Ponedjeljak u Močvari bio je sanjivo glazbeno putovanje i uživanje u atmosferi koju su kreirali Gloria i Wilhelmina Agnes.

Ipak, prilično prazan prostor po dolasku u Močvaru ostavio je blago razočaranje – Wilhelmina Agnes je već počela svirati, a publika se tek počela skupljati u nešto manjem broju. Možda je razlog ponedjeljak navečer, kada se mnogi još oporavljaju od vikenda, možda činjenica da bend Gloria tek gradi svoju fan bazu. Sve je to rezultiralo slabijim odazivom, koji se nešto povećao kada je Gloria krenula s nastupom, ali i dalje je bio daleko ispod očekivanja za svirku u Močvari. Ipak, u svemu lošem nešto dobro – nastala je intimna atmosfera, gotovo kao da smo prisustvovali privatnom koncertu ovih sjajnih glazbenica i glazbenika.

Wilhelmina Agnes u Močvari // Foto: Luka Antunac

Atmosferičan uvod i obećavajućom budućnosti

Wilhelmina Agnes, mlada zagrebačka kantautorica, glazbom se bavi od osme godine kada je počela svirati violinu. Danas svira i klavir, gitaru te bas gitaru, a jedno je vrijeme nastupala i s mariachi sastavom Los Caballeros. Posljednjih godina posvetila se solo karijeri, a iza sebe ima dva albuma – “State of Mind” (2022.) i “The Children of the King Ernest the Shameless” (2023.). Na pozornici nas je dočekao trio s jedinstvenim zvukom i iznimno ugodnom bojom glasa Ines Turšić. Atmosferično, nježno, autentično i iskreno – to su riječi kojima bih opisao njihov nastup. Svaka pjesma bila je nova priča, a taman kada sam pomislio kako bi malo više folka odlično pasalo u zvuk, uslijedila je obrada jedne od novijih pjesama Bože Vreće, što je samo potvrdilo moju pretpostavku – ima nade za mladu hrvatsku glazbenu scenu! Bend je kroz pjesme izmjenjivao instrumente i žanrovske utjecaje, a jedino što mi je povremeno nedostajalo bila je jača ritam sekcija. Na nekim pjesmama bas je bio jedini ritmički oslonac, a u tim trenucima sam priželjkivao pokoji udarac po bubnju i čineli. No, to je osobno i subjektivno mišljenje nekoga tko je u školskim i studentskim danima svirao bubnjeve, pa ga treba uzeti sa zrnom soli.

Sirene iz 60-ih

Wilhelmina Agnes bila je odličan uvod u ono što je uslijedilo – koncert benda Gloria iz Francuske. Bend je nastao oko skupine školskih prijatelja iz Lyona, grada poznatog po bogatoj glazbenoj sceni. Kao Gloria djeluju već desetak godina, a s prvim albumom “Gloria In Excelsis Stereo” (2016.) oduševili su publiku diljem svijeta. Nakon njega uslijedili su “Oidophon Echorama” (2018.) i “Sabbat Matters” (2021.), a sada su napokon stigli u Močvaru da nas povedu na psihodelično garažno pop-rock putovanje. Valja još spomenuti kako bend ima novi album “GLORIA III” koji će biti objavljen 4. travnja ove godine.

Gloria u Močvari // Foto: Luka Antunac

Gloria je bend koji uživo svojoj glazbi daje novu dimenziju. Iako ih često opisuju kao vremenski stroj koji vodi u 60-e, inspiracija glazbenicima i zvukom tog doba nije isforsirana niti zvuči kao tribute projekt. Njihovo moćno višeglasje tri vokalistice ih izdvaja od sličnih bendova i dodatno uvlači publiku u glazbeni doživljaj, poput mita o sirenama i njihovoj neodoljivoj privlačnosti pjesme koja ovaj puta, na našu sreću, nije završila fatalno. Na koncert sam došao iz znatiželje, nakon što sam tek usputno preslušao njihove albume, a ono što smo Luka i ja doživjeli u ponedjeljak potvrdilo je da sam otkrio bend koji ću sigurno ponovno slušati – bilo studijski bilo uživo. Bio je ovo “dreamy psychedelic pop-rock” u svom najboljem izdanju.  Vjerujem da je Gloria bend vrijedan praćenja, s uzbudljivim stvaralačkim putem pred sobom. Iskreno mi je žao što ih nije čulo više ljudi, jer znam mnoge kojima bi se itekako svidjeli.

Na kraju večeri imali smo priliku razgovarati s bendom i prokomentirati doživljaj svirke. Baš kao i na pozornici, ekipa je bila simpatična i pristupačna, i s nestrpljenjem ih iščekujemo ponovno vidjeti uživo!

Galeriju s koncerta možete pogledati ovdje.