Naziv albuma: Sjaj u Blatu EP

Izdavač: Croatia Records

Datum izdanja: 11. listopada 2017.

Producent: Ivan Podoreški

Žanr: Garage rock, Swamp rock

Trajanje: 20:59

Broj pjesama: 8

S obzirom da je Baranja dio Hrvatske s kojom se povezuju stvari poput tradicionalne hrane, vina baranjskih podruma ili svoje unikatne kulturološke baštine, u samom srcu (recimo to tako) u malom mjestu Grabovac postoji Garage in July. Ne znam zašto, ali najbolja poveznica žanra koji sviraju (swamp rock) povezao bih s močvarama Kopačkog Rita koji se nalazi u Slavoniji. Upravo takav dio prirode podsjeća na dio Amerike gdje je nastajao blues – Mississippi Delta. Guste, mračne i pomalo sablasne močvare savršene su bile mjesto za stvaranje bluesa. Upravo te močvare i blues povezuju Ameriku i Baranju, u obliku Garage in July.

Najnovije izdanje donosi i neke izmjene u prvobitnoj postavi benda. Bubnjar Leo Fekete ih napušta, a na njegovo mjesto dolazi Igor Hanžek, inače basist benda. Iako je Leo bio dosta energičan, što se pokazalo na pjesmama prije ovog EP-a, Igor isto tako pokazuje svoju kreativnost u zanimljivim tempovima. Bas gitaru u ruke tako uzima vođa benda, Bojan Đurđević, i tako ostavlja dionice električne gitare posljednjem članu benda, Marku Bagariću. Promjena s četiri na tri osobe u bendu uvijek donosi neke promjene u zvuku benda, a to se ovdje ne osjeti previše loše, nego dapače, odlično. S obzirom da su dečki pod Croatia Records, pjesme su malo postale i komercijalnije, no ograničenost pjevanja pjesama na hrvatskom zadržava ovaj bendu granicama Hrvatske (i na okolnim državama u kojima se priča svima sličan razumljiv jezik), a uvjeren sam da bi s ovim albumom itekako uspjeli i dalje da su pjesme na engleskom jeziku.

Ovaj 21-ominutni EP, imena ”Sjaj u Blatu”, donosi prizvuk i atmosferu starog rock-bluesa 60-ih godina prošlogsa stoljeća, no možda malo previše dorađenog (u produkcijskom smislu). Već pri prvoj pjesmi na EP-u, ”Močvarni Psi”, koja je instrumental btw, slide na distorziranoj gitari jednostavno ti baca slike močvare u glavu, a to je sve pojačano s još pozadinskom kišom i laževima pasa. Definitivno pravi uvod u ovaj EP. Druga pjesma po redu, ”Boogie jedne Šibice”, počinje vrlo energičnim basom i zanimljivim solo dionicama i melodijama na električnoj gitari. Iduća stvar je osobno jedan od favorita – ”Trijem za ples”. Usna harmonika je jedna od definicija bluesa i savršeno je svojom melankolijom napravila uvod u pjesmu koja pršti od energije, ali nakon nekoliko slušanja osjeti se kako je bubanj možda trebao još malo više ”prodisati”. ”Feniks” i ”Buntovnik Ljubavi” samo nastavljaju recept rock n’ roll pjesme, dobar uvod, nabrijana solaža, i kraj. Pred kraj EP-a, dolazi ”Samo Pusti”. Na prvo slušanje najveće iznenađenje jest saksofon. Koji se savršeno uklopio u pjesmu ali isto tako vjerujem da je trebao dobiti više solo dionica. ”Ne Govori (Revisited)” je pjesma laganog tempa u kojem dominira usna harmonika (baš kako treba). EP zatvara ”Ostat ću Mlad”. No, nakon nekoliko slušanja mislim da je bilo bolje da su se posljednja i pretposljednja pjesma trebale zamijeniti što se tracklistinga tiče. Uvjeren sam da bi ”Ne Govori (Revisited)” savršeno zaokružila ovo novo studijsko izdanje ekipe iz Garage in July.

S obzirom da su pjesme u prosjeku oko dvije i pola minute trajanja (a ima ih samo osam), vjerujem da bi bilo puno bolje da je ovaj EP bio zapravo LP, s još nekoliko malo dužih pjesama u kojima bi dečki, vjerujem, pokazali da mogu i znaju više i još bolje, ovako, EP djeluje nekako plitko i prigušeno. No, bez obzira na to, uvjeren sam da će pronaći svoje redovite slušatelje koji će uživati u hrvatskoj inačici ”močvarnog rocka”.

1. Močvarni Psi
2. Boogie jedne Šibice
3. Trijem za Ples
4. Feniks
5. Buntovnik Ljubavi
6. Samo Pusti
7. Ne Govori (Revisited)
8. Ostat ću Mlad