Jedna sam od rijetkih ljudi koja ne zna kako je to biti na Ferragosto Jamu.

Da, nažalost, svaki se puta dogodilo tako da festival kolidira s nečim drugim pa sam uskraćena za iskustvo Ferragosta. Ipak, mislim da sam jučer, na zimskom izdanju festival shvatila zašto je upravo Ferragosto najveći slavonski festival na koji dolaze posjetitelji iz svih dijelova Hrvatske, pa i šire.

Prošle godine Ferragosto Winter Jam bio je u znaku punk rocka, a i ove godine većina izvođača bila je tog tona. Festival se odvijao na dva stagea – u velikom pogonu bendovi su svirali klasičan koncert, dok je u malom pogonu bio mali stage na kojem su izvođači svirali akustične setove. Sve je bilo izrazito dobro usklađeno, pa je svatko mogao uloviti sve bez zapinjanja u gužvi. Između setova stiglo se porazgovarati, popiti pivo na šanku ili što je već svatko htio. Organizator se potrudio osigurati dovoljno vremena za svačije potrebe, a opet da nema pretjeranog čekanja između koncerata.

Na velikom stageu nastupali su redom: Saučešće, Grupa Tvog Života, Muscle Tribe of Danger and Excellence te posljednji Six Pack, dok je mali stage bio rezerviran za Knutov Kofer feat. Krešo, Nenu Belana i Olju Dešić te Psa Ibrice Jusića. Saučešće je kao prvi bend dobro otvorio večer uspijevajući rasplesati gotovo polovicu Vintagea koja se skupila u tom trenutku. Iako je svirka dosta kasnila, nije se činilo da nekome to smeta.

Saučešće, brzi i energični punk rockeri iz Zagreba odsvirali su selekciju hitova sa svog albuma Počivali Umiru. Melodičnost njihove glazbe potakla je i one koji nisu upoznati s njihovim opusom na ples. Uz svoje autorske stvari, odsvirali su i cover starijeg, pop rock sastava iz osamdesetih – Neki To Vole Vruće, točnije pjesmu Teška vremena, prijatelju moj. Pjevanje, ples i dobra zezancija.

Na Grupi Tvog Života, osječkim pankerima, već se skupilo poviše ljudi. Iako samo s jednim studijskim albumom odsvirali su dobar presjek svog opusa kombinirajući studijski album i pjesme s brojnih EP-ova. Zadnji su puta u Zagrebu svirali prije više od godinu dana, a i prije toga nisu bili česti gosti u Zagrebu. Sviraju od 2001. godine i dugovječnost te uvježbanost se vidi u nastupu ovog trojca. Izrazito zabavni, svojim su šaljivim tekstovima digli atmosferu na novu razinu. Nadamo se kako će ubrzo opet biti gosti na zagrebačkoj sceni.

Na glavnom stageu sljedeći su zasvirali Muscle Tribe of Danger and Excellence, stoner rock senzacija iz Zagreba sastavljena od članova drugih poznatih bendova poput She Loves Pablo, Deafness By Noise, Mašinko, Declaration i tako dalje. Iako sviraju tek od 2011. godine, jasno se vidi kako su upoznati s live nastupima te na pozornici daju dojam “kao da su doma.” Tehnički veoma dobri i glazbeno zanimljivi predstavili su svoju glazbu već sada punom Vintage Industrial Baru.

Foto: HluShoot

Zadnji, a i najveći bend večeri nastupio je Six Pack. Sviraju od 1994. godine i obilježili su mnoge mladosti alternativaca koji su u to doba, a i kasnije, odrastali. Iako je svima jasno kako punk rock nije tehnički pretežak za odsvirati, glazbeno je sve bilo savršeno. U tom trenutku nije postojala osoba u Vintageu koja nije pjevala barem neki od hitova ovog poznatog srpskog punk benda. Predivna komunikacija s publikom, sing-alongovi i pogo. Predivna atmosfera.

Foto: HluShoot

Osobno, najveće iznenađenje mi je bio mali stage, odnosno akustični stage. Nisam imala prevelika očekivanja, već sam mislila kako je to super za odmoriti između koncerata u velikom pogonu. Tu sam se prevarila, jer su izvođači na malom stageu imali prednost intimnije atmosfere, stoga su se bolje povezivali s publikom. Iako je manje ljudi slušalo akustične setove nego one u velikom pogonu, možda je to bila i prednost.

Moram spomenuti, iako sam ovdje možda malo subjektivna, set Psa Ibrice Jusića. Dečki iz bendova poput Debeli Precjednik i Atheist Rap svirali su covere poznatih punk rock hitova. Akustične izvedbe pjesama koje su inače brze i energične zvučale su idealno. Kombiniranje bendova poput Defeater, No Use For A Name, Jawbreaker i Millencolin ispalo je savršeno. Jako emotivno i prekrasno. Nadam se da će u skorije vrijeme ponovno posjetiti Zagreb.

Što se tiče ljudi, skupio se dobar presjek svih generacija koje uživaju u dobroj glazbi, kao i ljudi koji vole različite žanrove, ali svatko ponešto od onoga što je sviralo. Nitko se nije činio nezadovoljan. Svi su pjevali i plesali u ritmu glazbe koja je svirala s pozornica. Ako je ova atmosfera upola slična kao atmosfera na ljetnom izdanju festivala, jasno mi je zašto je festival toliko posjećen.