Osječki kolektiv mladih Phonogram se polako ali sigurno uspinje i privlači sve više pažnje koncertima koje organiziraju. Osnovani početkom prošle godine, iza sebe imaju sada već respektabilan broj organiziranih koncerata, većinom u osječkom klubu Exit, na kojima su ugostili velik broj autora koje, usuditi ću se reći inače ne bismo imali priliku čuti u Osijeku. Tako su se u prostorima Exita nizali izvođači raznih žanrova, od elektronike, noise rocka, punka, a jučer je na red došao indie.
Svirati se počelo negdje oko 23 sata, a prvi bend večeri bio je The Lesser Men iz Zagreba. Tročlani bend iz Zagreba krajem prošle godine izbacio je i prvi album, koji je ujedno hvaljen i od kritike i od publike, a iste te publike nije falilo. Istina, nije bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, ali okupio se dobar broj ljudi, što mi je izrazito drago, kako zbog kvalitete ova tri benda, tako i zbog organizatora koji su se dobrano potrudili, iako neke stvari jednostavno nisu bile u njihovoj moći, što ću pojasniti kasnije. Kroz desetak pjesama koje su The Lesser Men odsvirali, bilo je lako primjetiti veliku melodičnost, taj neki “catchy” pristup. Pjesme su vrlo lake za slušati, i vješto su se izmjenjivale brže i sporije, malo žešće koje više vuku na punk, sa malo opuštenijim, pjevnijim pjesmama. Valja napomenuti da su i one žešće pjesme imale ono nešto za što se možete “uhvatiti” i njihati u ritmu makar nikad ne čuli bend. Osobno sam ostao ugodno iznenađen, bend koji bih svakako preporučio svakome tko voli čuti ponešto novo i kvalitetno, a domaće. Jedina zamjerka, kao što sam ranije spomenuo, ide tehničkim uvjetima koji nisu bili baš bajni, točnije nedostatku tonca i monitora, tako da su svi pjevači morali biti napola okrenuti leđima publici kako bi čuli sami sebe. No ta sitnica naravno nije pokvarila doživljaj idućeg benda, The Marshmallow Notebooks.
Indie pop / akustični projekt tekstopisca i pjevača Matije Habijaneca, koji je ujedno i jedini “stalni” član ovog benda, donio je neku dozu smirenja između dva “glasnija” benda. Nešto više publike, početak svirke nešto iza ponoći, i nešto manje glasnoće. Gitara sa slabom distorzijom i bubnjar u pozadini koji je koristio samo snare bubanj i činelu, učinili su ovaj koncert minimalističkim iskustvom koje je najmanje “trpilo” od tonskih problema. Odlična atmosfera, izrazito pjevne i melodične pjesme, koje vam vrlo lako uđu u uho i imate osjećaj kao da ste ih već negdje čuli, jednostavno imaju svoj prirodan tijek koji je vrlo ugodan i kvalitetan. Na trenutke su me zvuci Marshmallow Notebooks-a podsjećali na bend People on Vacation, side projekt pjevača benda Bowling for Soup, što me izrazito oduševilo, ali moguće je da je ta povezanost postojala samo u mojoj glavi. U Osijeku ne čujemo često ovakve minimalističke koncerte, te me baš zbog toga ovaj pristup pridobio i Marshmallow Notebooks su za mene pun pogodak od benda, i nadam se da ćemo za njih puno više čuti u budućnosti.
THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS BANDCAMP
THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS FACEBOOK
Zadnji bend večeri, The Benchwarmers, počeli su sa svirkom otprilike oko 10 do 1. College rock / indie bend iz Zagreba osnovan je 2012 i do sada su stekli pristojnu reputaciju, kako kod kritike tako i kod publike. Zvuk pun melodije, je nastavio obilježavati večer, a iako su nešto više distorzirani, svejedno ni u jednom trenutku nije bilo previše agresivno, niti prenapadno. Iako bi se moglo reći kako su oni nosili titulu glavnog benda večeri, ja sam nakon svirke ostao toliko ugodno iznenađen da bih rekao kako su sva tri benda bila headlineri, i niti jedan nije na mene ostavio dojam manje kvalitetnog ili dobrog. Benchwarmersi su ipak privukli najveću publiku, a njihove pjesme pjevao je najveći broj ljudi. Presjekom pjesama sa zadnjih izdanja prikazali su se u najboljem svjetlu i svojom kombinacijom pop rocka i indie izričaja oduševili sve one koji su ih prvi puta čuli, a samo potvrdili svoju kvalitetu svima koji ih poznaju od prije. Valja napomenuti da su i Benchwarmers i Marshmallow Notebooks bili pozvani na bis, i da su oba benda bis i odsvirala. Najveću reakciju i najglasnije pjevanje izazvala je posljednja pjesma Benchwarmersa, Sweet Sunshine, koju je pjevala gotovo cijela publika.
Komentari preko Facebooka