Sigurno ste jednom u životu, iz vlastitog iskustva (kao protagonist ili gledatelj, dajbože) ili priče iz druge ruke, imali doticaj s poznatom štorijom regionalnog folklora s maturalca, a ta je ona o nesretniku ili nesretnici koji su se olešili od alkohola – pijući absinthe.
U ono doba – barem pamtim vlastito iskustvo – bilo je riječ o absintheu koji ima gotovo famoznih “70 ili 90 posto alkohola”; ja sam ga kušao u busu na putu doma jednog srednjoškolskog dana nakon što me njime ponudio bratić koji se upravo vratio s maturalca. U to nevino doba, barem je u mojim očima absinthe bio to nekakvo mitsko alkoholno piće, na vrhu alkoholnog Olimpa, kada je alkoholiziranje bio primarni sustav vrednovanja nečijeg srednjoškolskog društvenog utjecaja. Dodatno, pred pet godina imao sam ga priliku popiti u slavnom Cabaret Voltaireu, ciriškom klubu u kojem se pod plećima absinthea i drugih alkohola u ratnom periodu 1916. razvio avangardni umjetnički pravac dadaizam.
U pravilu, sve te naivne, maturantske priče o apsintu već godinama sluša Daniel Dragojević, istaknuti absinthonaut sa zagrebačkom adresom i neumorno odmahuje rukom. Sve je to za njega potpuno promašena spika, a absinthe koji se prodaje naveliko – miljama daleko od onoga što je po njemu izvorni oblik tog pića. Daniel je jedan, citirat ću istaknutog domaćeg gurmana Ribafisha u jednom od pripremnih članaka koje sam čitao, absinthe nazi, koji ide toliko daleko da odbija čak i onaj od Wikipedije općeprihvaćen narativ o apsintu kao piću kojeg je osmislio Pierre Ordenaire krajem 18. stoljeća. Prema njemu, što je priča koja apsolutno drži vodu, radi se o likeru kojeg su unazad nekoliko tisuća godina u raznim inkarnacijama i sastojcima konzumirali brojni drevni narodi – od Kineza, Egipćana, Grka i tako dalje.
Absinthe je, prema Danielovoj definiciji koju dočarava poput nekakvog alkemičara koji će nam sad prosuti nebesko znanje – prirodni eliksir, špirit – piće koje se radi od gorskog pelina, od biljke Artemisia Asbinthium – eng. wormwood, koja sadrži psihoaktivne terpene: ponajprije Thujone. Njegova priča s apsintom započinje 1993. godine, kada upoznaje norveškog Amerikanca sa sjedištem u Češkoj, Kylea Bairnsfathera, vlasnika “likerke” Martin Sebor, čija vjerna mušterija ubrzo postaje, budući da je Kyle izrazito absintheu posvećena osoba sa stoljetnom literaturom u svom vlasništvu. Cijela se priča dodatno razvija 2010. godine, kada Daniel, na poticaj Kylea odlučuje pokrenuti distribuciju Kyleovog absinthea, a koji je do danas doživio više različitih izdanja i oblika te je Daniel ekskluzivni zastupnik za područje bivše Jugoslavije. O kvaliteti absinthea svjedoče klijenti i ljubitelji, od kojih vrijedi izdvojiti pokojnog Huntera S. Thompsona, bend Rammstein, Johnnyja Deppa, Marilyna Mansona itd.
Svi proizvodi Kyleove destilerije, ponajprije absinthe, rađeni su od biljaka koje se nalaze na njegovoj farmi u Češkoj gdje se nalazi i likerka, pojašnjava Daniel. Radi ih se starim metodama poput maceracije i filtracije te sadrže planinsku izvornu vodu s 900 metara nadmorske visine bez aditiva ili boja. Dvije temeljne iteracije absinthea dolaze u dvije boje – bijeloj (blanche) i zelenoj (verte).
Nakon što smo prošetali kroz povjesne pustopoljine, kako i apsinta, tako i Daniela s absintheom, uputili smo se na samo degustiranje. Konteksta radi, s Danielom sam povezan putem zajedničkog prijatelja Marija Zulića, autora na Mixeti te kreatora portala Nepopularna psihologija koji je i sam prošao kroz vlastiti Absinthe Experience. Kada sam se naposljetku dogovorio s Danielom za posjet njegovom uredu, absinthe-jazbini u Mesničkoj ulici, uslijedilo je, dakako upoznavanje, a koje je ubrzo preraslo u Danielovu edukaciju o genezi absinthea kao pića te ključnih sastojaka koje odvajaju njegov tj. Kyleov absinthe od onoga koje proizvode brojni drugi.
Osim toga, Daniel me strpljivo proveo kroz proceduru samog serviranja. U posebnu čašu za absinthe ulije se 0.3dl pića, stavi se kocka leda unutra te se na čašu položi perforirana specijalizirana žlica na koju ide kocka leda. Preko nje se iz tzv. fontane prelijeva hladna voda u omjeru 1/3 do 1/5, u zavisnosti radi li se o blanche ili verte proizvodu (odnosno, 1 do 1.5dl vode na 0.3dl absinthea). Vrijedi napomenuti da je od Daniela, osim niza proizvoda koje u tom trenutku ima na dispoziciji (što ćete najbolje saznati pozivom na broj pri dnu teksta), moguće kupiti čaše te perforirane žlice. Međutim, jednu stvar je bitno istaknuti, a to je nešto što i Daniel uporno govori – alkohol, suprotno uvriježenom mišljenju i visokom postotku, kod absinthea koji se kvalitetno smješa, uopće nije bitan sastojak te ideja nipošto nije napiti se, već naprosto opustiti i dozvoliti blagi buzz, mali high kroz tijelo.
Absinthe koje sam imao mogućnosti kušati kod Daniela su Limited Bottling Kyle Absinthe i Limited Bottling Viking Verte, koji su zahvaljujući posebnom, reskom ukusu i kvalitetnoj smjesi sastojaka među najjačim proizvodima u Kyleovoj ponudi te su dostupne starim klijentima jer su proizvedene u izrazito limitiranim serijama, kao što im i naziv govori. O posebnoj Pfeffermint votki s ukusom mente, pustit ću da samo nagađate…
Obzirom da je Daniel jedan od samo devet ekskluzivnih zastupnika za Bairnsfather – “jedini pravi absinthe u svijetu” – slobodno mu se javite ukoliko želite čuti više informacija i kušati neke od proizvoda iz ovog više nego zanimljivog asortimana. Skål!
Daniel Dragojević
Owner & Founder
+385914847786
FACEBOOK:
www.facebook.com/artemisia.absinthium.doo
INSTAGRAM:
www.instagram.com/artemisia_absinthium_doo
YOUTUBE:
www.youtube.com/c/ArtemisiaAbsinthium
Komentari preko Facebooka