Utorak, 13. svibnja, imali smo čast prisustvovati premijernom nastupu u Hrvatskoj norveške stoner-psihodelične blues mašine The Devil and the Almighty Blues, koji su u zagrebačkoj Močvari nastupili uz podršku finskog trojca Skyjoggers.

The Devil and the Almighty Blues je norveški bend iz Osla koji od 2015. godine osvaja publiku svojom fuzijom heavy bluesa, stoner rocka i psihodeličnog štiha. Njihov istoimeni debitantski album iz 2015. godine, koji do danas ostaje njihovo najpoznatije ostvarenje, snimljen je uživo u studiju kako bi se zadržala energija i autentičnost nastupa . Slijedili su albumi “II” (2017.) i “Tre” (2019.), koji su dodatno učvrstili njihov status na europskoj underground sceni. Bend je poznat po sporim, teškim i melodičnim kompozicijama koje se ne boje trajati i preko deset minuta, stvarajući hipnotičnu atmosferu. Inspiraciju crpe iz blues legendi poput Muddy Watersa i Jimi Hendrixa, ali i iz teže strane rock spektra, uključujući utjecaje Black Sabbatha i ZZ Topa.

Nažalost, zbog gužve i vremena dolaska propustili smo nastup predgrupe Skyjoggers, ali smo ušli u Močvaru nedugo nakon završetka njihove svirke – i već tada je prostor bio prilično ispunjen. Publika je očito prepoznala njihov potencijal i u većem broju došla i na uvodni dio večeri. Ovaj tročlani bend iz finskog Tamperea poznat je po svom space rock zvuku koji kroz hipnotične rifove i eksperimentalni pristup stvara osjećaj svemirskog putovanja.

Koji dobar utorak

Uistinu, “koji dobar utorak” bila je rečenica koja se sinoć izrekla više puta. Ne samo da je to bio dobar utorak, bio je to izvrstan koncert koji je nadmašio naša očekivanja od pivice uz malo stonera. Osobno, ovako pod dojmom nakon nekog stoner koncerta nisam bio još od odličnih All Them Witches. Od prvog riffa uvukli su nas na putovanje na kojem nije postojalo ništa drugo osim pune Močvare, ispunjene sporim, žestokim zvukom s dodatkom bluesa i dodirima psihodelije.

Radi konteksta, prije sinoć ne bih se mogao nazvati fanom ovog benda. Njihov rad sam upoznao sporadično, kako su mi njihovi hitovi poput “Tired Old Dog” i “The Ghosts of Charlie Barracuda” povremeno dolazili na Spotify playlistama. Nakon što je najavljen koncert, malo sam detaljnije istražio njihovu diskografiju, doduše usput, ali njihov zvuk me definitivno dodatno motivirao da se ovaj utorak nađem u Močvari.

I bio je to pun pogodak. Dečki su nas uspjeli poslati na putovanje koje nije bilo ograničeno fizičkim zidovima prostora. To je taj fenomen stoner koncerata. Iako se neki možda neće složiti, ovdje je puno više od samih pjesama u pitanju. Radi se o atmosferi koja se gradi i proteže kroz cijeli koncert. Kad pjesme traju i preko deset minuta, a često imate osjećaj da se jedna pretače u drugu, uz duge instrumentalne dionice koje vas pozivaju da zatvorite oči i prepustite se melodiji i grooveu, znate da ste na pravom mjestu.

Cijeli bend funkcionira kao odlično uigran stroj koji gradi napetost i dinamiku savršeno. Svi članovi benda dodali su svoj šarm i imali svoje momente, no posebno treba istaknuti basista. Čovjek je ostavio dušu na terenu i nije prestajao s kretanjem uz svaki riff. Istovremeno je bio jedini član benda po čijem outfitu ste mogli shvatiti da niste u sedamdesetima i da ne gledate skupinu hipija koji su upravo otkrili doom. Na trenutke mi se Močvara činila kao scena iz filma u kojem slijedi kulminacija radnje, dok bend gradi još jednu napetu dionicu koju svi spremno pratimo.

Uz sve to, vokal je više djelovao kao još jedan instrument nego kao klasični vokalist. Nećete svaku riječ razumjeti ako niste upoznati s tekstovima, što ponekad zna biti prepreka za potpuno prepuštanje trenutku, ali ovaj put to nije bio slučaj. Plus bodovi za to što je na trenutke djelovao kao vođa nekog kulta, što se savršeno uklapalo u sliku benda.

Kad već spominjem da sinoć nisam bio fan ovog benda, valja napomenuti da smo s koncerta izašli s njihovim majicama, s odličnim vizualima usput budi rečeno, pa pohvale i kuharu. Nedvojbeno je to znak koliko smo uživali i kako ćemo pamtiti ovaj koncert. Na sljedećem koncertu ovog kvinteta, nećemo ni razmišljati idemo li. Pohvale i ekipi iz BearStonea na dovođenju bendova koji ne ostavljaju ravnodušnima.