Žestoko otvorenje punk koncertne sezone u Osijeku započinje u petak (13.10.) u klubu Exit. Koncert je dio oproštajne koncertne turneje legendarne grupe Novembar kojima će podršku dati stari osječki prijatelji benda punk veterani Grupa Tvog Života. 

Prava krunidba koncertne punk sezone u Osijeku započinje upravo večeras, u klubu Exit. Prije same svirke uspjeli smo porazgovarati s Silvestrom Mrakom, vokalom i gitaristom Grupe Tvog Života koji nam je pomogao da se riješimo svih onih pitanja gdje je do sada GTŽ. Također smo saznali detalje i o nadolazećem albumu.

”Tako mlad i tako čist!” memorijalni je koncert u čast Gorana Kostića – Koste, osnivača grupe Novembar i Protektori.

Pozdrav Mrak! Možeš nas ukratko podsjetiti kako je nastala Grupa Tvog Života?

GTŽ je nastala kao što već nastaju mladalački bendovi – iz neke potrebe da se čuje i tvoj glas, misao, bunt i pogled na svijet oko tebe. Hadž (bubnjar) i ja smo skupa svirali u nekim srednjoškolskim bendovima i cijelo vrijeme smo maštali o nečem konkretnijem, drukčijem, tako da smo donijeli odluku da napravimo nešto što bi  nama bilo zanimljivo i novo. To uopće nije bilo zamišljeno kao punk bend, nego neka vrsta zajebancije, čak su i klavijature trebale biti u igri, ali, budući da nismo znali svirati ništa bolje od toga, ispalo je kako je ispalo. Okupili smo prvu postavu benda koju su činili još Biro i Manda, pa je prva zvanična proba održana u kolovozu 2001. godine. Manda je ubrzo pošao svojim putem, tako da je bend glavu i rep dobio tek kad nam se na basu priključio Bara, koji je tu i danas…

Foto: Helly Cherry

Kakva je vaša međusobna dinamika?

Nas smo trojica prvenstveno prijatelji jer takav bend na okupu ne može držati ništa osim toga. Novaca, šampanjca i kokaina nema, tako da ostajemo jedni drugima. Imali smo neke nesuglasice oko koncepta, dinamike nerada i  slično, pa smo napravili veliku pauzu u radu, ali smo konačno shvatili da je boravak na ovom svijetu prekratak da gubimo vrijeme na gluposti i da je šteta da ne radimo ono što najviše volimo, a to je cuganje. Sviranje, šalim se!

Izdali ste album prvijenac ”Kolo spaja ljude” 2006. godine koji je doživio ogromnu uspješnicu i čije pjesme dan danas svi znaju napamet. Kako ga vi gledate sada nakon toliko godina? U čemu je tajna uspjeha?

Da, kužim da album ima određenu težinu, tako kažu ljudi, možda baš zato što je jedini. Možda nas je i natjeralo na ponovno okupljanje upravo zajedničko slušanje tih pjesama nakon dosta godina kad smo skužili da nije to ni tako loše bilo… Žao mi je što smo tada znali ništa ili jako malo o produkciji i studiju jer bi danas te neke pjesme sigurno bolje zvučale, ali u tome i je čar, zapis nekog trenutka u vremenu, tome i takvome. Ne smatramo da smo polučili nekakav uspjeh, mi sebe ne vidimo sa strane. Da smo se dobro zajebavali, jesmo.

Već neko vrijeme najavljujete novi album, kada ga možemo očekivati vani? Gostuje li netko na nadolazećem albumu? Otkrij nam detalje! 🙂

Imali smo dogovoren termin u studiju u ljeto 2010., ako se ne varam. Vikend prije smo bili u Velikoj na DOF-u, gdje smo se upropastili od cuge i tako to pa smo zaključili da je vani prevruće, visoke temperature te smo odgodili snimanje. Do danas. Zapravo, u proljeće 2015. smo snimili 9-10 stvari, ali nikada nismo kompletirali album. Nakon toga je ponovno uslijedila pauza u radu do danas, kada konačno vježbamo za studio i planiramo izbacit taj album, radnog naziva “Sinkopa i kolaps”. Mi smo zadovoljni tim pjesmama, nikome ništa “ne dugujemo”, drago nam je ako nas se sjećate i nadamo se da će to biti ok album. Zvuk će bit dosta drukčiji nego na prvom jer nam ni nije u cilju kopirati prvi album. Gostovati može slobodno svatko tko bane u studio s ohlađenim pićem…

Što prvo nastane, tekst ili glazba? Kako izgledaju probe Grupe tvog života?

Probe ne izgledaju onako kako bi trebale ili barem ne onako kako su nekada izgledale. Privatno smo dosta opterećeni poslom, tako da nemamo vremena sviruckati, nego je sve uglavnom nekako “na silu” i hu-bu. U zadnje vrijeme se Bara i ja nađemo s gitarama, bez Hadža, i malo vježbamo, pa se Hadž priključi. To nam je ok i opuštajuće vježbanje novih stvari za snimanje. Trenutačno probamo u osječkom klubu Exit koji  nam je ustupio određene termine i vrlo smo im zahvalni na tome. Budući da moja malenkost radi stvari za bend, to ide otprilike ovako – padne mi na pamet neki aforizam, igra riječi ili negdje čujem neku lukavu dosjetku, pa me to zaintrigira i učini mi se zanimljivim za tematiku pjesme. Obično to ugradim u refren i onda na tome gradim ostatak pjesme. Glazbu na te fragmente teksta mućkam cijelo vrijeme u glavi i to ponekad kuham mjesecima, dok ne budem zadovoljan. Gitaru u ruke uzimam posljednju jer je mjuza u glavi već gotova, ostalo su finese. Na probi svatko, naravno, dodaje neke svoje dumine na svom instrument, nadopunjavamo se maksimalno i to daje tu sinergiju i konačni oblik pjesme. Nisam tip koji može uzeti papir, olovku i gitaru, pa za dva sata napravit pjesmu.

Svirali ste gotovo po cijeloj regiji, imali ste tour i po Europi, koji koncert ili festival posebno pamtiš?

Da, točno, stvarno smo puno proputovali zahvaljujući bendu. Najveća egzotika su mi svakako bile svirke u Izmiru i Istanbulu, to je već ipak drugi kontinent. Njemačka, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Makedonija, Bugarska… o bratskim zemljama u okruženju da i ne govorim. Divni ljudi, divna prijateljstva zadržana do danas. Siromašan je duhom tko ne putuje.

Do sada ste dijelili pozornicu s mnogim izvođačima na punk sceni, koga biste izdvojili, s kim uživate svirati?

Taj bi popis bio zaista, zaista dugačak, a i memorija mi je oslabila. Od bendova koji su imali utjecaja na nas, tu su svakako veliki Atheist Rap, Kud Idijoti, Goblini, Hladno pivo… S nekima od njih smo postali pravi prijatelji.

Koliko je uopće danas lagano/teško probiti se na glazbenoj sceni? S obzirom da si duže vrijeme na sceni, što bi poručio prvo mladim bendovima koji se okupljaju po prvi puta i kreću u glazbene vode?

O probijanju na svjetsku glazbenu scenu znam jako malo. Ali ako pričamo o nekoj lokalnoj ili regionalnoj sceni, mislim da je probijanje sve teže, unatoč internetu i laganoj dostupnosti muzike, iz razloga što je publike tog tipa sve manje. Glazbena retardacija u mlađih naraštaja progresivno napreduje, potrebu prosječnog tinejdžera za mjuzom koja ga ispunjava zadovoljavaju stihovi Sinana Sakića, što  nije dobro za punk scenu. Ipak, mlađim bendovima bih predložio da se fokusiraju na vlastitu ideju, da šibaju svoje autorske pjesme i ne gledaju previše oko sebe. Sigurno će se naći određeni krug ljudi kojima će se svidjeti to što rade. I neka im mjuza ne bude dosadna i monotona.

Večeras svirate u klubu Exit, povodom memorijalnog koncerta u čast Gorana Kostića – Koste, osnivača grupe Novembar i Protektori. Koncert je dio oproštajne turneje Novembra na kojem nastupaju prijatelji benda i Koste, što za vas to znači hoćemo li imati priliku čuti možda nove materijale?

Za večeras smo pripremili jednu srednju set-listu, u sklopu koje ćemo i odsvirati par novih pjesama starih oko deset godina, nismo baš puno vježbali, budite blagi,… Novembar je svirački jedan od najboljih bendova koje sam slušao ikada i koga zanima kvalitetna svirka, neka se večeras ukaže u Exitu, da vidi kako se to radi. Ovo mu je zadnja prilika.

Facebook event