Ne posjećujem UFO od njegovog prvog dana postojanja, ali iskustvo mi se proteže od negdje 2009. godine. Mislim da sam tada prvi puta zakoračio u dvorište Vege kako bi iskusio taj festival iz prve ruke. I koračao sam na tom betonu sve do danas.

Naime, bezbroj puta sam čuo priče i rasprave po ovom gradu kako UFO ne valja, kako je UFO propao. Naravno da ništa od navedenog nije istina. Dogodilo se dvije, tri godine za redom da je UFO zaista imao odlična strana imena koja su gostovala na osječkoj pozornici, ali zbog financijskih razloga, a i dijela novca koji se daje za promicanje urbane kulture ovog grada, to jednostavno nije bilo moguće nastaviti. I što se dogodilo? Dogodilo se to da se većina posjetitelja festivala jednostavno razmazila. Razmazila se na taj način što su se previše navikli na sjaj velikih svjetskih imena koja su nastupala na UFO-u i čim toga više nema, zbog prethodno navedenih razloga, na ulicama grada krene pljuvanje i vrijeđanje festivala. Svi su jednostavno zaboravili taj pravi sjaj UFO-a. Sjaj koji bliješti s domaćim snagama, ali najprije lokalnim demo bendovima, što je zapravo i bila svrha u samim počecima festivala negdje prije 11 godina.

Ali 11 godina je davno prošlo vrijeme, a sada je 2014. i UFO nam se ponovno, uz golemi trud organizatora, vratio na asfalt dvorišta Vege i predstava od četiri dana može započeti. Stigao sam jučer (18.6.2014.) u prostor Vege oko 19:45. Znakova nadolazeće kiše, koji su se prostirali kroz cijeli dan, više nije bilo pa je vjerojatno svima bilo lakše zbog organizacije i održavanja festivalskog dana. Ne zaboravimo da je prošle godine nastup Brkova morao biti otkazan zbog ogromnog proloma oblaka koji se dogodio malo prije njihovog zakazanog nastupa. U vrijeme mog dolaska tonsku probu je odrađivao bend iz Koprivnice pod nazivom Dead Fish, a oko 20:15 na pozornicu se penje mladi osječki bend Reset čiji je nastup trajao do negdje 20:45. Apsolutno moram istaknuti ambiciju i odlično snalaženje na pozornici od strane benda Reset. U početku nastupa bio sam pomalo skeptičan oko toga, ali ono što su dečki pokazali u svojih pola sata svirke je zaista nenadmašivo za nekoga njihove dobi. Naime, dečki su, koliko sam čuo, ’97. godište i sviraju svoje autorske stvari bolje nego neki stariji bendovi na području Osijeka. Još jednom sve pohvale dečkima i neka samo tako nastave. Možda se iz toga rodi i nešto puno više. Uslijedila je kratka pauza od 15 minuta i puštanje glazbe kako bi se nakon toga popeo već svima poznati osječki bend Syndrome. Prostor publike se na Syndromeu već dobro popunio te je u Vegi tada stajalo oko dvjestotinjak ljudi. Vrijedi napomenuti da je satnica festivala ove godine pomjerena za cca dva sata kasnije nego prijašnjih godina upravo iz razloga kako bi svaki bend mogao dobiti publiku. I može se reći da je ideja donekle uspjela. Syndrome je prašio svojih pola sata velikom dozom energije i žestine, a izmjene Juraja Vojvodića i Viktora Benkotića na vokalima su bile zaista na nivou. Syndrome je dobio veliku podršku od strane publike, posebice od ekipe u prvim redovima.

Po komentarima koje sam čitao prije početka UFO festivala mogao sam zaključiti kako je od demo bendova na prvom danu apsolutni favorit bend Dead Fish iz Koprivnice koji se popeo na pozornicu oko 21:30. I zaista, taj neumorni nastup kojeg su pružili publici, koja je sada već bila mnogobrojna, je bio idealan za dobro se izmoriti i skakati jer bend zrači nekom posebno dobrom vibrom koja malo u nekim trenucima podsjeća na Rage Against The Machine. Pjevači benda također nisu prestajali skakati kroz čitavi nastup.

Publika se uguravala naprijed prema ogradi. Sati je 22:30 i na pozornicu se penju Vlatko Čavar – Brada, Jurij Novoselić – Kuzma, Tigran Kalebota – Tigi i Smiljan Paradiš – Šparka i iz zvučnika se čuje uvodni instrumental s pjesmom „Pogodi me u glavu“ s albuma Demo 15. Nažalost, Gobac se nije pridružio kao vokal na prvoj stvari, ali ne možemo zamjeriti jer odmah poslije nje kreće stvar „Pinokio“ i publika se počinje uključivati u koncert. Zbijao je Gobac šale i grimase kroz cijeli nastup kao i valjanje na podu koje je bilo neizostavno, grljenje pojačala, mahanje točkastim ručnikom oko glave. Nekoliko puta je zamolio publiku da mu na zamišljenoj skali od jedan do deset pokažu koliko su glasni te je svaki puta bio oduševljen. Njihovoj „dragoj publikici“, kako i sam Gobac voli tepati prisutnima, bend je odsvirao neke od klasika poput: „Frida“, „Ja volim samo sebe“, „Telegram Sam“, ali i ostale stvari poput: „Nebo“, „Nema nje“, „Volim crtane filmove“, „Kad sam imao 16“, „Ja nikad nisam bio normalan“, „Osjećam se haj, mozak baj baj“, „Ja sam“, „Boing 747“, „Sexy magazin“, „Bože čuvaj Psihomodo Pop“. Publika je mogla čuti i dvije stvari s novog albuma Ćiribu Ćiriba, a to je neizostavna „Donna“, ali i pjesma „Bejbi“. Publika nije mogla otići kući bez stvari „Ramona“, a odsvirali su i stvar „Ona odlazi u Amsterdam“ koju su vjerojatno znali samo najbolji poznavatelji benda na koncertu jer pljesak nakon pjesme nije bio sjajan te je Gobac pitao što ne plješću na pjesmu i jel bi im možda bilo bolje da sviraju narodnjake. Nakon odličnih sat i 15 svirke ekipa se pokupila s pozornice, nažalost, bez bisa, ali to je vjerojatno tako moralo biti zbog festivalske satnice koje se organizatori pokušavaju pridržavati što više. I uspijeva im.

Tako je završio prvi dan UFO-a i prema ovim iskustvima može se reći da će ovogodišnje izdanje festa biti više nego dobro posjećeno te da energije na nastupima neće nedostajati ni sekunde. UFO još jednom pokazuje kako se uz nedostatak financijskih sredstava i kulturnom stanju u gradu ipak može nešto raditi i napraviti. Nešto se može uzdići i poboljšati i stoga ekipi iz organizacije svaka čast i neka samo tako nastave. Nakon svega bližila se ponoć i iz zvučnika se čula hrvatska himna uživo sa stadiona u Brazilu. Vega je bila puna. Utakmica je krenula. Ostalo znate i sami. Počelo je još jedno putovanje kroz UFO. Pitanje je: kako će se završiti?

Fotografirao: Roko Poljak