Otišla je Gabi Novak, jedna od najvećih dama hrvatske glazbe, čiji su glas i interpretacije ostavili neizbrisiv trag u šlageru, popu i jazzu

Gabi Novak rođena je 8. srpnja 1936. u Berlinu, kći Hvaranina Đure Novaka i Njemice Elizabeth Reiman. Djetinjstvo je provela između Berlina i Hvara, kamo se obitelj preselila tijekom Drugog svjetskog rata. Oca je izgubila rano, a nakon rata s majkom dolazi u Zagreb, gdje završava grafički smjer Škole primijenjene umjetnosti. Radila je u Vjesniku i Zagreb filmu kao crtačica, scenografkinja i sinkronizatorica animiranih filmova.

Njezin glazbeni talent otkrio je Bojan Adamič, pozvavši je na nastup s Big Bandom u Ljubljani. Širu popularnost stekla je 1958. pjesmom Sretan put iz filma H-8 te izvedbom Ljubav ili šala na Zagrebfestu. Iste godine postala je i jedina pjevačica s ovih prostora koja je pjevala u duetu s Louisom Armstrongom, na Bledskom jazz festivalu.

Kroz desetljeća je ostala vjerna profinjenom odabiru pjesama i suradnji, gradeći reputaciju jedne od najelegantnijih i najemotivnijih interpretatorica domaće glazbe. Godine 1970. udala se za Arsena Dedića, a njihov sin Matija postao je priznati glazbenik. Među brojnim nagradama ističu se Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu (2003.) i za poseban doprinos hrvatskoj zabavnoj glazbi (2006.). Gabi Novak danas se ubraja među ključne figure hrvatske šlageristike, popa i jazza.

Od ranih 1960-ih Gabi Novak je surađivala s Arsenom Dedićem, koji joj je bio autor glazbe i stihova, a od 1973. i suprug. Zajedno su stvorili niz uspješnih pjesama poput Kuća pored mora (1964), Adrese moje mladosti (1966), Vino i gitare (1967) i Sve što znaš o meni (1969). Nakon 1970. slijedile su još brojne zapažene skladbe, ponekad na tekstove drugih poznatih pjesnika, među kojima su Zvonimir Golob, Željko Sabol i Drago Britvić. Među njima su Pusti me da spavam (1970), Kuća za ptice (1974), Pamtim samo sretne dane (1979), Što je ljubav (1979), Plava ruža zaborava (1981), Nada (1985) i Odlaze dječaci, a vraćaju se ljudi (1992). Gabi je te pjesme izvodila prepoznatljivim fraziranjem i sugestivnim tonom, donoseći publici nježnost, sjetu i emotivnu dubinu.

Ove godine, u kojoj se navršava deset godina od smrti Arsena Dedića i u kojoj je prerano otišao njihov sin Matija, hrvatska glazba ostala je i bez Gabi Novak – umjetnice čiji su glas, elegancija i emotivnost obilježili čitavu epohu.