Malo je takvih kao što je Kandžija na današnjoj sceni. Malo je repera koji s tako jedinstvenim smislom za humor imaju tako direktne i, s druge strane, vrlo tužne poruke o današnjoj situaciji u malograđanskom životu (postoji li kod nas uopće neki drugi oblik života?).

I kada se još tu negdje nađe statistička činjenica kako taj izvođač i bend koji je s njim postoje već punih deset godina, onda razlog za slavlje je svakako postojan. A gdje dalje, nego u Osijeku, tamo gdje je cijela ta priča i krenula.

Solo koncert Kandžije i Golih žena svede se u Osijeku na jednom godišnje, pa se tako svake godine okupi ekipa ljudi u prostoru kluba Epic da naprave kvalitetnu dvosatnu zajebanciju uz slavonskog Rimokatolika, Toxaru i instrumentalni sastav Gole žene. Bude njegovih koncerata nekada i više, ali one festivalske neću ubrajati u ovaj rang jer upravo na ovakvim posebnim, obljetničkim, koncertima bend se pokaže u punom svom sjaju. Već u jučerašnjim popodnevnim satima vidio sam na kratko live stream putem Facebooka na kojem se vrtila proba benda i znao sam da će ovo biti sjajno. Sudeći po kamerama koje su bile postavljene u klubu pretpostavio bi da se snimao i live DVD, no ne znam ima li ikakve riječi o tome pa neću prejudicirati.

Kandžija kao Kandžija, a rekao sam to već više puta, definitivno rangira među najboljim reperima na ovim prostorima, a kroz svoj jedinstveni humor, sleng iz krajeva istočne Hrvatske, lokalizme i šatro spike ujedno i promovira kraj iz kojeg je došao i u kojem je sinoć slavio svojih deset godina. Kao što je i u najavama za koncert izjavio, Osijek mu nikada ne izlazi iz usta i zaista promovira ono što je od većine države počelo bit zaboravljano. Biti iz Osijeka i uspjeti na nacionalnoj razini zaista nije mala stvar, to znaju svi koji su ikada pokušali. Toxara koji se kreće s desna, ili lijeva, kraj Kandžije na pozornici također je jedan od boljih u onome što radi. Njih dvojica na bini se nadopunjuju kao jin i jang, em u versovima, em u rimama, em u šalama i pošalicama između pjesama, kao i obraćanjima publici. Jedan iz Miholjca, jedan iz Osijeka. Jedan bez kose, jedan s kosom. A opet – obojica kao jedno. Nakon uvoda koji su pripremili dečki iz High5 kolektiva, uz stvari poput NJČST (Neću Ja Čilat S Tobom), Iembi Crnac, Doktori, Žene Gazele, 33 Banda, Udari i Cheez, binu oko ponoći (sve je počinjalo skoro točno kao švicarski sat) preuzimaju Gole žene s Rimokatolikom naprijed.

Foto: Roberto Vukomanović

I kreće sve ubojito i drito u glavu uz Nema Labavo s ubrzanim intro dijelom iz stvari 91. Još jedna od zanimljivih stvari, što i osobno volim, je to da Kandžijine stvari nikada uživo ne zvuče isto kao na studijskim snimkama. Te pjesme kao da dobiju svoje zasebne živote na pozornici, kao da obuku neko drugo ruho i kao takve struje među publikom koja na to sve diže ruke, noge visoko od tla i u jedan glas izvikuje versove. Gole žene su sinoć bile podebljane i s bogatom puhačkom sekcijom koja je stvari poput Jelene dovela do vrhunca, a sasvim je nepotrebno spomenuti i činjenicu kako su Gole žene jedan od najusviranijih sastava u državi, koji apsolutno savršeno prati svaki Kandžijin pokret, kao što se i međusobno čitaju izvanredno. Eto, upravo sam spomenuo to. Moram to spomenut svaki put kada pišem o njima. Čisto da se ne zaboravi. Slijedilo je sve uz Duge Kandže, Hž, Bicikl, Donji Miholjac, još stvari sa zadnjeg studijskog izdanja poput Crkva, Đuro, Traktorom Me Dovezli, Limuzinom Odvezli, Kruva, Masti, Paprike, Pištolj (uz matricu Bareta), Mače, Ja Se Zovem, uglavnom – manje više cijeli novi album su odsvirali, da bi se za onaj stariji dio sačuvali dragulji poput Jelene, Sexy Žulj itd. Zanimljive su bile i poruke na pozadinskom video zidu, a posebno ona: „Nek sve ode u kurac ako već nije“.

Foto: Roberto Vukomanović

Velika je to večer satire bila, koja je uz dobru dozu zajebancije i humora učinila to još pitkijim za publiku, ali opet na kraju svega ostao je taj pomalo gorak okus u ustima s činjenicom u glavi da je stvarno sve oko nas podosta u kurcu i da, koliko god da se mi smijali na Đuru i ostalu bandu, takve spodobe kroje stvarnost koja nema veze s nama i dok smo jadni i sami u toj apatiji možemo se barem dobro nasmijati na vlastitu sliku stvarnosti i okoline.

I to ti je, moj rođo, to! Šta više reć’ o našem Rimokatoliku. Dobri naš Rimokatolik i njegove te Gole žene, il’ kak’ se više ti đavli zovu… nek je samo zdravlja i sreće i dat će Bog svega i našem Rimokatoliku i svima nama. Ajde, živio ti men’ rođo moj 105 pa opet pa se čujemo i vidimo nekom drugom prilikom. Sve najbolje za blagdane i u nadolazećoj godini i da bude zdravlja, a za ostalo ćemo lako, rođeni moj! Živio!

P.S.

E, a poslije zadnje stvari još je puštena Neka cijeli ovaj svijet iz Jalte, Jalte. Jel može moćnije od toga?

P.P.S.

Nek sve ode u kurac ako već nije!