Na zemlji ovaj kratki izlet jučer je Maju Posavec doveo u malu dvoranu Vatroslava Lisinskog gdje je održala promociju albuma „Kada ne bih imala strah“

Prije no što počnem pisati o fantastičnom nastupu kojeg nam je sinoć priredila Maja, moram vam priznati da sam još uvijek pod velikim dojmom! Sve je započelo u sjeni, gotovo nečujno, krhko, stihovima pjesme „Dok držiš me za ruku“. U trapericama i majici, jednostavna, bez lažnog sjaja, Maja se uvukla pod kožu već samom pojavom, ali i svojim pjesmama koje zasigurno nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Iako je publika odmah krenula nagraditi prvu pjesmu pljeskom, Maja je već krenula na iduću – „Dlan o dlan“.

Slijedio je „Prazan hod“, jedna od meni dražih pjesama s albuma. Ovdje je Maja pokazala svoj glumački talent te poput kakvog lika iz predstave počela citirati stihove „I kako to da baš ti uspiješ me prevarit i onda odeš ovako zauvijek, al’ neka se to i meni dogodi, znam da ti, ti nemaš ništa s tim“. Moram priznati da se nisam tome nadala te me je ugodno iznenadila. Bila je tako uvjerljiva da sam na trenutak imala osjećaj kao da se nalazim u kazalištu i gledam neku odličnu monodramu. Zaista me izula iz cipela i osvojila samo tako. Odmah nakon toga započela je uvodna naracija pjesme „Bog svemir“. Pjesma je malo drugačija, otkriva onu sanjivu stranu talentirane umjetnice. Primamljivim ritmom i stihovima pjesma nas odvodi u neki potpuno drugi svijet gdje je sve moguće, u svijet bajki. Ubrzo su uslijedile „Kada ne bih imala strah“ i „Uspavanka“ koja je označila kraj jedne etape.

Nakon toga Maja je pobjegla s bendom iza paravana. Odjeća je letjela na sve strane, svi smo bili u iščekivanju i opet je cijela priča poprimila osjećaj teatralnog. Nakon samo par minuta Maja se uz pratnju Franje Klinara na klaviru pojavila na pozornici u prekrasnoj crnoj haljini te su zajedno izveli „Tiho“i „Nećemo se naći“. Cijeli taj prizor i izvedba neodoljivo su podsjećali na glamurozni cabaret, a Maja je izgledala poput kakve princeze iz bajke. Slijedila je obrada pjesme „Plešem sama“ koja je predstavljena u jednom sasvim drugačijem svjetlu, u pozitivnom smislu naravno. Tek tada se Maja obratila publici i zahvalila svima koji su podržali njezinu glazbu i najavila kako je ovo ujedno uvodno i odjavno obraćanje te nas još jednom osvojila svojom jednostavnošću. Usput je predstavila i članove benda Hotel koji su je pratili u ovoj glazbenoj avanturi, a to su Ivan Kapec na gitari, Marino Vinja na bas gitari, Franjo Klinar na klavijaturama i Damir Mihaljević na bubnju. Zatim su nas „Budi jak“ i „Pijani pilot“ odvele do kraja koncerta. Publika je, naravno, tražila još pa je Maja ponovno, ovaj put sa cijelim bendom, izvela pjesmu „Nećemo se naći“.

I opet, na kraju cijele priče, nastup je bio ispraćen dugotrajnim pljeskom baš onako kako biva nagrađena jedna odlična kazališna predstava. Kroz sat i pol, koliko je trajalo cijeli koncert, Maja nam je predstavila sve svoje kvalitete. Od glumačkog talenta do vokalnih sposobnosti. Svojim pjesmama opjevala je sve svoje snove, istine, strahove te se ogolila u potpunosti. Svojom energijom zavladala je pozornicom te svojom jednostavnošću osvojila srca publike. Bila je to noć koju ćemo svi još dugo pamtiti i sa veseljem prepričavati svojim prijateljima.