U zajedničkoj organizaciji YEM kolektiva i Tvornice kulture, povodom turneje Renegades of Rhythm, sinoć su veliki pogon zagrebačke Tvornice kulture pod krilaticom Sure Shot posjetili dva kultna hip – hop aktivista i producenta: DJ Shadow i Cut Chemist, prilikom čega su vrtili ploče pažljivo selektirane iz vanserijske kolekcije Afrike Bambaate od 40.000 vinila.

Kada sam početkom 12. mjeseca prošle godine prvi puta uočio event na facebooku, bez razmišljanja sam kliknuo na ‘join’ uz istinski osjećaj zadovoljstva, budući da sam za oba DJ-a puno ranije čuo, međutim, u različitim sferama. Cut Chemist je dio Jurassic 5 klike, koju sam jedan period dosta slušao, a Shadow je sam za sebe veliko ime u svijetu današnjeg hip – hopa; podatak koji sam negdje pročitao kaže da on sam posjeduje iznimno veliku kolekciju ploča, spominjala se brojka od čak 60.000 vinila.

Stoga, posebno me iznenadio opis eventa budući da se radilo o njihovom zajedničkom nastupu unutar spomenute turneje u čast jednog od najvećih pionira pokreta, osnivača Zulu Nationa – Afrike Bambaate, prilikom koje bi se puštale razne ploče iz kolekcije koju je spomenuti hip – hop revolucionar skupljao godinama.
Prije nego sam pohodio event, par dana sam gledao razne isječke njihovih nastupa unutar američko-europske turneje, čisto iz razloga da znam kakav sound i groove mogu očekivati u Tvornici.

Warm – up za spomenuti dvojac bio je domaći duet, Phat Phillie (pokretač Blackouta/Fresh Island festivala) uz DJ-a sa sjedištem u Njemačkoj, Demira Cesara. Kao što je satnica nalagala, od 20,30 su Phat Phillie i Cesar zagrijavali publiku koja se rapidno povećavala, a kada je sat pokazivao 22,15, na binu su izašli Shadow i Cut Chemist.

Svaki je na svojoj strani pulta imao svoju kutiju s pozamašnim brojem ploča, a ubrzo nakon što su se smjestili, uslijedio je uvodni govor koji je bio klišejaste prirode. Pozdravili su okupljene, pozdravili su Phat Philliea, a potom otkrili činjenicu da su po prvi puta u Zagrebu, što bi trebalo biti od posebne vrijednosti i za publiku i za njih.

Uz uvodne beatove koji su dolazili s njihovih šest gramofona, na velikom platnu cijelo vrijeme se prikazivao interaktivan film u obliku nekakve retrospekcije, od samih početaka pojma beata koji je originalno nastao u Africi, do današnjeg poimanja, što su Shadow i Cut Chemist, uz izvrsnu komunikaciju s publikom oplemenjivali primjerima minimalističkih taktova. Također, razne fotografije Afrike Bambaate iz tog razdoblja nastale pod blicem poznatog hip – hop fotorepotera Joea Conza ispunjavale su brzi slide-show koji su zatim zamijenile fotografije raznih vinila iz ogromne kolekcije. Bilo je tu zaista svega, od Jamesa Browna, Marvina Gaya i Cata Stevensa, pa sve do Kool and the Ganga, Public Enemyja i dakako, Bambaatinog electro-funk sastava Soul Sonic Force. Posebno me zaintrigirala činjenica da su se u kolekciji našli i soundtrackovi određenih filmova, poput glavnog blaxploatacijskog junaka 70-ih – Shafta i njegovog filma Shaft in Africa (1973) kao i kultnog subkulturnog filma Waltera Hilla, The Warriors (1979). Svakako treba pohvaliti i vizaule Bena Stokesa, suradnika obojice DJ-a.

Kombinacije soula, funka, jazza, bluesa i old school rapa ljuljuškale su u ritmu beata razdraganu publiku, koja je bila u rasponu od 10-60 godina, valjda ispunjena čežnjom za zvukom i vremenima kada su se vinili iznimno cijenili i kada je kolekcionarstvo imalo svoju čar. Sve to bilo je zaslađeno bravurijama dvojca, scratchevima i primjerima sinkroniziranog DJ-anja što je izazivalo posebne reakcije publike, pogotovo kada je Shadow udarao drum-sticksima, a Cut Chemist svirao na originalnoj Bambaatinoj ritam mašini.

Uslijedio je potom takozvani PART TWO, za vrijeme kojega su se u publici stvarali krugovi u kojima su pojedinci prikazivali svoje breakdance umijeće, a sve je kulminiralo krajem koncerta kada je takav veliki krug nakratko bio poprište zanimacije više nego DJ Shadow i Cut Chemist. Istaknuo bih dva mala dječaka koji su svojim znanjem bboyinga bili posebna atrakcija. Najveći response naravno izazvali su hitovi Run DMC-a (Sucker MC’s), Boogie Down Productiona, Sugarhill Ganga (Apache), ali pobjedu je što se tiče publike svakako izazvao bezvremenski klasik Grandmaster Flasha i The Furious Fivea, The Message, čiji su hook, u originalnoj režiji Melle Mela, repali svi zajedno u glas.

Zaista, kao da ponekad živimo u džungli…

Pri završetku koncerta izvođači su se zahvalili okupljenima, Afriki Bambaati radi kojeg su postali DJ-i, sveučilištu Cornell radi ustupanja vinila, kao i Zulu Nationu te Rock Steady Crewu. Istinsko slavlje početaka hip – hop kulture, koje je privuklo istaknute članove i pionire domaće scene, po meni je prebrzo završilo, nešto više od sat i pol svakako je moglo trajati nešto duže no što je – tu je. Organizacija i izvođači su bili na nivou, a ovim putem apeliram da se što češće u Zagrebu organiziraju ovakvi grand jamovi i nastupi, budući da je, sudeći po prikazu jučerašnjeg stanja, publika očito željna dobre zabave i kvalitetne kombinacije žanrova.