24. veljače mogli smo svjedočiti bogatoj i raskošnoj glazbenoj ponudi u klubu Boogaloo.

Future Scope, party organizacija koja gotovo svaki vikend priprema različit party i repertoar u prostorima kluba Boogaloo, ovoga je vikenda pripremila nešto što ne možemo doživjeti često – veliki party na tri floora, sedam izvođača i ono na čemu je najveći fokus bio – detroitski glazbeni virtuoz i takozvani The Wizard, Millsart – Jeff Mills. No to nije sve – Jeff Mills je pripremio trosatni set koji je odzvanjao velikom dvoranom od dva do pet ujutro.

Krenut ćemo redom: u klub sam stigao oko ponoći, vidjevši ogroman red ljudi ispred, otprilike sam si mogao predočiti što će me dočekati unutra. Posljednji put u Boogaloou sam bio davne 2011. godine i od njegovog ponovnog otvaranja i renoviranja nisam iz Osijeka imao priliku posjetiti klub po nekom odgovarajućem aranžmanu. I bio sam u pravu: klub je g-o-r-i-o. Negdje sam načuo da klub može primiti oko 2500 ljudi, no ako u subotu nije bilo više ljudi od dopuštenog kapaciteta, onda nije nikada. Jednostavno, pretjerano velik broj ljudi na stepenicama, oko WC-a, za šankom (ajde, to je očekivano) te oko garderoba u nekoliko su navrata znali vidno naživcirati prisutne, pogotovo tijekom Millsovog nastupa, kada je prolaznost u velikoj dvorani gotovo bila nemoguća, bez gaženja nečijih čizmi, patika ili nesudaranja s osobama koje pokušavaju (naglašavam – pokušavaju) tancati na raskošne techno zvukove. Zanemarimo sad preveliku otvorenost organizatora prema svakom tko je htio doći u klub ne stavljajući obavijest: rasprodano, i krenimo s izvođačima.

Ne zadržavajući se previše po sekundarnim floorovima, htio sam čuti što nam na main stageu ima za poručiti rezident Shipe, koji je prethodio Millsu te koji je tjedan prije proslavio rođendan bogatim klupskim programom. Odličan set očekivano je odradio koprivnički DJ, koji općenito varira moderne techno zvukove s obiljem funky ritmova, koji vas tjeraju na konstantno plesanje (ukoliko je ono moguće). Nakon njega nisam se imao mogućnosti šetati po floorovima kako bih čuo još neke izvođače prije Jeffa Millsa, a već se i bližio njegov set.

Jeff Mills, detroitski glazbenik, redatelj, kompozitor, konceptualni umjetnik i producent, za one manje upućene, pokrenuo je Underground Resistance, osnovao 1992. Axis Records te neminovno utjecao na techno zvuk kakvoga danas poznajemo, odnosno, zaslužan je za stvaranje minimal zvuka iz kojeg su se kasnije izrodili brojni pravci, smjerovi, podžanrovi itd. Veteran i ćaća techna u punom smislu te riječi. A tako je izgledalo i zvučalo i u subotu: trosatni set nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim, a po izrazima lica, neprestanim fićukanjima i odobravanjima svakog prisutnog u velikoj gomili, moglo se zaključiti kako je Jeff Mills ispunio očekivanja. Iako nije imao nikakvu interakciju s publikom, na kraju je zamolio za euforičnu reakciju kako bi mogao fotografirati trenutak, za što mu gotovo ni nije bila potrebna “narudžba” publike. Ne moram ni spominjati kako je najviše odjeka ostavila izvedba numere ‘The Bells’, kao i uz pojedine izvedenice ostalih poznatih zvukova proizašlih iz Millsovog DJ pulta.

Foto: s facebook stranice ‘F.O.R.M. Live’

Nakon njega, nekih 500-600 ljudi napustilo je klub te se moglo osjetiti olakšanje i lakša prolaznost. Povodom toga prošetao sam se do Small Rooma i do Black Rooma, gdje je rokao Marijan Felver. Impresivnu i dugogodišnju clubbing karijeru, što u organizacijskom, što u DJ-ing opusu, Felver je još jednom pokazao i u Boogaloou – tech/house setlista jednog od najvažnijih zagrebačko-hrvatskih klupskih aktera nije me mogla zaobići. Nakon jednosatnog tancanja (sad se već itekako moglo dobiti svoj kvadrat prostora) ponovno sam se uputio na main stage i svjedočio i dalje brojnoj publici, a za pultom su ovoga puta bili F.O.R.M. Live. Za završetak večeri, idealna glazba, odlična vizualna pozadina i koloritet, kao i dalje razbacana publika stavili su točku na i uspješnoj večeri posvećenoj techno glazbi.

Voda 15 kn – very, very clever

Niti cijene vode od 15 kuna (I see what you did there) ni pivo od 20, a bome niti uistinu pretjerana gužva, nisu mogli narušiti konačni dojam, a mimo kritika za pretrpanost prostora, valja pohvaliti organizaciju za maestralno ozvučenje i  za besplatni autobusni prijevoz koji je u četiri termina vozio za Aquarius, gdje se održavao službeni after. Iz kluba sam izašao oko sedam ujutro, vratio se u ovozemaljski svijet, aplicirao Über i odvezao se kući, nakon sedmosatnog (pokušaja) plesanja i uživanja. Što sam očekivao, to sam i dobio – a to je na kraju dana (u ovom slučaju noći) najvažnije.