Dođe i taj dan kada se rastajemo s festivalom. Kada se putovanje od četiri dana bliži kraju i kako znamo da sutra u Vegi neće biti ništa osim pozornice u dijelovima i nekoliko radnika. Jučer se dogodio taj povijesni, po prvi puta viđeni, četvrti dan festivala. UFO je ove godine ozbiljno proširio svoje festivalske granice te je tim povodom ubačen i četvrti dan, ali ujedno s njim i mnoštvo demo bendova kao i posljednji headliner.

Pristigla je večer, vrijeme je bilo savršeno za pohoditi festival i uživati u dobrim zvukovima, a iz Vege je dopirala samo – tišina. Ono što sam iskusio sinoć me ozbiljno zabrinulo, udarilo mi je šamarčinu direktno na um, a radi se o kroničnoj neposjećenosti koncerata u Osijeku. Prošlo je već 20 h i prvi bend je trebao početi sa svirkom, ali u prostoru Vege nije bilo apsolutno nikoga. Koliko je ta priča sramotna, toliko je zapravo i tužna. Nije to mala stvar. To je ozbiljan problem ovog grada i ne nazire se nikakvo riješenje i lijek za tako nešto. Bar ne još. Bend je jednostavno morao krenuti sa svirkom da se kompletna satnica festivalskog dana ne bi iskrivila pa je tako oko 20:15 posljednji festivalski dan otvorio sastav Elevons iz Tuzle. Kompletnu situaciju još pogoršava činjenica što su bendovi prešli toliko daleki put iz Bosne da bi došli svirati na UFO festivalu, a od publike ih dočekaju samo redari, organizatori i volonteri festa. Očito se u gradu nema ni trunke poštovanja prema glazbenoj, urbanoj i kulturnoj sceni, ali ostavit ću to za sada da se netko drugi pokuša pozabaviti tim problemom.

Nakon prvog benda stiže prava mala instrumentalna poslastica, također iz susjedne nam Bosne. Točnije iz Sarajeva, a riječ je o bendu In The Room. U svojih pola sata svirke poveli su to malo nazočne publike, koja je u tim trenucima većinom sjedila na betonu, na putovanje kroz svoj instrumentalni repertoar, a posebice su se sa svojim glazbenim umijećima iskazali gitarist i bubnjar. Naime, bend nema vokal te djeluju kao čisti instrumentalni sastav. Prolazi 21:30 i na pozornicu se penje mađarski bend pod nazivom Malediction. I sada se već publika diže. Donjeli su sa sobom žestoki death metal koji je razbacao nekoliko ljudi u prvim redovima, a s lijeve strane pozornice šutke su pravili pankeri. Nisu prestajali skakati, plesati i vrtiti se u krug, a bend nije prestajao sa svojom dozom žestine niti sekunde u tih pola sata svirke. Bliži se polako 22:30 i instrumente hvata bend Mesmera iz Trogira kako bi poslije njih uslijedio bend iz Banja Luke pod nazivom Neuro. Publike sad već ima dosta, na okolnim zidinama društvo ne prestaje s pjesmom, u zraku se osjeti oštro zagrijavanje za Hladno Pivo.

Posljednji demo bend posljednjeg festivalskog dana penje se na binu oko 23:45, a izašli su kao pravi mali putujući cirkus i to u najboljem mogućem smislu tog opisa. Bend se zove Drvored, a dolaze iz Zagreba te ih ima osam. Imaju sve, od violine preko gitare do harmonike i puhačke sekcije i djeluju, kako je i sam pjevač rekao, kao zagrebačko – francuski sastav pa su stoga imali i stvar na francuskom jeziku.

I sad je to to. Sad je to prizor koji vrijedi vidjeti. Ostalo je još desetak minuta do početka koncerta Hladnog Piva i prostor Vege je ispunjen do kraja. U Vegi se nalazilo oko 2500 – 3000 ljudi, a točno u 00:30 na pozornicu izlaze Zoran Subošić – Zoki, Mladen Subošić – Suba, Krešimir Šokec – Šoki i Milko Kiš – Deda. Kreće uvod u prvu stvar i Mile izlazi posljednji te predstava može početi. Bend otvara koncert s pjesmom „Kirbaj i kotlovina“ s njihovog posljednjeg albuma „Svijet Glamura“ iz 2011. godine i Mile kroz stihove pozdravlja „pripizdinu“. Publika se odmah zapalila, a Mile nastavlja sa jednom starijom stvari koju su svi pjevali u glas, a riječ je o pjesmi „Ne volim te“ s njihovog albuma „Desetka“. Miletu se mora priznati da je pun energije te da definitivno može podići publiku u svakome trenutku. Sadrži još u sebi na trenutke tu staru pankersku energiju iz tinejdžerskih dana. Na pjesmi „Pjevajte nešto ljubavno“ Mile je usred pjesme stao, održao kratki govor te taman kada su svi pomislili da je pjesma gotova, naglo je uslijedio drugi dio počevši od „Prodali smo čak i muda, al’ sviramo zato svuda…“. S prvog albuma mogla se čuti i pjesma „Trening za umiranje“, a bend je odsvirao i neke od klasika poput: „Nije sve tako sivo“, „Šamar“, „Ezoterija“, … Album „Knjiga Žalbe“ se dosta svirao na koncertu pa su se stoga mogle čuti i stvari poput: „Superman“, „Kaže stari“, „Sreća“, „Pitala si me“. Bend je nedavno snimio i novi singl kojim najavljuju izlazak novog albuma, a riječ je o pjesmi „Messi“ koju je publika također mogla čuti. Kad smo već kod novih stvari, Mile je podijelio s publikom i pjesmu „Majica“ koja nije još snimljena i izdana, ali bend je to odlično odradio, a usput i naučio publiku tekst refrena pjesme koji su svi pjevali u glas. Mile se na oduševljenje prisutnih spustio pred publiku i ispitivao ljude koju pjesmu žele čuti na što je jedan dečko rekao na mikrofon da želi čuti „Soundtrack za život“. I, naravno, želja mu je bila uslišana. Deset minuta prije 02:00 h bend napušta pozornicu, a publika urla na sav glas: „Hoćemo još!“ I dobili su još. Bend se popeo, odradio pjesmu „Biološki sat“, a cijela predstava je bila završena s pjesmom „Samo za taj osjećaj“.

I nema više posebne priče. Hladno Pivo je još jednom uvjerilo sve pristune kako mogu zapaliti bilo koju publiku te da su odličan, profesionalan i pristupačan bend. Odmah nakon 02:00 h oblačim majicu, brišem znoj i zalijećem se u back stage na intervju s Miletom kojeg ćete također moći pročitati na portalu. Dok sam razgovarao s Miletom prostor Vege se potpuno ispraznio i tek sam tada došao do saznanja da je festival zaista gotov i da su ova četiri dana protekla suviše brzo da bi ih itko mogao uhvatiti. Prije samog kraja želim se zahvaliti organizaciji festivala kao i osoblju, tehničarima, volonterima, sponzorima, novinarima i svima ostalima koji su se danonoćno trudili oko uspjeha festivala. UFO je živ. UFO je i dalje među nama i tako treba i ostati. A ovo izdanje? Ovo izdanje je proteklo u najboljem redu te ne trebamo biti tužni što je gotovo nego se možemo samo veseliti sljedećem. Vega je ostala sama i prazna. Na podu su sjajile ispraznjene plastične čaše od piva, gasila se rasvjeta, usputno sam pokupio vijest da Bosna nažalost nije prošla dalje na Svjetskom Prvenstvu, zgrabio ruksak, diktafon i napustio prostor s osmijehom na licu. Živio UFO!

Fotografirao: Roko Poljak