Piše: Luka Čapeta 

U četvrtak 22.12., u Vinylu se održao koncert za koji sam siguran da je nešto jedinstveno u svijetu glazbe.

Već od početka elektronike i techna, doduše, poznat nam je format DJ-a ili producenta na stageu u kombinaciji s nekakvim MC-em, pjevačicom, instrumentalistom; no u većini slučajeva nas to ne iznenađuje svojim već testiranim konceptom predefinirane i komponirane glazbe sa svrhom plesne zabave.  Sada na drugu stranu, potpuno improvizirana glazba je našoj publici još uvijek nepoznata, neistražena i poprilično nejasna stvar, najviše zbog svoje nepripadnosti žanru, svoje neprocjenjive vrijednosti zbog prolaznosti u vremenu te zbog načina na koje se dolazi do stvaranja momenta u prostoru, tj. glazbi. Te dvije komponente koje sam ukratko sada opisao su činile koncept samoga koncerta, s time da je NT Wave svirao gitaru i bio u ovome slučaju u ulozi producenta i u nedostatku bolje riječi, DJ, dok je FEN bila posvećena ulozi MC-a, postižući ispunjavanje prostora i komunikaciju pjevanjem i spoken word elementima.

Foto: Tena Stanić

A sada, o glazbi koja je nastajala tamo.

To je bila improvizirana glazba s jedinim definiranim elementom, što je bio ples. Žanrovski ne želim uništavati sliku o tome što se dešavalo, jer je glazbeni kontekst bio prilično slobodan, intuitivan i dječji.  Nastajale su neke meditativne ideje i ambijenti podržani afričkim korijenima, isprepletene glasom koji pluta harmonijom u vrlo bliskom odnosu. Energija se bazirala na teksturi puno više nego na tehničkim mogućnostima.

Foto: Tena Stanić

Dešavala su se ritmička rastvaranja i nestajanja koja bi nas dovela u jedan puno tvrđi, ozbiljniji i odrasliji svijet. Osjećaj plemena bi se pojavio još jačim te bi se ljudi iz publike povezali još više, puštajući svoju urođenu plesnu energiju van, vođeni instinktom.   Od smirujućih i meditativnih milina, do oštrih i dubokih zakucavanja, FEN i NT Wave su postizali nevjerojatne i muzikalne momente.  Svakako, najljepši dio svega je što ima jako puno prostora za razvoj i napredak, te me to jako veseli jer ću sigurno pratiti njihovo glazbeno stvaranje i rastvaranje.

Usmjerio bih svoju želju na to da se uloge u njihovom stvaranju mogu i pomiješati, budući da FEN koristi nekakav procesor za glas, koji je većinom koristila u ambijentalne svrhe, dok tu postoji još veći kreativni potencijal za koji možda ovaj put nije bilo prostora i potrebe da se istraži.  Postizala je, pjevajući, prekrasne melodije i rečenice, koje su nas vodile preko same glazbe.

NT Wave je jednako zavidno postigao da se zaboravi glazbenik, te je stavio glazbu u prvi plan. Nevjerojatno intuitivan, slobodan i jedinstven, uvijek inspiriran jednim osjećajem za koji smatram da je iskonski i pripada prvim ljudima koji su stvarali glazbu, donosi osjećaj i povezanost čovjeka i njegove kulturološke sadašnjosti. U svakome slučaju, treba ostati razočaran dijelom publike koji je odlučio ne slušati i ne obraćati pažnju, koji je mogućnost davanja to malo pozornosti nečemu drugome osim sebi tih sat, sat i pol u kojima su mogli doživjeti nekakvu avanturu i povezanost s onima kojima je stalo da prožive tako nešto, ostavio kompletno odbačenom.

Foto: Tena Stanić

Koliko god teško bilo napregnuti uši da bi se čula glazba u prostoru, stojim iza toga da sam bio fokusiran, da sam pratio i uživao, tako da za sve što sam napisao vjerujem da može dati ideju o tome zašto je otići poslušati te doživjeti ovakvu glazbu i umjetnike, super stvar u životu.