Svoji premijerni nastup u Hrvatskoj sinoć su održale legende psihodeličnog doom sludge žanra Ufomammut u klubu KSET.

Ufomammut na sceni djeluje od 1999. godine te iza sebe imaju osam studijskih albuma. Na europsku te američku turneju kreću povodom aktualnog albuma “8”. Naziv albuma ne odnosi se samo na njihovom osmom po redu studijsko izdanje, već skriva u sebi i zanimljivu simboliku u obliku horizontalno položene osmice koja simbolizira beskonačnost, što je i neka odlika aktualnog im albuma jer ne postoje pauze između pjesama, (prethodna nadograduje sljedeću) Spomenuta turneja po prvi puta dovodi trojku Talijana i do zagrebačkog KSET-a.

Solidno popunjen KSET (cca 100-120 ljudi) u sebi objedinjuje očekivano najčešće čupave te bradate prilike koji su, pretpostavljam, s nestrpljenjem dočekali talijansku kultnu trojku na njihovom premijernom nastupu u Hrvatskoj.

Nešto iza pola 22, Poia (gitara), Urlo (bas i vokal) te Vita (bubnjevi) se pojavljuju na pozornici. Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan uoči koncerta jer me glazba nedovoljno slušanih studijskih albuma više umarala svojom nekonvencionalnom bukom, no čim je bend krenuo sa svirkom svo očajavanje je nestalo. Energija masnog zvuka te hipnotizirani ritam bubnjeva dovukao me pred samu pozornicu gdje sam s užitkom popratio koncert do kraja.

Energičnost i snaga s kojom spomenuta trojka izvodi te dojmljiva međusobna sinkroniziranost pretvorila je sinoćnji gig u pravu poslasticu za sve ljubitelje žestokih riffova te “prljavog” basa obojanog efektima koji daje psihodeličnu notu zvuku benda. Na momente ti reproducirani efekti prizivaju space zvuk benda The Cosmic Dead s albuma The Exalted King te se “suprotstavljaju”, ali i efektivno nadopunjuju, bučnim i energičnim kolažima koje bend neumorno odašilje s pozornice.

Psihodeličnu atmosferu dodatno je stvarala i video projekcija, pomno osmišljena za live nastupe benda. Izradu uglavnom apstraktnih video snimaka s motivima šume, vatre, napuštenih dvoraca itd., potpisuje kolektiv Malleus, čiji sudionici su Poia i Urlo iz benda. Vizualne apstrakcije vjerno odražavaju dinamiku i tempo same svirke. Primijetio sam da se i sam basist nerijetko osvrnuo na platno kako bi došlo do potpuno sinkroniziranog audio-vizualnog efekta.

Nakon sat vremena svirke bend se spustio s pozornice i publika je naravno, zahtijevala još. Trojka tada ponovno uzima instrumente te slijedi još pola sata energičnog užitka što je meni osobno bio i najdojmljiviji dio koncerta. Nisam siguran, ali imao sam dojam da je cijeli bis zapravo jedna te ista pjesma razlomljena na više dijelova, dok se glavni motiv provlači cijelo vrijeme. Kako se koncert bližio kraju bend je postajao sve uživljeniji te je energijom osvojila sve prisutne, koji su pak s oduševljenjem dočekali i sam kraj koncerta. Imao sam dojam da se bendu teško odvojiti od svojih instrumenata bez obzira na užarenu atmosferu te znoj na licima članova benda.

Bez obzira na bijesno sviranje i nabrijane teške riffove te nerijetko okultnu tematiku koja se provlači kroz nazive njihovih pjesama i albuma ( Lucifer Songs, Satan, …) talijanska trojka ostavila je i više nego simpatičan i susretljiv dojam. Nakon svirke ostali su još par minuta na pozornici kako bi se svesrdno zahvalili prisutnima, a publika je imala priliku i doći do samih članova te popričati s njima.

U opravdanju njihovog imena, KSET je sinoć nakon koncerta u glavama i ušima prisutnih zaista i ostavljao dojam da je protrčalo krdo moćnih mamuta, iako iza te prividne destrukcije ostaje dojam pročišćenja i možemo se složiti, audio-vizualnog užitka nesvakidašnjeg na ovim prostorima.