Hladno Pivo će 2. ožujka izvoditi “Old School” koncert – isključivo pjesme s prva četiri albuma, a podršku će im dati samoborske HC legende Deafness By Noise.

Ususret rasprodanom koncertu, porazgovarali smo s Krmpom, vokalom Deafness By Noise – hardcore punk sastava iz Samobora.

Za one koji vas ne znaju, možeš li ukratko predstaviti članove benda?

Bimbo svira bass gitaru, Rođo gitaru, Luka bubanj i moja malenkost urla.

S obzirom na to da dugo postojite (skoro 30 godina) kako ste se uspjeli održati u skoro nepromijenjenom sastavu?

Opstali smo isključivo iz jednog razloga, a to je tišina. Tišina je naš neprijatelj. Godinama se sustavno i zajednički borimo protiv nje.

Odakle ideja za ime i kako bi opisao vašu glazbu? Možeš li u tri riječi opisati Deafness By Noise?

Ime bendu dao je Bimbo, a naša glazba je stilski gledano čisti hardkor rokenrol. Deafness by noise u tri riječi nije ništa drugo nego gluhoća od buke.

Koja ti je najdraža stvar kod sviranja u bendu i bavljenja glazbom?

Dobar provod na stejđu s ekipom prije i poslije svirke i zgodne obožavateljice. Da nema navedenog ne bih se bavio glazbom.

Koji su vam najdraži hrvatski i strani bendovi te koji su izvođači imali poseban utjecaj za vas? Jesu li to sve hardcore bendovi ili postoje i „ne-hardcore“ utjecaji na vašu glazbu?

Neki od dragih hrvatskih izvođača su Overflow, Majke, Hladno Pivo, Fakofbolan, Let3 i Klapa Intrade, a stranih Mötorhead, Cromags, Sick of it all, Slayer, Rancid… Previše ih je. Od utjecaja na glazbu osim hardkora valja spomenuti hip hop osamdesetih i devedesetih, country i western glazbu i druge – od Jamesa Browna, Johnnyja Casha pa sve do Iggyja Popa, ACDC, Billy Idola i Davida Bowieja.

Postoji li album nekog benda koji je posebno utjecao na vas?

Previše je punk rock, rock’n’roll, metal i HC klasika da bi mogli izdvojiti bilo koji album posebno.

Koji ti je najdraži vaš album/pjesma? Ako to postoji, odnosno ako možeš izdvojiti.

Long Way Down je album rađen kako smo htjeli. Također, nedavno smo izašli s novim obradama na albumu Roots Baby Roots i mislim da je re-izdanje super ispalo. Od pjesama volim Sledge Hammer, Back in the Days i Tribute to My Friend. 7` singl iz 2000. mi je inače najdraži.

Odradili ste više od 1000 koncerata, pa sukladno tome, koji je bend s kojim je bilo najljepše dijeliti pozornicu?

Suicidal Tendencies, Sick of it all i DRI.

Koji ti je najdraži grad u kojem ste svirali i koji grad ima najbolju publiku? Postoji li mjesto gdje još niste svirali a htjeli biste?

Berlin (Clash Club i SO36), Zadar, Rijeka, Pula (Monte Paradiso), Split, Istočna Njemačka, Poljska, Slovačka (Lučenec) i Češka su mjesta s publikom kakvu mi volimo, a Mexico City, London (Underworld), Melbourne, Tokyo, Sao Paulo, LA, Miami, NY i Boston su mjesta gdje bismo voljeli otići svirati.

Možeš li izdvojiti jedan koncert koji ti ima posebno sentimentalno značenje?

S Hladnim Pivom ’92. u Samoboru i sa SOIA u Pragu 2012.

Neki najdraži trenutak na turneji ili pojedinačnom koncertu?

Definitivno sa Madballom u posjeti Mirku Filipoviću Crocopu kad je Mirko pitao dečke jesu li spremni za sparing s njim prije svirke. Pitao ih je kakvu glazbu sviraju, a kad su mu odgovorili Hardcore, rekao im je: „I hate Hardcore, so who will be the first one?“

Postoji li osim toga neka zabavna anegdota benda?

Putovali smo u Berlin i žurili se na aerodrom na let. Neki znatiželjni carinik pitao nas je kakav smo bend jer mu je bilo sumnjivo da nam je plaćen avion. Kad smo mu odgovorili da smo hardcore punk bend, pitao nas je imamo li kakve CD-e i majice. Rekli smo mu da nemamo i ne nosimo. Carinik će na to: „Pa kakav ste vi to bend, nemate ništa, a vidim avion vam plaćaju da dođete svirati u Berlin?” Objasnili smo mu da su avionske karte jeftine, a mi komercijalno neisplativi.
Carinik je i dalje bio začuđen i rekao da ne razumije te tražio objašnjenje kakva je to glazba taj „hardcore punk“. S obzirom na to da nam se fakat žurilo ja zaurlam „arrghhaaa“ i reko’ a takve su nam i majice! Carinik se nasmijao, pustio nas i rekao da požurimo na avion da ne zakasnimo.

Je li vam draže tourati ili snimati nove stvari? Kad smo kod touranja, koja je najbolja, a koja najgora stvar kod turneje? Ako možeš izdvojiti, koja je najbolja, a koja najgora turneja koju ste odradili?

Draže nam je raditi nove pjesme – tourovi su nam sve naporniji. Najbolja stvar kod turneje je upoznati nova mjesta, ljude i probati nove pive. Najbolje turneje su nam bile sa SOIA i DRI , a najgore turneje nije bilo.

Volite li više svirati u klubovima ili open-air, i jesu li vam draži festivali ili samostalni koncerti?

Manji klubovi su naša sudbina, mi smo klupski band ali volimo i open air koncerte.

Nedavno ste izbacili LP verziju albuma Roots Baby Roots. Odakle ideja? Jeste li promijenili nešto na albumu?

Roots Baby Roots je zezancija na Sepulturin Roots Bloody Roots. Album je izdan 2012. na duplom CD-u, ali na ovom albumu su nikad prije izdane obrade koje smo snimili puno prije i nikad izdali na vinilu.

Smatraš li da još uvijek postoji „scena“ u Hrvatskoj, i ako da, po čemu se ona razlikuje od scene kada ste vi tek počeli raditi glazbu?

Prije je scena bila divlja, iskrena i buntovna u pravom smislu te riječi. Danas je scena „dođi da budeš viđen“. Nema više divlje vibre, kaosa, nema više toliko ni entuzijazma. Svatko sluša svoj žanr glazbe i tako se kataloški deklarira dok istovremeno muzička industrija diktira trendove koji se prebrzo mijenjaju.

Koje su razlike između scene u Hrvatskoj i vani?

Vani je više ljudi na sceni, pa su koncerti posjećeniji. Bolja je platežna moć i standard pa se dobiva više novaca po svirci i bolje se prodaje merch.

Za kraj, koji su vam ciljevi do kraja 2018., a koji za budućnost? Imaš li nešto za poručiti čitateljima?

Cilj do kraja godine je napraviti novi album što prije, a općenito želimo svirati gdje, kada i kako mi želimo. Vidimo se na sljedećem koncertu u vašoj blizini, pozdrav svima od Krmpe!