Nova Rock festival ove godine ugostio je brojna imena šarenog dijapazona alternativnih žanrova. Imali smo sreće biti među novinarima koji su pratili ovaj događaj. Donosimo izvještaj, ali i postavljamo očekivanja za one koji ovaj festival ne poznaju.

Veći je nego na slikama

Smješten u Austriji, tik do granice s Mađarskom, u sred Panonskih polja, okružen vjetrenjačama, čeka vas Nova Rock festival. Ovo je moj prvi odlazak na ovaj festival i, igrom slučaja zbog promjena planova i obiteljskih izdaja, činilo se da na festival idem sam. Sam uz oko 200.000 ljudi koji također pohađaju ovo izvorište popularne alternativne glazbe. Pa rekoh, zašto da ne?

Pričao sam s ekipom koja je bila na Nova Rock festivalu, spakirao svo znanje o kampiranju na festivalima koje imam i krenuo na put. Mislio sam da sam spreman, ali problem se pojavio već pri pronalasku festivala. Naime, organizacija je napisala samo koji izlaz s autoceste gađati, uz napomenu da se festival može naći na Google Mapsu, ali to nije bio slučaj. Mučilo me to cijelim putem, no računao sam, valjda ću vidjeti neki auto koji očito ide tamo, snaći ću se već. Tek nakon prolaska granice shvatio sam zašto nisu pisali detaljnije. Festival se vidi s autoceste, iako nije tako blizu iste. Osim toga, od izlaza nadalje su dodani putokazi za festival. Količina vozila već parkiranih me šokirala, dok sam u sebi zahvaljivao organizatorima na smještanju novinara u VIP & Press parking.

Pa čak i iz VIP kampa, imate desetak minuta prije nego se nađete pred jednom od tri pozornice. Osim pozornica, tu su ogromni dijelovi festivala posvećeni hrani i pićima, te brojni drugi štandovi koji nude da kupite kakav šešir, sunčane naočale, napravite piercing i slično. Osim toga, možete isprobati i bungee jumping s krana, otići na Ferris wheel i tako dalje i tako bliže. Zbog svega ovog, i najveći festivali kod nas čine se kao dječje igralište – što nije nužno loša stvar, samo pokušavam stvoriti dojam veličine ovog kompleksa.

Dan prvi

Kako je dolazak, pronalazak optimalnog mjesta i postavljanje opreme, točenje hladnog pića i kratkog predaha uzelo nešto vremena, gledao sam u sat koji je pokazivao 14:00 sati. Bendovi na festivalu kreću oko jedan, a glazba ide paralelno na tri pozornice otprilike 12 sati prije nego je vrijeme za after i/ili spavanje.

Prvi bend koji sam planirao vidjeti su The Interrupters, koji su me oduševili na prošla dva koncerta pa sam znao da nas očekuje odličan nastup. Pri samom traženju pozornice vidio sam da je vrag odnio šalu i da se radi o ozbiljnoj kvadraturi koju treba proći do pozornice. Amiee i Interruptersi su apsolutno razbili cijeli set i ostaju kao jedan od najboljih nastupa festivala. Već na prvom koncertu prišli su mi dvoje Austrijanaca dijeleći festivalska dobra i pokazali se kao odlični domaćini. Nakon toga uslijedio je predah u prostoru festivala koji je posvećen novinarima, gdje koristim priliku da pohvalim organizatore za osiguravanje radnog prostora za cijelu ekipu s kamerama, fotoaparatima i (mentalnim) notesima.

Izvor: Nova rock facebook page

Nakon sjedanja za nasumičan stol, shvatim da sam sjeo ni manje ni više nego s ekipom s Muzika.hr portala. Edo i Lucija bili su odlično društvo u istraživanju festivala i slušanju bendova prvog dana festivala te razgovora uz austrijski špricer, iliti dobri stari gemišt. Vožnja na Ferris wheelu uz zalazak sunca i prekrasan pogled na polja, vjetrenjače i festival pod nama imala je poseban ugođaj, ali i osvijestila veličinu festivala i kampa koji se protezao u daljinu. Dogodio se čak i mali Muzika x Mixeta crossover s Instagram storijem posvećenim mojoj pratnji koja je bila barbika Ana Barbiech koja utjelovljuje moju pratnju koja nažalost nije mogla biti na festivalu. Svi skupa, nas troje i barbika, smo bacili uho (ali realno više oko) na Dogstar, bend Keanua Reevesa, koji je zvučao OK, ali i dalje ostavlja dojam da je većina ljudi tamo zbog glumca, a ne basista.

Djelomično iznenađenje bio je Kerry King koji je s pratećim bendom odlično stvorio Slayer atmosferu sa žestokom svirkom starog kova i velikim mosh pitovima pod vedrim nebom i ogromnim vjetrenjačama koje su nas okruživale. S punim pravom mogu reći, prizor za pamćenje. Izraz “djelomično iznenađenje” je tu isključivo zbog toga što sam znao da će biti dobro, ali ne i koliko dobro.

Izvor: novarock.at

Bacili smo oko još na klasik Jane’s Addiction i Palaye Royale koji je za svoj žanr dobar, iako nije nešto što ću pustiti doma. Corey Taylor otkazao je koncert zbog bolesti, čime se ispostavilo da je bio dobar izbor slušati ga u Zagrebu nekoliko dana ranije. Dobra vijest je da su organizatori kao “ispriku” već sada najavili Slipknot kao headlinere sljedećeg izdanja festivala. Očekivano, Green Day je bio vrhunac večeri gdje smo se prisjetili srednjoškolskih dana uz sve očekivane hitove, ali i neočekivano dug set. Billie Joe Armstrong i ekipa odsvirali su (vjerojatno) koncertni set koji se fokusirao većinom na starije albume, što vjerujem da je većini publike odgovaralo.

Dan drugi

Drugi dan je započeo mirno u maniri čaja i čitanja knjige u kampu, no s temperaturom koja je rasla nije preostalo previše izbora nego uputiti se na festival i pogledati bend koji je otvorio nastupe na glavnoj pozornici, Wargasm. Ova mlada ekipa zanimljivog imena nastupa pod geslom “angry songs for sad people”, a zvuk im čini spoj distorzije i riffova s beatovima i raznolikim vokalnim dionicama. Bili su dosta dobri uživo, pa sam im dao priliku naknadno i shvatio da su studijske verzije daleko od onoga što sam slušao na Nova Rock festivalu. Ipak, ostaje nam taj trenutak.

Dok sam otišao odmoriti se i pomalo raditi u prostoru za novinare, zvuk benda Igorrr me izvukao iz sigurnog područja u mješavinu metala, beatova, growla i opernog pjevanja. Sve to dok je iza benda stajala ogromna kokoš na platnu. Inicijalna reakcija mi je bila: “What in the Eurovision is going on here?” i mislim to u najboljem smislu. Jako je teško opisati to što sam vidio, no svakako nije bilo monotono. Uslijedio je Machine Head, koji je ponudio jako dobar nastup popraćen brojnim plamenovima na pozornici i publikom koja si je uistinu dala oduška s brojnim šutkama i circle pitovima. U nekom trenutku su bili iznimno posvećeni kreiranju najvećeg mosh pita festivala kada se većina prostora fan pita pretvorila u ogromni krug nakon čega je uslijedio kaos.

Izvor: novarock.at

Prije nastavka pohoda na koncerte imao sam sreću upoznati Deju, Darija i Hrvoja. Dvojac iz Pitomače s dodatkom Dalmacije u mom oku bili su odlična ekipa za druženje, otkrivanje novih varijacija gemišta i odlaske na koncerte najžešćeg dana na festivalu. Poslušali smo Parkway Drive koji je odradio odličan posao. Jedan od najpopularnijih bendova moderne žestoke glazbe priredio je odličan nastup te jedan od najboljih trenutaka festivala. Naime, u jednom trenutku se vokalist Winston McCall popeo na publiku prilično daleko od pozornice i potaknuo ljude da naprave circle pit oko njega. Bio je to odličan prizor dok je ostatak publike pjevao iz sveg glasa njihov hit “Idols and Anchors”.

Avenged Sevenfold nastavio je niz na glavnoj pozornici, čiji smo koncert skratili kako bismo stigli na (po meni) jedan od najboljih nastupa festivala – Pendulum. Ovaj drum’n’bass bend iz Australije nas je proveo kroz hitove u jako ambijentalnom audiovizualnom doživljaju. Bio je to nastup na kojem smo se iskreno iskakali i isplesali te je bio odlična završnica drugog dana.

Dan treći

Uz buđenje i izlazak iz šatora, dočekao me novi susjed Daniel s hladnim pivom Ottorocker, što je posebno izdanje piva baš za Nova Rock. Teško je bilo odbiti takav dobrosusjedski poziv, pa je slijedilo hladno pivo s degustacijom hrvatskih delicija poput kulena, ajvara i pršuta, jer svi znaju da Hrvati dolaze dobro opremljeni na festivale.

Uskoro smo se uputili prema festivalu kako bismo uhvatili prvi bend dana, We Blame the Empire. Iako inače nisam fan metal glazbe koja ima core u nazivu žanra, dečki su pripremili prilično dobar nastup. Unatoč tome što se radilo o jakom suncu tik iza podneva, slušala ih je velika publika koja je već bila raspoložena za wall of death i ostale oblike šutke. Nakon toga, Daniel i ja smo se prebacili na LEAP koji je obećavao malo dobrog engleskog rock ‘n’ rolla. Iako se radilo o nešto modernijoj inačici istoga, bio je to dosta solidan nastup, nažalost skraćen zbog tehničkih poteškoća.

Ipak, zvijezde trećeg dana nastupile su nešto kasnije. To su Avril Lavigne, koja nas je ponovno vratila u osnovnu školu i specifičnu rozo-crnu estetiku. Tu je bio i P.O.D., čiji se nastup nije toliko izdvojio, izuzev toga da je jedan par zamolio da ih pjevač benda “vjenča”, što je bilo iznimno simpatično za vidjeti na pozornici.

Ponovno s ekipom iz Hrvatske, prvo smo morali komentirati užasan rezultat utakmice koju smo djelomično pratili u press prostoru. Bila je nužna promjena vibre i odlazak na Sum 41, koji je okupio ogromnu publiku svirajući hitove kroz dugogodišnju karijeru i pružio baš to. S druge strane, Steel Panther je napravio odličnu predstavu za sve uključene. Konstantnim šalama i međusobnim “prepirkama” stvaraju atmosferu u kojoj se često smijete njihovim personama  koje tako dobro utjelovljuju. Iako su za neke, s razlogom, ove šale previše, čini se da je ekipi koja je bila na koncertu bilo izvrsno, a sebe ubrajam među njih.

Izvor: novarock.at

Body Count ft. Ice-T bili su izvrsni u tolikoj mjeri da sam razmišljao o odlasku na koncert u Hrvatskoj koji se održao samo dan kasnije na Šalati. Ipak, umor je prevladao. Jedan od trenutaka za pamćenje jest definitivno izvedba poznate numere “Talk Shit, Get Shot“. Tada se na pozornicu popela devetogodišnja kći vokalista i otpjevala refren kao poruku svim nasilnicima. U tom trenutku lagano kreće kiša i sprema se druga vrsta kaosa.

Kreće rijeka ljudi prema kampu po čizme, kabanice i ostalu opremu (refill), pa onda opet trčanje nazad na festival kako bi se stiglo na headlinere. Za dobar dio publike to je značilo gledanje Maneskina, dok sam ja pripadao Alice Cooper timu. Svaka čast Talijanima, ali Alice Cooper je legenda rock glazbe zadnjih pedesetak godina. Sa svojih 76 godina, Alice Cooper i dalje priređuje predstavu za svoje fanove. Bilo je tu izmjena kostima, giljotine, luđačkih košulja, plesa sa živom zmijom, … Sve to dok se nebo spojilo sa zemljom, no to nije odvratilo fanove od koncerta niti najmanje.

Četvrti dan?

Dok je četvrti dan za većinu publike značio još jedan dan festivala uz bendove poput Bring Me the Horizon, Dropkick Murphys i Babymetal, za dio publike je značio povratak normalnim životima. Pripadao sam drugom timu zbog drugih obveza, a i rasporeda bendova kroz dane koji mi je išao u korist.

Tijekom vožnje od 4 i pol sata prema kući, dojmovi su se polako slagali i mogu nedvojbeno reći: “Bilo je je*eno!”. Krenuvši od organizacije, pridržavanja satnice, dobre postave, odnosa prema novinarima… Malo toga imam za reći osim da se vidimo dogodine.