U đakovačkom Strossmayerovom parku treću godinu zaredom održan je Galoop festival, dvodnevna manifestacija prošarana jakim imenima regionalne rock-punk-indie scene.

Galoop festival primjer je lijepe priče na istoku Hrvatske: u ne baš velikom gradu smjestio se ne baš veliki festival, ali organiziran i realiziran s velikim profesionalizmom i entuzijazmom. U Slavoniji se festivali ovakvog oblika i stila periodično otvaraju i poneki zatvaraju, a posebno je izazovno, ako ćete opstati iz godine u godinu, zadržati i mukotrpno izborenu kvalitetu – Galoop ima te neke manire i postulate koje Đakovo za lokalce, ali i Slavonce čine vrlo poželjnom ljetnom festivalskom destinacijom. Dobra je stvar što je i treće izdanje dokazalo spremnost publike na bendove žešćeg zvuka s distorzijama, a i na neke bendove koje uistinu rijetko kada imamo prilike čuti u ovom podneblju, kao i na neke nove, mlade nade kojima je Galoop prvo iskustvo veće pozornice.

Pristupačne cijene festivalskih i jednodnevnih ulaznica, optimalne cijene usluga na festivalu, odlična lokacija praktički u centru grada, makar ste u parku, vrlo dobro pokriveni tehnički uvjeti, otvoreni organizatori M.art i Los Angeles Agency te volonteri prema svima čine pozitivan prikaz prikupljenog organizacijskog iskustva i event managementa, a makar nisam jedan od onih koji se voli povlačiti po backstagevima i tražiti pristup tim premisama, prema informacijama koje imam – svi su izvođači i više nego zadovoljni logističkim i organizacijskim aspektima.

Foto: Marko Beljan / Galoop

Žao mi je što već drugu godinu mogu prisustvovati samo drugom i posljednjem danu festivala, ali nimalo mi nije krivo što su peglali upravo ovi bendovi: Letu štuke, Into the dusk, Goran Bare & Majke i M.O.R.T.

Dino Šaran i ekipa iz Sarajeva užasno su i nepravedno rijetko u istočnoj Hrvatskoj, imate ih priliku jednom godišnje čuti u Zagrebu, a ostalo što ih pohvatate na festivalima. Bend kojeg uz Zoster definitivno najviše cijenim i poznajem od bosanskohercegovačke scene, Letu štuke su stvorile kultan status već s prva dva albuma početkom tisućljeća, a svakim daljnjim izdanjem dodatno učvršćuju kvalitetu i prepoznatljivost zvuka i tekstova. Šaran je jedan od najkvalitetnijih autora ovih prostora, a ni aranžmani im ne bježe puno od te titule. Šteta što su bili prvi (makar je potpuno logičan raspored usporedimo li podžanrove drugih kolega) pa je dosta ljudi još tek dolazilo na festival nakon netom završene utakmice reprezentacije protiv Španjolske na Europskom prvenstvu, jer su odmah počeli jako – s pjesmama „Sami“, „Proteini i ugljikohidrati“ i „Ulice“ s prva dva albuma. Tu se već sada okupilo prisutnih, gdje naglasak želim staviti na široki raspon dobnih skupina – djeca, mladi, sredovječni i stariji, nije bilo da je falilo nekog uzrasta. S obzirom da su posljednji puta u Slavoniji bili 2019. na Ferragostu, osjećali su „dužnost“ prema prisutnima pa su otprašili čak 21 pjesmu, skačući repertoarski od prvog do posljednjeg albuma, od već pomalo evergreena „Mjesto za dvoje“ i „Šutiš“ pa sve do „Tople vode“, „Bože zdravlja“, „Supermarket“ i dueta s Dubiozom „Zemlja gori“.

Foto: Marko Beljan / Galoop

Slijedi bend za kojega samo znam da je svirao na osječkom Slamanju nedavno i da je riječ o domaćem tročlanom bendu – Into the dusk. Nastali su prije otprilike četiri godine, a doslovno nisam znao što očekivati pa je tako i bilo najbolje. Dečki su suvereno ovladali pozornicom, potencijalnim pritiskom mnoštva i odsvirali dojmljiv repertoar od otprilike sedam dosad kreiranih pjesama. Dobar engleski, jaki  i koherentni aranžmani, vrlo korektno i samouvjereno – tako bi se mogao opisati njihov nastup i svakako ću pratiti što dalje rade. Lijepa je činjenica što su dobili priliku svirati ne na početku, već između Štuka i Majki, što je u najmanju ruku impozantno za bend u toj fazi razvoja i svaka čast organizatoru na gesti.

Foto: Marko Beljan / Galoop

Goran Bare & Majke su, da skratim, odsvirali jedan od najboljih koncerata na kojima sam bio prisutan kada su oni u pitanju, a ovo je otprilike peti put da ih slušam uživo. Repertoar im se ne mijenja, preciznije rečeno nadograđuje, već tri godine, nema novih stvari od „Noćas prelazim rijeku“ iz 2021., ali apsolutno nikada ne dosadi poslušati presjek od barem 10-ak pjesama Majki pa sve do odličnih stvari s „Nuspojava“ – naravno, ako je Goran Bare „dorastao“ zadatku. Ovoga puta je bilo, vjerujem i na iznenađenje dijela publike, odrađeno sve kako treba, školski, moćno, bez preseravanja i bez skrupula, onako kako samo oni znaju. Dobili smo presjek megahitova Baretove pjesmarice, od „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, reggae „Put ka sreći“ ili na bisu „A ti još plačeš“, do onih novijih manje poznatih „Zašto?“ ili „Skarabej go-go“. Trenutno sam, što se Bareta tiče, više u njegovom blues moodu, pa mi je tako najbolje i odgovarala ta „polaganija“, melankoličnija faza koncerta, s kompleksnijim aranžmanima od „Depresije“ pa do „Ljubav krvari“. Šteta je što ne svira malo više iz opusa Plaćenika i zavidno dobrog albuma „Srce“, no jasno je kako u festivalski nastup i želje publike ne stanu i te sporije, festivalskom uhu teže dokučive pjesme. Ako ste bili na Baretovim nastupima, znate da može biti ili odlično ili neizvedeno – barem ja osobno nisam nikada doživio neku sredinu. Nemam što pretjerano nadodati – odlična svirka.

Foto: Marko Beljan / Galoop

Nimalo zaostajući nije bio ni fotofiniš festivala – sinjska četvorka iz grupe M.O.R.T., koja se vraća na Galoop nakon nastupa na premijernom izdanju 2022. godine, a koja je došla na krilima aktualnog albuma „Samo hrabro i bezveze!“. Prošao je rad na tom albumu globalnih nedaća koje su ga okruživale, pa tako i sama promocija istog, pandemija je učinila svoje i tih godina „svijet se suzio“ i dosta toga je bilo „van pameti“. Srećom, dečki imaju toliko čvrstu i široku fan-bazu da imam osjećaj da prođe 5-6 godina koncertnih i diskografskih neaktivnosti, da bi se sve nastavilo kao da se ništa nije dogodilo. Tako je i meni ovo prvi njihov koncert nakon pandemijskih godina, dok u godinama prije nije bilo domaćeg festivala na kojemu sam bio, a da ih nisam susreo i pratio njihov razvoj. Otvorili su nastup dvjema novijim pjesmama, taman i osobnim favoritima „Svijet se sužava“ i „Mali glas“, a zatim su John, Mile, Kikos i Zvrk otpeglali na sebi svojstven način presjek četiri albuma izuzevši album na engleskom „Standing Runningmen“, svakom albumu davajući solidarni balans od tri do četiri naslova sa svakog, mahom dobro poznatih naslova.

Foto: Marko Beljan / Galoop

Stvarno zvuči klišejasto, pogotovo u njihovom kontekstu, ali jako se teško oduprijeti terminu „energija“ kada su oni u pitanju, ali ne da mi vrag mira pa ću je morati provesti barem jednom kroz tekst, a to je upravo sada, pa kome se više ne da čitati jer tekst postaje potencijalni klišejasti pamflet, slobodno odite negdje drugdje: M.O.R.T. svoju snagu i prepoznatljivost ima u rezolutnim i pomno isplaniranim prenošenjima poruka, bilo da je to kroz glazbu, stihove ili ENERGIČAN nastup. Razlog uspjeha ovakvog tipa benda u Hrvatskoj možda upravo leži u tome što oni postulate svog rada i osnovne poruke koju žele prenijeti uvijek gledaju kao svoj početak i kao svoj kraj, a ne kao proces s kojim do tog cilja ili kraja dolaze. Možda nekome nisu glazbeno preautentični, ali nitko im ne može osporiti uspjeh u prenošenju onoga što žele iskazati i pokazati svijetu, a ispostavilo se da se ta poruka sviđa velikom broju ljudi, pa tako je bilo i po drugi puta na Galoop festivalu. Ljudi će prepoznati iskrenost, otvorenu ogorčenost, tugu i veselje, a M.O.R.T. može biti ovakav-onakav kako kome, ali nikada neće moći biti okarakteriziran kao sterilan bend ispranih rečenica. Punk i rock bili su i ostat će načini razmišljanja i prenošenja poruke.

Foto: Marko Beljan / Galoop

A sličnu poruku nam je i ove godine prenio Galoop festival. Nudeći mnogo više od samog glazbenog događaja, festival ne pruža samo platformu za umjetničko izražavanje, već i potiče dijalog među različitim glazbenim zajednicama i stvara jednu novu. Na razini Đakova, koji ima bogatu povijest, kulturu i tradiciju, Galoop omogućuje kulturnu revitalizaciju kroz glazbu, gdje će se, nadam se s vremenom, pridonijeti kolektivnoj memoriji grada koji se ne treba dičiti samo svojom bogatom tradicijom i poviješću, već i njegovanjem modernih glazbenih izraza. Ovakva mjesta stvaranja kulturne otpornosti i kreativnosti nužna su, prijekopotrebna i inspirativna, pa ću zaključiti s još jednim popularnim terminom iz rječnika glazbenih portala, a taj je – vidimo se i dogodine.