Zadnji koncert koji je Kandžija održao u Osijeku sam zbog više sile bio prisiljen propustiti, tako da je od mog zadnjeg susreta sa Rimokatolikom prošlo godinu i pol dana, otkako je on zajedno sa Toxarom i simpatičnom bakicom bio izvođač na Hip hopu na Orionu u Vinkovcima.

Ne želim reći da su se otad neki moji pogledi na Kandžiju i Toxaru promijenili. Dostatno kvalitetni MC-i uvijek su bili na cijeni, pa i sam gledam na to tako, ali naspram ovog što sam čuo jučer u kombinaciji s njihovim pratećim bendom, zaista pomislim da su mi, uvjetno rečeno, ‘suhoparni’ rap koncerti polako dosadili, obzirom i na kvantitetu, u zadnje vrijeme. Live nastupu repera kao da nedostaje dodatna dimenzija kako bi nastup dosegao neke amplitude energičnosti da se zadrži koncentracija objektivnog slušatelja i uživatelja koncerta koji nije groupie pun bezuvjetne ljubavi i beskritičnosti. Vrlo lako moguće je da je kvalitetan prateći bend rješenje te nepoznanice, ta tražena dimenzija.

Uz to, svaka live izvedena pjesma trebala bi u pravilu biti barem duplo bolja od studijske snimke, što zbog ugođaja i količine energije izvođača, što zbog koje čaše tekućeg vraga.

Ipak, obzirom na navedene postulate, nisam znao što bih točno očekivao od jučerašnjeg koncerta Kandžije i njegovog benda, Golih žena; kombinacija dvojca repera, dvojca gitarista, klavijaturista, bubnjara, i DJ-a. Od Zlatnih žbica objavljen je jedan live album sniman u Biljarskom klubu Plan B pod nazivom Folder sa Golim ženama koji je osobno podosta puta pušten na youtube playlisti, ali nisam znao kako to sve zvuči povodom live nastupa kao što je bio sinoćnji.

Nažalost, spletom okolnosti, (dosad) u životu nisam bio u mogućnosti otići na Rootse, Beastie Boyse ili pak neki crossover rapa s energičnim žanrom približne tematike poput Rage Against the Machinea, HED P.E.-a, Linkin Parka. Limp Bizkita, Body Counta (doskora, Ljubljano… ) i drugih, uz to što je takva pojava žanrovski raritet u domaćim glazbenim okvirima, tako da ne pamtim previše sličnih iskustava, obzirom da na Elementalu baš nikad u životu nisam bio, a Dječake s prošlogodišnjeg OLJM-a ne pamtim najbolje.

Mogu reći samo da sam ostao iznimno, ali ponavljam, iznimno ugodno iznenađen…

Exit je bio pun, što i nije posebno teška misija kada nastupa domaća uzdanica poput Kandžije, a dodatan plus u svemu tome svakako je činjenica da je i bubnjar Filip Mesarić jedan od šefova kluba, što je i sam Kandžija sinoć spomenuo.

U svakom slučaju, brojnost ljudi u srazu sa kvadraturom prostora i prirodom izričaja izvođača u kombinaciji s odličnim bendom rezultirao je pravom eksplozijom te toliko tražene energije kao dodatnog parametra fantastičnog koncerta.

Pohvalio bih i odabranu setlistu (koju ću kasnije putem fotografije obznaniti), obzirom da se radilo o valjanoj kombinatorici hit-‘balada’ kako se publika ne bi zamorila ili kako ne bi bilo previše jednolično u pojedinim sekvencama koncerta, koje su uz sve to bile začinjene solažama gitarista Darkana Kingića, bubnjara Filipa s harmonikom za taj ‘Toma Zdravković moment’, općenito dobrom komunikacijom s publikom pa i polu-stage divingom kada je Kandžija skočio među okupljene, tako da svakako nije bilo dosadno ili samo obično.

Kako da i bude dosadno kada publika u glas pjeva refren pjesme Donji Miholjac zajedno s mladićem iz publike, refren Jelene koja nije bila ružna ali je simbolično bila dužna, zatim i refren Hipstera sa sela sa Bvandžije, kolaboracijskim albumom u suradnji sa Bvanom.

Umjesto Državnici novog kova fokus je bio na back-vokal vulgarizmu, izvedene su neke nove pjesme i tako, čak nije nedostajao ni taj 9. ožujka  proslavljeni Biggie moment na Biciklu; dakle, show program zaključen sa spomenutom harmonikom, što još više možete poželjeti. Kvalitetan i s reperima usklađen bend, renomirana imena za mikrofonom i imate novu atrakciju koju su već INmusic, SuperUho, Hartera, RockLive, Seasplash pa čak i veliki EXIT prepoznali među festivalima.

Velike pohvale članovima benda, Darkanu Kingiću, Funky G-u, Mesi, Midi Cobainu, DJ Pip(o)su, producentu Egolessu kao i perjanicama – nabrajačima, Kandžiji i Toxari. Titula ponajboljeg hip hop benda u zemlji nikako nije daleko, ako već ta razina nije dosegnuta.

Vrlo rado bih odsad pohodio svaki koncert slične žanrovske tematike i prirode obzirom da su Kandžija i Gole žene sinoć postavili neke nove, veće standarde, čak i za osobu poput moje malenkosti s podosta svakojakih koncerata pod nogama.

Fotografirao: David Jerković