Premda bi naslovna rečenica zazvučala pomalo čudno, tim više ako znamo da se u Zagrebu ovih dana zbog Thompsona – po mnogih oličenju desnice u Hrvatskoj – piše koncertna povijest, svejedno bi bila apsolutno točna.

Jer Zagreb su ove srijede, posredstvom Bavaria Haus Agencyja, koncertno pohodili Tito & Tarantula. Premda već pomalo vremešniji, od onoga kojeg pamtim iz “Od sumraka do zore” iz 1996. redatelja Roberta Rodrigueza, a koji ga je propelirao u mainstream, Tito Larriva je i dalje tip simpatično-karizmatičnog frontmena. Prije nego krenem na koncert, ispričao bih se predgrupama koje su ispale žrtva radnog dana, a vrijedi ih napomenuti – radi se o sastavima Astro Glitch Shifters te Boris & The Batts.

Već pri silasku među dupke popunjen auditorij Boogalooa, Tito je pojasnio kako nisu bili 25 godina u Zagrebu, premda izvori spominju 2010. godinu kao godinu posljednjeg zagrebačkog druženja, no nećemo se loviti za detalje.

Tito & Tarantula u klubu Boogaloo / 2025 / Luka Antunac / Mixeta

Službeni povod dolaska Tita & petokrake tarantule (koja slučajnost) bila je promocija ovogodišnjeg albuma Brincamos. Moram priznati – ne pratim ih aktivno i nisu neki bend koji mi se često zavrti na playlisti, ali zbog njihovog statusa kao kućnog benda Rodrigueza, kao filmofil nisam ih htio propustiti.

Kroz dvosatni koncert, koji je započeo oko 21:30h, proveli su nas kroz klasike iz svog opusa, uz poneku noviju stvar, ali atmosfera koja je vladala bila je generalno veselkasta, kako bi i priličilo bendu Tita Larrive. Povremeno bih, na pauzama pjesama, ispričao pokoju anegdotu. Tako je za pjesmu, In my Car rekao bih, šaljivo zaključio kako se radi o pjesmi o krađi auta – poglavito Tesli, naslanjajući se na trend u svijetu. A i jer mu se sviđa slovo T – budući da bi moglo proći za Tito. A također je za Pistoleru spomenuo kako je, kada se snimao Once Upon a Time in Mexico, trebao kao taksist dijeliti scenu s Johnnyjem Deppom, čemu se izrazito veselio – da bi ga Rodriguez razočarao rekavši da je Deppa snimio tri tjedna prije preko green screena. No, zato se pohvalio da je gitaru koju je koristio na koncertu dizajnirao upravo Johhny Depp.

Dakako, najresponzivniju reakciju publike, koja je bila generalno afirmativna i fokusirana na koncert, izazvala je kultna After Dark, koju će mnogi povezati s kultnom scenom egzotičnog plesa zavodljive Salme Hayek. Za vrijeme izvedbe ove pjesme, Larriva je pozvao 10-ak članova publike na binu, a neki su dobili priliku isprobati svoje karaoke vještine. Svakako simpatičan potez koji je nekolicini ljudi stvorio lijepu uspomenu na ovu večer.

Uslijedio je i kraj službenog dijela koncerta, kada se dogodilo ono iz uvodnog paragrafa. Bend se pokupio, a svi – kao da su jedva dočekali prigodu – počeli su uzvikivati “Tito, Tito” uglas, što je isto izgledalo kao pomalo nadrealan moment. Završili su i naredne tri pjesme te uz pozdrave otpremili publiku u noć. Simpatično i nenametljivo druženje uz bend kojeg nemamo priliku toliko često gledati, a koji ipak uživa kultni status među publikom, mahom starijom. Bavaria Haus Agency, kao relativno novi igrač u gradu, barem pod ovim imenom, dobiva aplauz za ovo. Mi se nadamo da do sljedećeg druženja s Titom neće proći 15/25 godina, za vid mlađih generacija.