Ovog smo utorka u zagrebačkoj Tvornici premijerno slušali The Bonnevillerse, irski rock/blues duo

Prije dva dana smo, u Malom pogonu Tvornice Kulture, po prvi put imali priliku uživati u nastupu ovih fantastičnih Iraca. Iako je interes domaće publike za ovaj koncert bio izrazito malen te se u pogonu našlo možda pedesetak ljudi, dečke to nije spriječilo da daju sve od sebe i održe jedan od boljih i svakako energičnijih koncerata koje sam imala prilike posjetiti u zadnje vrijeme. Već su prvi zvuci večeri nagovijestili da nismo pogriješili kada smo odabrali posjetiti baš njihov koncert. Naime iste su večeri, također u Zagrebu, u Klub.-u svirali njihovi sunarodnjaci – Electric Octopus, pa smo morali birati koga ćemo poslušati.

Dečki su nastup započeli udarno, no takav je bio i cijeli koncert. Žestoki udarci Chrisa McMullena na bubnjevima savršeno su se stopili s McGibbonovim glasom te njegovom gitarom. Bila je to kemija samo takva! Ne znam koji me od njih dvojice više oduševio svojim izvođačkim vještinama. Zaista su nadareni što se tiče sviranja, ali i samog stvaranja glazbe. Imaju taj poseban „osjećaj“. Svaka pjesma teče, svaka je izvedena s lakoćom, a opet tako zvučno i energično da je to nešto neopisivo.

Tijekom nastupa, koji je trajao nekih sat vremena, dečki su ostvarili i vrlo dobru komunikaciju sa publikom. Bili su veoma otvoreni, šalili se na svoj račun i, naravno, kušali naše pivo koje je spasilo McGibbonov glas od silnog dima cigareta koji se proširio Malim pogonom te mu stvarao poteškoće prilikom pjevanja. No kod njega mi nije ostalo pjevanje u pamćenju već sviranje. Kako samo taj čovjek svira gitaru, to je nešto fantastično. Ne, on nije nikakav virtuoz, ali njegovo prezentiranje i žar prilikom sviranja, njegove dionice i svi ti energični riffovi! Ljudi dragi, čista zaraza! Jednostavno vas odvede u drugi svijet, krećete se u ritmu, trzate glavom, a da toga niste ni svjesni. Bio je to zaista odličan koncert.