Kraj je svibnja, a Začarana Močvara pripremila je jednu lijepu intimnu večer kraj obale rijeke Save uz izložbu i glazbu kantautora. Svoje materijale će predstaviti Elisha i Kensington Lima, a večer će otvoriti izložba naziva “Običan grad” talentirane Laste Slaviček.

U novoj Začaranoj Močvari koja će se održati 29. svibnja nastupat će Elisha i Kensington Lima, uz postavljenu izložbu fotografija Laste Slaviček.

Elisha je mladi kantautor, liječnik i pisac iz Pule koji je započeo sa samostalnim glazbenim radom 2016. godine otkad broji dva EP-a (Inner World 2016. i Outer Noise). Album Chapters je izašao ove godine, a snimljen je, produciran i objavljen vlastitom rukom i uhom, a pomoć je dobio od različitih kolega glazbenika koje je upoznao kroz godine. Van konvencija žanrova, radi se o autorskoj glazbi koja je spoj bluesa, rocka, folka i elektronske glazbe s engleskim tekstovima široke svevremene tematike. Dosad je svirao po različitim klubovima, ljetnim terasama ali i na ulici, gdje se osjeća najslobodnije. Na ovom nastupu promovirat će pjesme s najnovijeg albuma, s ponešto starih, sve uz pratnju stalnog suradnika Manuela Manzina na saksofonu.

Nakon godina sviranja u brojnim bendovima i projektima (Beatles Revival Band, Valentino Bošković, Buđenje, Aljoša Šerić…), multiinstrumentalist i autor Josip Radić konačno odlučuje predstaviti probrana djela iz svoje bilježnice koju sa sobom nosi posljednjih 15 godina. Rezultat je Kensington Lima, glazbena priča koja okuplja Josipove prijatelje i kolege te pjesme nastale u trokutu Split – Zagreb – Rijeka, a nerijetko i negdje po putu. Ako je Kensington Lima potrebno žanrovski svrstati, onda nek’ ta ladica bude “cassette pop”. Štogod to bilo i gdjegod se ta ladica nalazila. U dosad objavljenim pjesmama Kensington Lima svoj doprinos dali su brojni glazbenici kao što su Mark Mrakovčić, Fog Frog Dog, Davor Capković, Lovorka Sršen, Vedran Križan, Neno Belan, Aljoša Šerić i Darko Bakić. Svi oni – ali, i ne samo oni! – naći će se na prvom albumu KL-a pod nazivom “May” koji će biti objavljen u drugoj polovici 2018.

O izložbi Laste Slaviček

Rođena 1976., odrasta u Selendri nadomak Zagreba. U vječnom pokušaju bijega u nedođiju. Diplomirala je inženjersku fiziku: fiziku mora i atmosfere na zagrebačkom PMF-u. Nedohvatljivi oblaci bili su mamac koji je zagrizla pa lomila zube na tvrdim jednadžbama godinama. Trenutno na DHMZ-u broji kišu. Sporadično fotografira profesionalno i traži učitelja jer teško je i nepametno rješavati baš sve i vazda sam sa sobom. Fotografija: dobar način bivanja. Tijekom studija, ta stvar dolazi puno previše do izražaja. Autorica je fotomonografije “Stare hiže i cajti dugoselskog kraja” u izdanju Gradske knjižnice Dugo Selo te monografije “Dva na petu KSET-a”. Ostvarila je pet samostalnih izložbi i više skupnih.

Posljednja izložba, ujedno prva digitalna, “Pokraj onkraj” (Zagreb, Centar za kulturu Trešnjevka, srpanj 2016.), bavi se uglavnom izmicanjem vode, refleksijama, neraspoznavanjima, višeznačjima, svakome-njegovim-značjima; brišu se linije, pretapaju suprotnosti. Voda puno prašta i puno dopušta; samovanja i tišine i propitivanja vlastitih naboranosti. Prolaznosti, netrajnosti. Sudjelovanjem na izvedbenoj konferenciji “Ranjiva tijela” platforme Četveroruka (http://cetveroruka.hr/ranjiva-tijela-2017/) radom Vemödalen počinje izricati dugo mučeno pitanje “napretka”, apsurdnosti mnogih civilizacijskih datosti i svoju implicitnu priklonjenost pokretu degrowtha (odrasta, odrastanja) provociranu neizmjernom nezainteresiranošću javnosti (javnosti? što je to – javnost?) za pitanje konkretnih i, čini se, neumitnih posljedica klimatskih promjena i manjka suosjećanja i razumijevanja cikličke prirode prirode: ne možemo ništa uništiti, ne možemo ništa zagaditi, ne možemo ništa učiniti svijetu bez da to istovremeno ne činimo sebi; osobno, društveno ili civilizacijski.

Običan grad

Sljedeći liniju kritike nepojmljive nerazumnosti ljudskog ponašanja, paralizirajuću sveprisutnost apsurdnog, kontinuiranog degradiranja vlastitog habitata, ali predominantno ne gubeći iz vida ljepotu sasvim uobičajenog postojanja usputnih – “s posla – na posao” vidika, izložba “Običan grad” naslanja se na prethodni rad Vemödalen – svojevrsni rad u nastajanju, nedovršivi rad koji ovom izložbom dobiva materijalnu, ali nipošto konačnu formu. Lako je previdjeti usamljenu malu bijelu avet svagdašnje nam plastične vrečice, no ona je samo simbol, samo podsjetnik da ne rješavamo doraslo problem koji smo stvorili. Često, na čudno sličan, odalečen i nepovezan način, nismo svjesni niti magije krajolika ili trenutka pored koje prolazimo; ovdje se ukazuje na oba ta aspekta naše ljudske bešćutnosti. S nadom u bolju budućnost.

Začarana Močvara projekt pod umjetničkim vodstvom Nine Romić koji donosi koncerte intimnijeg ugođaja.