U znojnoj Močvari, Kultur Shock je ovog ponedjeljka poveo publiku kroz pjesmu, ples i duhovno putovanje od početka do kraja koncerta.

Kraj srpnja u Zagrebu uvijek je okarakteriziran gotovo praznim gradom, minimalnim gužvama u prometu i općenito “godišnjim” stanjem uma. Stoga me gotovo rasprodana Močvara pomalo iznenadila, ali i jako razveselila, jer sam znao da nas sve čeka odličan (i znojan) koncert. Kultur Shock je još jednom pokazao koliko je voljen na ovom prostoru, čak i usred ljeta u Zagrebu.

Prođe ljeto trideseto, uskoro

Bez predgrupe, jer nam zagrijavanje nije bilo potrebno, bend se ukazao na pozornici sa svojim karakterističnim zvukom i meni nepoznatom pjesmom. S obzirom na to da se smatram dobrim poznavateljem diskografije benda, nisam bio siguran radi li se o novoj pjesmi ili pak o nekoj koja me na neki način zaobišla. Kopkalo me, dok nisam kasnijim kopanjem pretpostavio da se radi o (izvrsnoj) obradi tradicionalne sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće.” Ukoliko sam u krivu, slobodno me demantirajte!

Dok sam još razmišljao je li moguće da mi je nešto promaklo, bend nas je bacio u “Tamni Vilajet” sa žestokim zvukom dostojnim velikih metal bendova i srce mi je bilo na mjestu.

Atmosfera je postajala sve luđa s hitovima poput “King“, “Tutti Frutti“ i “God is Busy (May I Help You),” a publika je već bila u skakanju, plesu i izvijanju na poznate melose. Gino nas je, kao i uvijek, velikodušno pozdravio i objasnio da se bliži 30. obljetnica benda – s održanih preko 1000 koncerata. Čini se nestvarno da ovaj bend postoji gotovo koliko i ja, i velike čestitke za to. Uz osjećaj divljenja, bila je tu i velika zahvalnost što i dalje neumorno rade, što putuju preko oceana da naprave turneju po regiji, što stvaraju odlične albume i još bolje koncerte. Ovim putem, hvala! 

Po reakcijama publike, svi skupa jedva čekamo turneju za 30 godina benda. Vjerujem da ćemo ovaj kaos od koncerta nadmašiti, naročito jer sam osobno ovaj koncert morao mirovati zbog ozljede koljena (a to mi je jako teško palo u ovoj atmosferi). Još jedna promjena koju se nadam vidjeti, i jedini minus ovog koncerta, jest (ne)mogućnost kupovine mercha! Nadamo se da će nam Gino i ekipa za ovu važnu obljetnicu omogućiti da ih podržimo kupnjom majica i nosača zvuka. Ako Grandpa Guru sluša, na popis za Božić bismo stavili i neko LP reizdanje starih albuma, ako može.

Foto: Mladen Pobi

Ne dajte se nagovorit

Kultur Shock je uvijek bio više od glazbe. Suma koja je veća od zbroja dijelova, kako se kaže. Svojim različitim kulturološkim pozadinama i glazbenim utjecajima, ovaj bend osim uistinu jedinstvenog zvuka donosi snažne tekstove o društvu i njegovim (mnogim) boljkama.

Nakon jake “Racist Song“ i za mnoge, nažalost, neupitnog teksta “Only I, only my people are so great!”, Gino se primjereno nakon izvedbe obratio publici, a posebno mladima, s važnom lekcijom: “Djeco moja, ne slušajte starije”, jer su upravo ti stariji često izvor netolerancije, mržnje i huškanja na nove ratove u kojima će poginuti isti ti mladi. Tvrdi Gino kako je to jedna od najboljih stvari što vam deda može reći. “Nemojte da bi vas tko nagovorio da pucate jedni na druge. Tko je bio u ratu zna, a tko nije može srat šta hoće.” Bila je to izjava koja u današnjem vremenu ima posebnu težinu, kada svakih nekoliko dana možemo pročitati vijesti o novim tenzijama i novim frontama.

Istovremeno se nalazimo u regiji gdje su ratna vremena itekako povijesno blizu, zbog čega je tako teško vidjeti mlade koji pozivaju na rat i veličaju mržnju. Dok je Gino ovo pričao, glavom mi je prošla misao kako bi bilo dobro da je ova poruka bila izrečena na Hipodromu pred hrpom mladih i značajnim postotkom našeg naroda – ali nije.

Samo dan nakon koncerta Kultur Shocka, svijet alternativne glazbe (i misli) zavijen je u crno odlaskom jednog od najutjecajnijih glazbenika žešćeg zvuka – Ozzya Osbournea. Sve nas koji smo bili na koncertu, imam osjećaj, to je još više potaknulo na razmišljanje: što ostavljamo iza sebe i hoće li mladi iza nas reći kako smo nedvojbeno bili na “pravoj strani” povijesti? Možemo li napraviti nešto više?

Foto: Mladen Pobi

Idemo na koncerte!

Taman negdje nakon odlične jazzy izvedbe “Taiyou”, koja na japanskom govori o životnom putovanju i potrazi za smislom, došla je još jedna važna poruka benda. Ne govorim japanski, samo je Kultur Shock bio drag i napisao tekst (i prijevod) ispod zanimljivog spota. Poruka koju smo mogli čuti od našeg najdražeg gurua bila je jednostavna: “Support live music!”

U nastavku je Gino nabrojao neke stvarno zanimljive bendove s ovih prostora te objasnio zašto je tako važno ići na koncerte, podržati scenu, dopustiti joj da se razvija, potaknuti ljude da se bave glazbom – i još mnogo toga. Među njima je spomenuo i odlično Daliborovo Granje, čije nastupe preporučam.

Foto: Mladen Pobi

Kultur Shock su u nastupima uživo majstori zanata, pa su nas tako oduševili hitovima poput Horse Thief (skraćena verzija, nažalost), Duna, Sarajevo, Aksam, Nadija i Country Mohammed. Uz njih, teško se što moglo usporediti s atmosferom i izvedbom na bangerima Zumbul i Sheitan, na čije sam se prve tonove automatski naježio.

Uz brojne hitove, imali smo priliku čuti i stvari s nadolazećeg albuma. Tu je Promaja, koja govori ne samo o promaji kao najopasnijoj pojavi otkad je ljudi i prozora, nego i o težini nasljeđa. Našle su se tu i Iluzije, koje su ranije izašle kao singl, a skupa najavljuju jedan novi zvuk Shocka. Puno više se čuju utjecaji elektronske glazbe, a Gino ističe kako je i industrial metal zvuk utjecao na proces stvaranja.

U intervjuu za VIDA Art Gino ističe kako ima materijala za dupli album, odnosno dva albuma nešto različitog zvuka. Kako će to izdanje izgledati – tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, veselimo se i vidimo se za rođendan!