Zagrebački najpoznatiji bend, Pips, Chips & Videoclips, održali su dugo najavljivani koncert karijere u zagrebačkom malom Domu Sportova. Datum je bio prigodan, 06.12., pa se može reći da je Sv. Nikola darovao ovaj prekrasan događaj.
Pipsi u Domu sportova? Prošlo je jako dugo vremena. Skoro dva desetljeća. Sad je 2014 godina i dečki su odlučili ponovno okušati se za veliki dvoranski koncert. Kako je najavljivano već jako dugo vremena, koncert karijere kroz koji će prošarati svojom diskografijom i odsvirati najbolje pjesme, to se i dogodilo. Zagrepčani, a i oni iz ostatka Hrvatske, pravi fanovi Pipsa došli su na svoje. Pipsi su im poklonili prekrasan i velik koncert.
Koncert je počeo nešto prije 22h, kako je i najavljeno. dečki su se popeli na stage i laganim ali energičnim Introm otvorili koncert. Daddy je već bio naveliko dobro raspoložen i vidjelo se po njemu da je živio za ovakav događaj. Nakon Intra, Božanićeva gitara otvorila je poznati set Malena – Plači. Pjesme je publika otpjevala od prve do zadnje riječi. Iako se šuškalo da će otvoriti s Dementorom, a završiti s Na putu prema dole, ovo je ipak bilo bolje. Osjetilo se da bi Rundek bio savršen gost na Plači, ali ipak je Daddy otpjevao cijelu pjesmu. Iduća je bila singl s Walta, Bili ili ne bi. Vesela i skakutava pjesma s pomalo jakih liriksima, zagrijala je malo publiku koji su veselo skakutali i njihali se u ritmu pjesme.
Idući set je isto bio vrlo nabrijavajući. Od Seksa u školi, zatim Kratka Povijest i zaokruženo s moćnim Dementorom. Iduća pjesma je bila veliko veliko iznenađenje. Daddy je već prije nekoliko dana u jednom intervjuu rekao da će svirati neke obrade, ali ovo je bilo pravo veliko iznenađenje. Već s prvim taktovima uvoda, moglo se razaznati koja je pjesma u pitanju. Tesla, pjesma Letu Štuka, zazvučala je kao autorska pjesma Pipsa, izgubljena negdje u folderu pjesama koje nisu na Waltu. Nešto pri drugom dijelu pjesme, na stage je doskakutao Dino Šaran, pjevač Letu Štuka, koji je zajedno otpjevao Teslu, i iduću, Walt Disney s istoimenog albuma. Daddy ga je predstavio kao svoga brata, što se zapravo i osjetilo gledajući ih na stageu kako zajedno pjevaju i uživaju u atmosferi. Red pjesama s Fred Astairea započeo je s Ljeto ’85 i zaokružen Supermamom. Publika je bila u transu. Pjevni refren Ljeta, i gitaristički nabrijana Supermama, samo je više nabrijavala atmosferu u dvorani. Jedina pjesma s Pjesama za Gladijatore, Zdenka i Vanzemaljci, standardni je set svakog giga, pa i ovog.
Definitivno su mogli odsvirati još jednu s albuma, možda Sina ili ubiti sa Foxtrotom, ali ipak je ostalo samo na jednoj pjesmi. Walt album je zatvoren s dvije pjesme, Mogu ti reć, koja možda malo i nije sjela u tom trenutku, ali je bila odsvirana vrhunski, te Htio bi da me voliš, pjesma s Walta koja je postala već veliki klasik kod fanova, uz rame Malenoj, Plači, 2×2 i ostalima. Možda najčudniji dio koncerta, na vlastito iznenađenje bio je vrlo odličan spoj Radioheada i Massive Attacka, u pjesmi Čuvar močvara i trava, pjesme Jinxa s prvog albuma Jinxa, Second Hand. Trubač je postao standard u kojem Yaya dolazi na stage i nabrijano otpjeva pjesmu, no možda bolje da je na mjesto Trubača sjela Rosita Pedringo. Finalni dio službenog dijela koncerta započeo je s akustičnim Poštarom Lakog Sna, gdje je Tomašinec svirao melodiju na harmonici, a Božanić pratio na akustičnoj gitari. Iduća je bila temelj za sve. Levanićev uvod na basu se prepoznaje već u prvom tonu. Narko je došao na red. Vrlo sjetna ljubavna pjesma, topila je ponovno svačija srca, ali ovaj puta, još više. Malo je čudno izgledalo kako publika nije toliko prihvatila Dan, Mrak, jednoj od najjačih pjesama s albuma Bog, ali je pjevala svaki refren iz dubine duše. Službeni dio koncerta završen je kako treba, s Bogom. Već pri laganom uvodu na gitari, cijela dvorana ispunila se upaljenim upaljačima i mobitelima, ostvaren je veliki intimni singalong koji je stavio točku na i službenom dijelu koncerta.
Dečki se odmah nakon Boga spuštaju na stage, ali je publika tražila još i još. Nakon samo par minuta na stage se vraćaju Daddy i Zdeslav, koji je klavirskim uvodom otvorio s Pjevačem Beatlesa i Stonesa. Pogodili su u sridu s otvaranjem bisa. Ostatak benda se popeo kako je pjesma odmicala, ali već pri idućoj pjesmi, sve je bilo na mjestu. Najpoznatiji gitaristički uvod s Shimpoo Pimpoo, onaj koji svaki fan zna, znao je da dolazi veliko pjevanje publike. Gume na kotačima zaokružila je prvi bis. Idući bis otvoren je na veliko iznenađenje s pjesmom s Fred Astairea, ljubavnom Dođi Vilo. Pjesma je veliki dragulj i pun je pogodak što je bila odsvirana. Drugi bis je završen s jedinom pjesmom s Drveća i Rijeka, 2×2, koja je postala standard zatvaranja s dugačkim i energičnim krajem. Znalo se da je kraj koncerta, ali da još nešto fali. Ali tada je, nakon dugačkog pljeska, zaorila dvorana. s Tribinama se zaorio Jug, ”Dinamo/Moj Dinamo/Ja volim tebe, jako” orilo se minutama s tribina na ostatak dvorane. Daddy se vratio za mikrofon i zajedno s publikom nastavio pjevati. Po njemu se vidjelo da je sretan zbog tog. Progurala se ubrzo Na putu prema dole, koja je završila koncert. Ali nakon Puta, tribine su samo nastavile s onom kultnom pjesmom Pipsa, refrenom Dinamo ja volim, svi su u isti glas pjevali, ali je Daddy je nastavio pjevati s publikom i malo poticao da se pjesma produži. No ipak, nije odsvirana. Možda su i trebali, s obzirom na situaciju Dinama i nogometa u Hrvatskoj. Ali ipak, kraj je zapravo došao s zadnjom pjesmom. Tko ne voli Nogomet? Pjesma koja je definitivno, uz Dinamo ja Volim, najpoznatija navijačka pjesma, ali u isto vrijeme i jedna velika ironija koja pokazuje tamnu stranu nogometa, od teksta ”I sve je super i sve je za pet/kad si muško i voliš nogomet/ušlagiran i agresivan/ja sam dušo predivan” do ”Jer kako je dobro kad si na Vlasti/a Vlasta je bogata/ i Vlasta te časti”.
Koncert je bio pun pogodak. Odsvirane su vrlo bitne pjesme cijele diskografije Pipsa, te velika iznenađenja u smislu dva covera koji su najavili goste. Dobre su bile i predgrupa Punčke, gdje su u nešto manje od 40 minuta prešarale svojim repertoarom prije Pipsa. Stageom je pjevačica i gitaristica Lucija dominirala svojim pokretima i izvijanjima, dok je ritam sekcija bila nešto ipak mirnija.
Može se iskreno reći da se vidjelo da je bend bio presretan zbog ovog događaja, a posebno Daddy, koji je vjerovatno ostavio dušu na toj pozornici, a vrlo moguće i koju pritajenu suzu. Možda jedini mali problemčić svega jest mali nedostatak više energije u određenim pjesmama, ali kad se zaokruži sve, možemo im to oprostiti. Ipak je to jedan veliki i bitan događaj, ”mada Niki kaže da Smrt (u ovom slučaju koncert karijere) nije kraj”. Ovaj koncert će pamtiti do kraja života, i mi, publika koji smo se našli na tom mjestu i uvjerili u to, a i sami Pipsi.
Setlist:
01. Intro
02. Malena
03. Plači
04. Bi li ili ne bi
05.Seks u Školi
06. Kratka Povijest
07. Dementor
08. Tesla (Letu Štuke cover + Dino Šaran)
09. Walt Disney (+Dino Šaran)
10. Ljeto ’85
11. Supermama
12. Zdenka i Vanzemaljci
13. Mogu ti reć
14. Htio bih da me voliš
15. Čuvar močvara i trava (Jinx cover)
16. Trubač
17. Poštar Lakog Sna
18. Dan, Mrak
19. Bog
Bis 01:
20. Pjevač Beatlesa i Stonesa
21. Gume na Kotačima
Bis 02:
22. Dođi Vilo
23.2×2
24. Na Putu Prema Dole
25. Nogomet
Komentari preko Facebooka