji stvaraju moderni, urbani zvuk. Zagrebački festival se u tom smjeru jasno profilirao, vidljiv je smjer koji smo zacrtali. Na čelu sam stručnog umjetničkog tima, a pjesme koje uđu u vrh festivalskog odabira prihvaćene su odlično i od publike i od radijskih urednika. Zagrebfest je imao dugu i respektabilnu tradiciju, sad je dobio novi vjetar u leđa. Da je to na radost svih pokazuje i nagrada Porin koju smo ove godine primili za kompilaciju pjesama sa festivala.

Osim što pišete i skladate za svoju dušu,  aktivni ste i na kazališnim daskama,  a nedavno ste i napisali glazbu za predstavu „Povratak Filipa Latinovicza“, koja je premijerno prikazana početkom svibnja u Pečuhu. Kako je došlo do suradnje sa Hrvatskim kazalištem u Pečuhu i je li Vam bio izazov okrenuti se skladanju klasične glazbe?

Skladati glazbu za dramsku predstavu, posebno za mračnu, egzistencijalističku temu poput Povratka Filipa Latinovića bio je za mene novi veliki izazov. Uživao sam u promišljanju gustih orkestracija, po prvi sam se put približio klasici. Snimio sam i CD s originalnim soundtrackom predstave uz brojne izvedbe klasičnih instrumenata uživo. Jako sam zadovoljan rezultatom, dobio sam mnoge pohvale, ali najvažnije mi je da je glazba doprinijela toj sjajnoj predstavi u kojoj se poklopilo baš sve: veličanstvena Krležina rečenica, sjajni glumci, izvrsna režija, likovnost, plesači, trenutak otvaranja nove kazališne zgrade. To je jedan od onih poslova koji u konačnici završe kao nešto veće od nas samih, gdje kolektivna energija stvori malo umjetničko čudo. A do suradnje je došlo na poziv Nine Kleflin, koja je i režirala predstavu, a s kojom sam već i ostvario nekoliko izuzetno uspješnih kazališnih suradnji radeći kompletnu glazbu za tri “family show” mjuzikla, Buratina, Matildu i Čarobnjaka iz Oza.

Bliži se ljeto i usporeniji ritam života, kakvu glazbu imate na svojoj playlisti, a da Vas opušta?

Da bliži se ljeto, ali za mene to ni slučajno ne znači usporeniji ritam života, dapače, upravo suprotno, ljeti najviše sviramo, putujemo, i ovo ljeto imamo već potvrđenih 35 nastupa plus nastupi na tri festivala. Dakle dosta ću “živjeti u autu”, a u autu su mi ustvari jedina play lista – radio postaje. Jednostavno, Hrvatska ima oko 150 radio – postaja i uvijek se može naći nešto što ti u tom momentu paše i što te opušta. Tako prepuštam radio urednicima da me iznenade svojim izborom..:)

I za kraj, stignete li guštati u moru nakon silnih obaveza koje imate i koje Vas čekaju?

Pa stignem guštati u moru, da, ako se prevrne trajekt, haha, mala šala naravno. Ono nešto malo dana što uhvatim slobodno između svih tih silnih obaveza, provedem obavezno na otoku Braču u malom pitoresknom mjestu Pučišća, odakle mi ja majka, i gdje imamo djedovinu, nekoliko puta tijekom ljeta po par dana.

FB EVENT