S vremena na vrijeme potrebno je posvetiti pažnju lokalnim legendama, koje možda nisu ostvarile status izvan svoga grada ili regije, ali su na svom području dobro znani i uigrani glazbenici s iskustvom na pozornici.
Ovoga puta, popričali smo s Domagojem Božinovićem, vokalom i gitaristom splitske grupe Špurijus, koja je napravila diskografski comeback u pogledu objave novog singla ‘Apartmani’, kojega su objavili za izdavačku kuću Juda Records, s naznakom na kreiranje novog albuma. Od početka trajanja grupe, 1998. godine pa do danas, objavili su dva studijska albuma – Čovječe, ne ljuti se i Matejuško, jubavi moja.
Pozdrav momci iz Špurijusa, možete li se ukratko predstaviti čitateljima našeg portala?
Dakle, mi smo Špurijus, živimo u Splitu, sviramo punk rock, postojimo od 1998. i svirali smo valjda na svim gradskim mjestima za svirku osim Poljuda i Gripa. Naravno, svirali smo mi i u udaljenijim krajevima, možda ne koliko smo mogli i trebali, ali ipak. Kroz bend je u ovih 20 godina prošlo dosta ljudi, a danas su tu Boris Tudor na gitari, Ivica Božić Jojo na basu, Ante Sabalić za bubnjevima, a za vokalima i akustičnom gitarom se izmjenjuju Karlo Silić i Domagoj Božinović.
Što bi općenito značila riječ Špurijus?
Špurijus bi značio „dobar predosjećaj“, kad smo bili mulci, tu riječ smo znali samo kao dio sportskog žargona pa ju je naš osnivač i bivši član Leo Murgić predložio kao ime benda, što je ubrzo i prihvaćeno jer valjda ima tu neku optimističnu crtu.
Njegujete pjesme kao “punk priče socijalno-ljubavne tematike s jakim dalmatinskim pečatom”. Hoće li vaš zvuk ostati sličan u budućem periodu, ili ste voljni eksperimentirati?
Da smo voljni previše eksperimentirati, tko zna, možda bismo se već davno prešaltali iza DJ pultova i laptopa, ali to nas nikad nije zanimalo. Zvuk i dalje ostaje isti, čak bih rekao da ćemo na albumu zvučati i malo žešće nego prije, bit će tu i nešto klavijatura i brass sekcija, ali generalno, nećemo izaći iz okvira klasičnih punk-rock pjesama, gitara-bas-bubanj-glas, pjevan refren i dobre vibracije. Tekstualno smo i dalje vjerni spomenutoj tematici, možda više socijalnoj nego ljubavnoj, s tim da se sada suočavamo i s drugim problemima koji nas nisu mučili kad smo bili mlađi, kao što su stres, globalizam, kriza srednjih godina, terorizam, uhljebizam… spominjemo i svu silu celebritija, od Trockog i Marxa do Trumpa i Andrije Jarka… uglavnom, puno lijepih stvari koje zamaraju mozgove ljudi u našim godinama. Ako tražite sebe, samo pustite Špurijus, pronaći ćete se na nekoliko razina…
Vratili ste se nakon poduže pauze, možete li usporediti splitsku scenu iz perioda vaših početaka i danas?
Zapravo se ni ne vraćamo jer nikad i nismo imali pauzu u pravom smislu te riječi. Bend je konstantno prisutan već gotovo 20 godina, ali je bilo perioda slabije aktivnosti, koja se možda najviše očitovala posljednjih par godina, bili smo možda u maloj kreativnoj krizi, nije bilo novih pjesama pa nas i nisu baš često zvali na svirke. U nekom trenutku smo počeli pisati dobre nove pjesme pa smo malo sjeli, popričali i dogovorili se da ćemo zapeti malo jače i konačno snimiti album da dokažemo okolini da nam probe nisu samo izlike za večernje izlaske i ispijanje piva.
Što se splitske scene tiče, mislimo da smo puno pozvaniji komentirati događanja od prije 20 godina, jer smo bili redovan inventar ispred bine na valjda svim koncertima u tom razdoblju, nego danas kad i nismo previše prisutni na takvim događanjima. Tako da možemo reći da su u tim davnim vremenima svirali jako zanimljivi bendovi koji su morali luđački zapinjati da bi se mogli dokazati nekome van Splita jer je medijska izolacija bila ogromna; internet, televizija i izdavačke kuće bili su znanstvena fantastika, ostajali su samo fanzini i usmena predaja kao sredstva oglašavanja. Možda zbog te upornosti i voljnog momenta mi i dalje imamo nekoliko bendova iz tih vremena koji i danas pokazuju da imaju dosta toga za reći (prvenstveno TBF). S druge strane, nismo stari grintavci pa da kritiziramo mlade bendove, naravno da i mladih ima, i naravno da nam je drago zbog toga i od nas će uvijek imati podršku da rade, trude se i budu svoji sve dok ih to veseli i zabavlja. Dakle, nikakvi coveri, nikakva poziranja, nikakva trash kreteniziranja, samo igranje otvorenih karata. Stvaranje muzike ima smisla samo ako ćeš bit iskren i pri tome se dobro zajebavati. Bez toga ništa u životu nema smisla.
Iduće godine slavite 20 godina na sceni. Planirate li, uz pomoć Juda Recordsa, napraviti turneju po Hrvatskoj i okolnim prostorima?
Još uvijek smo u fazi snimanja albuma, ali naravno da nam je to u planu, zato smo se i odlučili na suradnju s Judom. Cijela poanta bavljenja glazbom je u sviranju pred publikom.
Objavili ste novi singl ‘Apartmani’. Što možete reći o samom singlu i jeste li pjesmu jedinu snimili pa objavili, ili je ona izabrana iz selekcije?
Pjesmu smo odabrali jer nam se činilo da je nekako najopuštenija i ima pjevan refren, a i sama tema je nekako prihvatljiva širem krugu ljudi. Plus toga, sam tekst je bio jako pogodan za snimanje spota, koji je nastao u produkciji Kino kluba Split, uz naš scenarij. Inače, Apartmani su samo jedna od pjesama koje snimamo za album, a kada smo odlučili da ćemo je izabrati za singl, požurili smo s miksom, ostale su još u fazi snimanja u Studiju ¾ u splitskom klubu Kocka pod produkcijskom palicom našeg prijatelja Sule. Na albumu će ih biti 15, kako sad stvari stoje. Mogli smo ići i na više, ali zaustavili smo se na tom broju.
Kada možemo očekivati novi nosač zvuka?
Ne bismo se previše razbacivali obećanjima, možemo samo reći da se nadamo da će izaći do kraja godine. U svakom slučaju, negdje do prosinca izaći će novi singl.
Planira li se neko reizdanje vaša prva dva albuma ‘Čovječe, ne ljuti se’ i ‘Matejuško, jubavi moja’, ili će se na novom albumu pronaći koja ponovno odsvirana stara pjesma?
Na novom albumu će biti isključivo pjesme nastale u zadnje dvije godine, uz možda još dvije koje datiraju od nešto ranije, tako smo odlučili kad smo se dogovarali za snimanje ploče. Što se tiče tih starijih stvari, to su i dalje naši koncertni favoriti, ta dva uratka su dokumenti naših davnih dana i eventualno ćemo ih staviti na neki od glazbenih profila na internetu. Pošto je tehnička kvaliteta tih albuma ipak nedovoljna za neko službeno izdanje, mi imamo želju izbaciti jedan pošteni live album na kojemu bi kompilirali većinu tih stvari.
S obzirom da vas splitska i dalmatinska scena dobro poznaje, što mislite, kakav će odjek imati vaš specifičan stil u drugim regijama?
Tko zna? Mi ne mislimo da je naš stil nešto posebno hermetičan pa da ga ljudi van Dalmacije ne mogu prihvatiti. Na kraju, pjevamo o stvarima koje jednako muče ljude na svim paralelama i meridijanima. Bitno je samo imati volju za dobar punk i imat osjećaja za dobru zajebanciju. Ostalo je na nama, mi svoje pošteno odsviramo i definitivno nismo dosadni.
Postoje li neki izvođači na hrvatskoj alternativnoj sceni koji su vam okupirali pažnju?
Ne bismo izdvajali imena jer će se uvijek naći neko tko će škripati zubima i reći „zašto nas nisu spomenuli“. Ima stvarno dosta dobrih imena. Mi preferiramo punk bendove.
Za kraj, što očekujete od suradnje s Juda Recordsom i gdje možemo vidjeti Špurijus do kraja ove godine?
Naša očekivanja i želje ćemo ćemo izložiti Judi pa ćemo vidjeti. Zasad nemamo još ništa ugovoreno, ali se nadamo nekom proboju u unutrašnjost.
Komentari preko Facebooka