Sisački instrumentalni noise band ### poznat je po svojoj opsesivnoj ljubavi prema glazbi, sirovoj energiji, spontanosti i neobičnom imenu banda koji se zapisuje kao tri znaka ###, a izgovara se trostrukim udarcem o najbliži predmet.  U ljeto 2015., u beogradskom kinu ‘’Zvezda’’, snimili su ep Svjetlo, čija je promocija u subotu (4.03.), u zagrebačkoj Močvari.

Vjerojatno ste već više puta odgovorili na ovo pitanje, no, morat će te i našim čitateljima otkriti zašto baš ###? Povezuje li se to sa svakim članom banda, budući da vas je trojica, imate li probleme sa imenom kada se predstavljate publici? Tko je smislio ime?

Sven: Uh, nastanak imena je dosta nezgodan i zagonetan, ali da se sažeti u to da je nakon duge i besmislene rasprave zaključeno da je najbolje da se zovemo nekako bučno. Ime nam je zapravo tri udarca u neku najbližu stvar što stvara buku – timena vratak, kantu, stol, štogod, a zapisuje se kao tri znaka # koji imaju razna imena, najčešće hash ili octothorpe. Ne znam zašto tri, moguće je da je zbog nas trojice. Ime zapravo uvijek malo skrene pažnju na sebe, stvori se mala fama ili iritacija dok se sugovornici sporazume. Svuda nas zovu drugačije, meni je nekako najdraže “tarabe” kako nas zovu u Beogradu.

Goran: Ja sam htio da se zovemo Doktor Doktor Doktor… nisu htjeli..

Jurica: Da, ime je dosta idiotsko i uvijek se osjećam ko kreten kad ljudima objašnjavam šta je to. Evo danas sam strini to objašnjavao i opet ista situacija. Nastalo je jer smo nešto zamislili da ćemo se zvati doktor doktor doktor, pa se onda to skratilo u dr dr dr (tako se zovemo i na faceu), a na kraju smo završili sa ###. Stvarno ne znam kako, 🙂

Band je nastao još oko 2012 godine, koliko ste napredovali od tada? Koliko su se stvari za vas promjenile u ovih pet godina?

Goran: Možda smo napredovali utoliko što glazbu vidimo kao platformu za sve ostale potrebe u izražavanju, filmski, dizajnerski, konceptualno. U neku ruku si baš nepotrebno otežavamo sa svime time.

Sven: Teško mi se osvrnuti u smislu nekog napretka. Jedini napredak koji mogu vidjeti je da smo sve sigurniji u to kako i što radimo. Zaboga izbacujemo vinyl!

Jurica: Čovječe, već je prošlo pet godina??? Idem malo paničarit okolo.

U čemu pronalazite inspiraciju? Što vas najviše motivira u daljnjem radu?

Goran: Volimo svirati zajedno, prijatelji smo od djetinjstva i nekako nam se svi kreativni impulsi i tokovi poklapaju.

Sven: Inspirira me činjenica da kad se nas trojica uhvatimo instrumenata ne postoji suštinska razlika od naših ostalih vrsta druženja, bilo to izlazak, roštilj, veslanje 90km niz rijeku, roadtrip, prežeravanje, opijanje, snimanje filma… To su sve načini na koje komuniciramo jedan s drugim. Najviše me motivira potreba i želja da sviram s Jurom i Gogom. Inspiraciju pronalazimo u onome što nam je svoj trojici blisko. Ja sam jako inspiriran Siskom, tim nekim laganim propadanjem i raspadom u kojem se pretvara iz medijskog slučaja u romantičnu ruševinu poput antičkih hramova.

Jurica: Sirova energija i spontanost, to je nekako naše glavno obilježje, valjda. Meni se većinom ne da ići na probe, ali onda bude zakon kada dođem. Osobno bih možda radije igrao FIFA-u ili nešto slično.

Na vašem bandcampu piše kako je koncept samoga banda do it yourself, do it simple, točnije, radite sve sami, od covera, plakata, do snimanja glazbenih videa,… Ovakav način rada zasigurno nije lagan, kako ste se odlučili na ovakav podhvat? Što je bilo presudno ovome i jeste li zadovoljni samim rezultatima?

Goran: Da nismo zadovoljni rezultatima ne bismo niti radili i objavljivali  to sve. Sviđa li se to nekome ili ne je već druga stvar. Film, dizajn, umjetnost, to su nam svakodnevnice pa je bilo nekako logično da nam ne treba nitko drugi nego da ćemo biti “samoodrživi.”

Sven: Odgovorno tvrdim iz vlastitog i iskustva drugih, da DIY nije niti lakši, niti brži, niti jednostavniji niti jeftiniji način kako bi se nešto postiglo, barem u okviru ovoga što mi radimo. Pitanje je stava i koncepta. Navikli smo se kroz formativne tinejdžerske godine sami si osigurati ono što je nedostajalo — htjeli smo muziku, napravili smo band, nedostajalo nam je koncerata, napravili smo mini festival u Sisku. Tako smo nastavili i dalje. Uostalom, volimo stvarati muziku, a ono čime se muzika nadopunjuje, stavlja u kontekst, su upravo ti vizualni elementi poput videa, covera i plakata. Znamo što želimo, naučili smo kako to napraviti. Raditi takve stvari samo za sebe je istovremeno lako i teško — znamo što napraviti, relativno smo zadovoljni, no uvijek može bolje i to nas tjera dalje.

Jurica: Ja više-manje ništa ne radim. Zadovoljan sam sa ovime što dečki rade. Svaka čast.

Kako u ### nastaju pjesme? Gotovo svaka ima poduži naslov, što i tko je utjecao na to, krije li se nekakvo posebno značenje iza svakog naslova? Nastaje li prije tekst ili sama muzika?

Sven: Prije smo imali pravilo da ako svi elementi pjesme ne nastanu u 15 min da tu pjesmu odbacujemo. To smo nerjetko činili. U međuvremenu smo taj rok malo produljili, na 20ak minuta čini mi se 😛 U pravilu prvo nastaje pjesma pa naslov. Nekako se posložilo da svatko da ime jednoj pjesmi na EP-u i manje više se toga još uvijek držimo. Pozadine imena su individualne, bilo da se radi o fascinaciji filmom (Iako se ne zna tko ti je otac, ti si jedna sjajna jegulja), bilo stvarnim životom (Na obali Kupe rasli smo i padali u mulj.) Nekada se pak dogodi da netko provali nešto što zvuči odlično, kao što je Zarkoff komentirajući praznu dvoranu rekao da je Publika već odavno pokojna. Super su mi imena koja Jura daje, ona su najbizarnija poput To ti nije prijatelj, to su vrata.

Goran: Svatko izmisli jedno ime za pjesmu, to je jedino “pravilo” i mislim da prvo nastaje muzika pa ime, ali nisam siguran.

Jurica: Pjesme nastaju na probama i to odjednom i neočekivano. Prvo muzika nastane, a onda naknadno imenujemo svatko jednu pjesmu, često tijekom snimanja EP-ija.

Veliku pažnju posvećujete i vizualnom identitetu te se svakako usudim reći kako definitivno briljirate po pitanju samih plakata i njihovih originalnosti, tko ima najveći utjecaj na njih u bandu?

Goran: Sven i kolega Spudić su tu glavni.

Sven: Za taj dio identiteta koji se tiče covera i plakata su zaduženi This Town Needs Posters, protodizajnerski kolektiv koji čine naš frend Hrvoje i ja. Imamo niz ideja koje polako realiziramo kad god možemo, a stavljamo ih u službu benda jer imamo relativno komotnu poziciju da smo sami sebi naručioci stoga možemo nesmetano eksperimentirati, što se vidi primjerice na pakiranju Olova koje je atipično DIY pakiranje CD-a koje se rasklapa u polovicu plašta kocke. Naravno sve radimo u dosluhu sa ostatkom benda, recimo Goran često predloži elemente koje koristimo poput koncepta za cover Mulja. Za promociju svjetla smo prvi put odlučili zatražiti “pomoć” drugih, tako da smo zvali četvero odličnih mladih dizajnera, poimence Enu Jurov, Andra Giunia, Lanu Grahek i Bojana Krištofića, da svatko od njih dizajnira plakat za naš kocnert. Naravno mi smo napravili i svoju verziju, a svi plakati su DIY izrađeni uz našu produkcijsku logistiku.

Jurica: Ništa ne radim po tom pitanju, ali je sasvim lijepo da drugi rade.

Osim što imate tu ljubav prema glazbi, posebno ste se priklonili i filmu i glazbenim videima. Također ste osnovali kolektiv B.A.K.A. Productions, koji se ukratko može opisati kao nezavisno audio – vizualno stvaralaštvo. Koliko ste postigli sa ovim projektom što se tiče samih glazbenih videa?

Goran: Postigli smo ono što smo zamislili tako da smo sretni oko toga, a sad eto hoće li netko drugi to smatrati “postignućem” možda je i upitno, a i u potpunosti van naših ruku.

Sven: Mislim da je to najvidljiviji i najprepoznatljiviji dio našeg procesa rada. Još uvijek najveći dio produkcije se oslanja na našu vlastitu muziku, ali je polako krenuo spin off na eksperimentalne i kratke igrane filmove koje režiraju Matija Tomić i Goran. Čini mi se da spotovi odlično reflektiraju ono što se među nama događa — bizarnost, postindustrijska romantika, utjecaj filmova koje volimo, ali i tupoglava upornost koja se možda najviše vidi u videu za 300 naopakih križeva.

Jurica: Ja ni ne razumijem ovo pitanje, ali ni nisam relevantan.

Primjetila sam kako često surađujete sa domaćim bandovima koji imaju veliki utjecaj na domaću, nezavisnu scenu (Punčke, Žen, Mnjenje, VVHILE,…), što je bilo presudno za ove suradnje?

Sven: Sve te suradnje došle su relativno slučajno. Punčke smo dugo slušali i prije nego što smo osnovali ###, a kada smo bookirali prvi koncert nadobudno smo im se javili da bi voljeli da sviraju s nama na tom koncetu, na što su one pristale. Od tada se nižu izlasci, putovanja, suradnje. Sa Žen smo se upoznali u Sisku na festivalu i odmah kliknuli, prvo smo odradili par odličnih koncerata u Osijeku i Srbiji, kasnije smo napravili čak i još dva banda/projekta skupa, uvijek nas supportaju, reklamiraju, dolaze na koncerte, pomažu gdje god i kako god, na čemu smo mega zahvalni. 🙂 Mnjenje smo upoznali kada smo  svirali s njima i Storms u Attacku, svidjeli smo se jedni drugima muzički pa smo bookirali koncert u Zemunu, u predivnom klubu Kombinat. Tada smo se sprijateljili i neodvojivi smo te se moramo svakih par mjeseci međusobno posjetiti inače smo jako žedni i tužni. Sa VVhile smo se povezali djelomično preko Mnjenja i djelomično preko weba. Pratim ih otkad su prvi put došli u Zagreb i do sada nisam propustio niti jedan njihov ZG gig, a i znali smo potegnuti do Ljubljane da ih čujemo. Dio su naše Beogradske ekipe i divni su ljudi.

Goran: Volimo sve te bandove i nikad nam nije bio bed to reći i jednostavno pitati jesu li za suradnje i razne kombinacije. Na kraju je sve to obostrano, gostuje se međusobno na albumima, snimaju se videi, rade gigovi, izađu splitovi, rade plakati, formiraju drugi projekti mimo glavnih bandova, druži se, živo je. Bolje tako, nego da se svi držimo za sebe u neku učahurenu dosadnu spiku “banda.” Treba scena, a ne neka lažna pretencioznost jer eto imaš “band”, wow big deal, imas band, baš si poseban…

Jurica: Uvijek smo surađivali s bendovima koji su nam bili jebeni. E.g. ideja da sviramo s Punčkama je nastala kad smo bili na jednom njihovom koncertu 2013. godine.

U ljeto 2015 godine, u okupiranom kinu Zvezda, u Beogradu, snimili ste ”Svjetlo”, kojeg također predstavljate 4.03. (subota) u Močvari. Na samome ep-u gostovali su i bandovi Mnjenje, Ti, VVHILE, a snimao i producirao ga je legendardni, sisački producent, Zarkoff. Ovaj ep, usudit ću se reći, je sasvim neki novi zvuk ###, jeste li zadovoljni sa postignutim? Imate li možda nekakve anegdote koje sa snimanja koje bi podijelili našim čitateljima? 😀

Goran: Lijepo zvuči na ploči 🙂 Nemam anegdote, ali samo mogu reći da je neopisivo sa tako pristupačnim ljudima i kolegama kao našim beogradskim gostima tjedan dana snimati u sto godina starom kinu u centru Beograda.

Jurica: Ima dosta anegdota 🙂 Jako sam zadovoljan. Na silu smo snimili ep u prostoru koji nije namijenjen za to, usred kipućeg ljeta kada su svi išli na more, a mi smo se pekli u Beogradu. Bilo je predobro.

Sven: Nitko nije znao kakav zvuk očekivati, na to je najviše utjecala oprema koju smo posudili, dvorana u kojoj smo snimali i nekakav neobičan entuzijazam i volja za ludilom koja je tih dana vladala u zraku. Sve to možda najbolje opisuje komentar basista iz Mnjenja, Ilića: “Mi mnogo volimo kada dođete u Beograd, ali brate celu nedelju dana posle toga smo bolesni.” Ta izjava se pokazala obostrano točnom. Najdraži moment mi je bio nakon snimanja kada smo s Mnjenjem odsvirali koncert u bioskopu. Bila je sredina osmog mjeseca u pustom Beogradu, a ipak se skupilo stotinjak ljudi, neki su bili i iz Zagreba. Nakon koncerta skupili smo se na kolektivnu cugu u park Palas gdje se ludilo nastavilo. Generalno tih nekoliko dana i jutra u kinu, večeri uz muziku društvo i lunjanja po gradu su bili odlični, no oni su bili grand finale deset dana iz pakla koji su počeli devedeset kilometarskim spuštanjem niz Savu od Zagreba do Siska, kampiranjem na Superuhu i putu na snimanje.

Budući da ste svi preokupirani raznovrsnim obavezama te vam Goran zna često ”pobjeći” u Švicarsku, a Jurica u Barcelonu, kako se uopće uspijete organizirati što se tiče samih proba, realizacija koncerata,..?

Goran: Pjesme su nam prilično banalne pa nije teško to brzo ponovit i uvježbat.

Sven: Goran je u Švici, Jura u Beču, ja sam preko glave u poslu tako da je dosta hektično, ali već preko deset godina sviramo skupa tako da nam je sviranje skupa nešto najprirodnije.

Jurica: Da, ja sam prošle godine bio u Barceloni, a sad sam u Beču. Zapravo je dosta čudesno, što se to sve nekako kotrlja. Ipak, vidi se da smo odsutni. Prošla je godina i pol otkad smo zapravo snimili materijal koji sad promoviramo, ali nema veze, ne odustajemo, idemo glavom kroz zid. 🙂

Kakvo mišljenje vi imate za trenutnu situaciju na nezavisnoj domaćoj sceni? Jeste li zadovoljni ili mislite da nešto treba promjeniti, da nešto nedostaje?

Goran: Nedostaje malo hrabrosti i ludosti.

Sven: Nedostaje mladih dobrih punk bandova u Zagrebu. Nikad ih nije bilo manje! Nekako mi se čini da je scena maaaalo utihnula ako pogledamo kako je sve izgledalo prije 3-4 godine, no i dalje je fenomenalna i kvalitetna. Žen je vjerojatno jedan od najjačih bendova  trenutno, Eke Buba i Celetoids u zadnje vrijeme drmaju scenom, Neon Lies je svježa fenomenalna pojava, čekamo novi VVhile uskoro, Mnjenje tek treba da eksplodira po cijeloj sceni, novi uzbudljivi bend je Crno Dete iz Beograda…neki bendovi mi jako nedostaju poput Peach Pita, Umora, Analene, Chresus Jista, Xaxaxa, nadam se da će uskoro i Storms uskrsnuti.

Jurica: Ima puno toga dobroga.

Što možemo očekivati od vas u bliskoj budućnosti? Imate li u planu neki tour, spotove, albume?

Goran: Pa nadam se da nešto drugačije slijedi, neki novi smjer, novi eksperiment i nova avantura.

Sven: Nekakve video uratke ćemo sigurno plasirati prije ili kasnije, u planu je split 7” vinyl s Mnjenjem, ali i nekoliko koncerata van granica, no trenutno smo koncentrirani na promocije u Zagrebu, Beogradu i Rijeci.

Jurica: Imamo planove, sad ćemo imati neke koncerte, planiramo možda neki tour, a ja se nadam da ćemo nešto i snimati.

Za kraj, otkrijte nam što nas sve očekuje 4.03., u Močvari i najavite u svom stilu nadolazeći event! 😀

Sven: Očekuju se zidovi buke praćeni analognim VJingom i gostima koji su sudjelovali na snimanju Svjetla, ali i merch sa pločama i plakatima po popularnim cijenama.

Goran: Potrudit ćemo se biti jako jako bučni. Veselimo se ekipi iz Srbije a i bit će neka iznenađenja tijekom našeg seta.

Jurica: Valjda će bit dobro! Mi smo nabrijani, a i veselimo se našim frendovima iz Srbije na koje se svakako isplati doći.. 🙂

Autor: Ena Jurov

Više o eventu u Močvari možete saznati na službenom Facebook eventu, a bend možete pratiti na službenom Bandcamp i Facebook profilu.