Naziv albuma: Rolo

Izdavač: Independent

Datum izdanja: 18. ožujak, 2016.

Žanr: Electronic, experimenal, indie, punk rock

Trajanje: 31:45

Broj pjesama: 8

Rolo je projekt tri splitska glazbenika iz različitih domaćih bendova (Leut Magnetik, Lažni Brkovi, te Beta Bombe), a to su: Mišo Komenda (glavni vokal i el. Gitara), Dinko Vranjičić (bas gitara), te Karlo Kazinoti (Bubnjevi, ritam mašina).

Uz klasične rock instrumente, koriste i raznorazna elektronička pomagala pri stvaranju zvuka. Što se tiče nastupa uživo, ni to im nije strano. Svirali su na manifestaciji KLFM – Radio na cesti, u Splitu, 2015. godine, zatim prošle godine u Dubrovniku u ljetnom kinu Slavica pod organizacijom Kinematografa Dubrovnik i udruge mladih Orlando…

Album počinje s instrumentalom ”The Whitest Girl”. Vrlo kreativan i zanimljiv instrumental s zaigranom ritam sekcijom i kombiniranjem ritam mašina. Svojom atmosferom komotno bi ga se mogao ubaciti u neki neizvjesno/napeti dio filma. Iduća pjesma jest ”Printer”. Može se reći da je to jedna ”spooky” pjesma, s obzirom na efekt na glavnom vokalu, ali i ostalim instrumentima koji stvaraju takvu atmosferu. ”Splito” je iduća pjesma, i prvi dio uvoda me podsjetio na Denis & Denis i Program Tvog Kompjutera, a drugi dio uvoda na Divlje Jagode. Upravo taj drugi dio uvoda se provlači kao glavna tema kroz pjesmu. Odmah poslije počinje ”Zva’ ću te”, u kojoj ritam sekcija vodi pjesmu sve do pola, kada stvar dođe do klimaksa, i onda se opet to ponavlja još jednom. Vrlo zanimljiv aranžman, također.

”Sonar” je jedna od onih pjesama koje moraš nekoliko puta preslušati da ti sjedne, a onda ti postane jedna od najdražih pjesama s albuma. Robotski efekt na vokalu me malo podsjetio na neke pjesme Daft Punka. Poslije Sonara, kreće ”Trucker”, prava indie rock pjesma (točnije instrumental) u kojoj bas vodi pjesmu. Predzadnja pjesma na albumu jest i najduža, a to je ”Stadium”. Najduži instrumental na albumu predvođen je električnom gitarom i raznim melodijama na istoj provučenoj kroz razne gitarske efekte. Istoimena pjesma istoimenog albuma istoimenog benda, ‘‘Rolo”, zatvara album. Vremenski najkraća, ali zato dobro instrumentalno nabrijana, i s vrlo jednostavnim tekstom koji se ponavlja kroz cijelu pjesmu: ”popodne rolo zove”.

Vrlo energičan album, još više zanimljiv zbog igranja s ritam mašinom, raznim ritmovima i efektima na svim trzalačkim instrumentima. Svakako preporuka onima koji vole eksperimentalnu glazbu i to pogotovo rock žanra.

1. The Whitest Girl
2. Printer
3. Splito
4. Zva’ ću te
5. Sonar
6. Trucker
7. Stadium
8. Rolo