Naziv albuma: 33

Izdavač: Samostalno

Datum izdanja: 11. siječanj 2017.

Žanr: folk

Trajanje: 00:17:56

Broj pjesama: 3

J.R. August nakon nepunih nas je godinu dana iznenadio s novim EP izdanjem, trećim na svom glazbenom putu, nakon odličnog Tea Party With Mr. Death, a zove se simbolično ’33’.

33 je emotivan i intiman EP koji sadrži tri pjesme sličnih, a opet različitih tematika, napisanih u veoma kratkom razmaku negdje u 2014. godini. ’33’ je ujedno i broj godina kada je Isus razapet i uskrsnuo, a simbolika s Biblijom i biblijskim motivima odražava se kroz cijelo izdanje, nekada u konkretnom, nekada u indirektnom smislu, budući da je takva i religija sama po sebi – očuvanje mira u svijetu i ljubav prema drugima i prirodi, samo preko različitih tumačenja. J.R. August, JohnJohn Raven August ili najjednostavnije, Nikola Vranić, predstavio nam je svoju viziju prenošenja pozitivne energije kanaliziranjem melankoličnih melodija, a kao zaljubljenik u prirodu, osjeti se autentično prenošenje senzibiliteta kojim se ne može pohvaliti preveliki broj glazbenika.

Iako aranžmani pjesama ne odišu (a nemaju ni namjeru odisati) znatnom inovativnošću u glazbi općenito i tome sličnom, malo tko može prenijeti emocije, tekstualno, vokalno i melodijski kao što to može ovaj zabočki glazbenik. Istinski se nadam kako će što veći broj ljudi to prepoznati i kako će ovakve pjesme dobiti puno veći medijski prostor. No, krenimo secirati ovo kratko izdanje.

Foto: Hangtime Agency

Zvukovno i instrumentalno, 33 uvlači vas u elementarne crkvene motive, s orguljama, zbornim pjevanjima u refrenima, efekti su prikladni, a prekrasan zvuk klavira podsjetit će vas na posljednji uradak Benjamina Clementinea ili na nešto pasivnije izdanje – Caveov Boatman’s Call, pri čemu smo svjesni da J.R. August ne bježi od svog glazbenog ukusa i to se lako primijeti, no posebna je stvar što u svoje aranžmane unosi i posebnost svog svijetlog vokala, koji će, tako posjednut uz klavir, stilom podsjetiti na Eltona Johna, iako je dubina i masnoća vokala različita. Isto tako, klavirsko umijeće i previranje po tipkama, mimo pop elemenata, vuče na odlične klavijaturiste sastava Simply Red i Ten Sharp, Fritza McIntyrea i Nielsa Hermesa. Album je nanovo odlično produciran i ponovno imamo iskusan i odličan izgovor (pjevanje) engleskog jezika.

Crucify Me opisuje ljudske odnose, unutarnja previranja i težnje, a ukrašen je lijepom melodijom i sadrži pamtljiv refren koji će danima, čak i nakon jednog ili dva slušanja, ostati u glavi. Slična tematika, no konkretnijeg sadržaja nastavlja se u pjesmi Lead The Way, gdje se stihovima pokušava upozoriti, ili bolje rečeno savjetovati da čovjek postane vodičem, a ne da slijedi druge.  Nažalost, dolazimo već do kraja albuma gdje se susrećemo s pjesmom River Runs Through, po osobnom dojmu najupečatljivijom i idealnom pjesmom za zaključak ove kratke, ali intrigantne trackliste.

Nema se što puno reći za ovo izdanje, mislim da svatko može upaliti ove tri pjesme i dati šansu još jednom diskografskom pozitivnom pričom hrvatske glazbene scene. Idealan početak diskografske godine započeo je Nikola Vranić, a ono ukratko što bi se za njegov dosadašnji opus moglo opisati jest: “Church of Song, that’s where he belongs”.

1. Crucify Me
2. Lead The Way
3. River Runs Through