O kultnoj osječkoj Školjci slušao sam kroz život samo priče jer je zadnji koncert tamo bio održavan davno, davno, prije puno godina. Inače, prostor je bio kultni koncertni prostor u Osijeku za vrijeme bivše Juge, a Kreativna Agencija Adverta se dosjetila prostora i izvukla iz naftalina neke stare uspomene u ljudima.
Kada se još na to sve nadoda i rođendan Gužve u 16-ercu i još nekoliko izvođača i kada se sve to odvija pod vedrim zvjezdanim nebom – ima li smisla uopće reći kako se upriličilo jedno nezaboravno iskustvo? I, naravno, a to sam i rekao nekim ljudima za vrijeme i poslije koncerta, onaj tko se sjetio te Školjke, svaka mu čast!
Satnica točna k’o švicarski sat, a zvuk dobar toliko da nisam uopće primijetio zvučnu razliku između DJ Brke i trenutka kada se na stage popeo mladi osječki punk sastav Sistematski Pregled. I sve je bilo onako kratko, pankerski, baš kako treba biti. Bez previše priče između dečki su rokali oko pola sata svoj set u kojem su presjekli što autorskih, što obrada sastava poput KBO-a, KUD Idijota itd. Zaslužuju dečki pažnju, a pogotovo zato jer su jedini takav sastav na današnjoj mladoj osječkoj sceni. Punku se ne treba dozvoliti da umre, a ovi dečki daju sve od sebe da se to ne dogodi. I imaju punu podršku u svome radu.
Pošto sam zaljubljenik u poeziju i ljubitelj pisane riječi, sljedeći akt u večeri mi je bio nekako među najboljima, a trajao je samo petnaest punih minuta. Damir Mihalička, osječka kultna ličnost, kolekcionar rola i specifičnih bicikala, ujedno je i frontmen Anti Music Benda te pjesnik, a ovom prilikom je čitao novonastale pjesme s posljednjeg, desetog, albuma spomenutog sastava. U petnaest minuta obrušio se na gotovo sve aktualne aktere, stereotipe, narode i narodnosti, braću i sestre, vjernice i vjernike, ljude s brdovitog Balkana te sve one ostale koji su se možda osjećali prozvanima. Najavivši nastup kao „petnaest minuta lošeg“, upravo je bio jedan od najboljih. Jednostavno, brzinski, bez oklijevanja i drito u glavu – najbolja kombinacija!
Iako kultni hrvatski punk sastav, nekako po meni je Šank dobio malu satnicu u subotu, sviravši samo 40 minuta repertoara. To je ujedno i razlog što za vrijeme njihovog nastupa nije bilo previše priče. Udaralo se i perjalo iz sve snage kako bi se što više stvari moglo pružiti okupljenoj publici. Naravno, nije se baš cijelo vrijeme udaralo. Našlo se vremena i prostora za čestitati rođendan slavljenicima iz Gužve te ujedno i ispričati kako su i njima oni bili idoli i kako ih žele vidjeti još dugo, dugo godina na sceni. Dečki iz Zagreba izrokali su stvari poput Grad je naš, Ne odustajem, Crni oblak, Metak za kraj, Snobovi te za kraj Zagreb gori. Pošto vjerojatno nisu mogli unijeti u koncertni prostor, ekipa ljudi je palila i baklje tijekom koncerta s druge strane ograde, što je dodatno pojačalo atmosferu i potvrdilo dugogodišnju tradiciju Šankovih koncerata.
Bilo je nekih 23 sata i znalo se još unaprijed da Gužva u 16-ercu priprema više od dva sata energičnog nastupa. I tako je i bilo. Startalo je sve s Bogdanom i skromnim ulaskom benda koji je na sceni već 25 godina. Nije to mala brojka. To je trećina prosječnog ljudskog života. To je cijeli jedan obrazovni vijek u ljudskom životu, i više od toga. To je period u kojem se ljudi vjenčaju, imaju djecu, razvode. To je period koliko se dugo sjebava Republika Hrvatska. To je period koliko ovaj punk sastav žari i pali na sceni. I sudeći po onom što smo slušali i gledali, ne planiraju prestati.
Misli lake, a riječi teške, Stare stvari, Lidija, Vani je sivo, Brigade, Arene, Zijevanje, DJ Materijalista, McDonalds, Mene više nema, Šupak, Vođa plemena samo su neke od mnogih pjesama koje je bend pružio publici. Kako to obično biva na jubilarnim koncertima i slavljima, ni ovaj nastup nije mogao proći bez gostiju, ovoga puta u pojavi Tina Kovačića Koce, frontmena i vokala Debelog Precjednika. Pričalo se malo i o djeci Mute i članova te pokazalo to da kad se svjetla pozornice ugase i publika da finalni aplauz, ipak su oni samo ljudi sa svojim obiteljima i obavezama. Udaralo se do kasno u noć, što na koncertu do nekih jedan iza ponoći, što kasnije na afteru u klubu Exit.
Na kraju krajeva, nije ovo bio samo koncert. Ovo je bilo upravo ono što bi punk trebao značiti svim generacijama koje su bile na Školjci u subotu navečer – druženje. Već jako dugo godina nisam vidio prizore zajedništva, kolektivnih cuganja na prostoru Držislavovog parka u Osijeku, zagrijavanja za koncert i zbornog pjevanja starih punk numera u sav glas. Baklje, hladno pivo, promukla grla, prizor je to koji je oživio nakon dugo godina ove subote, i to na najboljem mogućem mjestu za takvo nešto – osječkoj Školjci. Upravo zato treba ovakvih događanja. Upravo zato jer sam sreo lica koja dugo nisam sreo uopće. Upravo zato jer su svi bili vedri i nasmijani. Upravo zato jer je to jedan od temelja ovog grada. Zajedništvo i dobra glazba. Ništa više. Zar je to toliko komplicirano? Naravno da nije. Ovim putem se i nadam da ćemo što prije vidjeti još koncerata na Školjci. Podsjećam, tko se toga dosjetio – svaka mu čast. Nadam se da se vidimo uskoro na istom mjestu i da nam svima živi punk!
Setlista:
Komentari preko Facebooka