Ako već niste negdje pročitali, 50 Cent je jučer uistinu nastupio u Areni Zagreb – i da, samo je jednu napunio, iako je imao pomoć od Busta Rhymesa i Jeremiha. Netko se našalio u komentarima da je morao Aleksandri Prijović iskeširati novce za termin. No, šalu na stranu, Arena je sinoć bila gotovo do kraja popunjena, a atmosfera poprilično uzavrela, koliko već to može parolno zazvučati.

Svojom ponovnom pojavom u Hrvatskoj, iako je rekao da neće više dolaziti, ipak nas je počastio u sklopu svoje turneje The Final Lap, uz koju obilježava i 20. obljetnicu objave albuma Get Rich or Die Tryin’. Na turneji su mu se pridružili američki pjevač Jeremih i reper Busta Rhymes.

Prvi je na redu bio Jeremih, koji je svojim dolaskom na pozornicu oko 20:45 ponešto podigao atmosferu nakon zagrijavanja od strane DJ-a te svojim hitovima krenuo pripremati publiku za večer. Nije dugo nastupao, a jedan od poznatijih hitova koje je izveo je Don’t Tell ‘Em. Nakon njegovog nastupa bila je pauza od nekih pola sata, bez glazbe, svjetla upaljena, kao da je prvi čin predstave gotove i čekamo drugi. Nekima je možda dobro došla pauza s obzirom da su se pojedinci počeli rušiti, od nedostatka zraka ili previše alkohola.

Napokon stiže Busta, a zajedno s njim i Spliff Star, njegov hypeman. Njihov nastup je djelovao više kao komičarski nastup nego kao koncert, mada nismo sigurno ni koliko je bio komičarski – tj. bio je, ali je Busta Rhymes toliko puta spomenuo „motherfucking beautiful ladies“ da je to sve postalo kontraefektno. Ono što im je svakako dobro išlo je interakcija sa publikom i dizanje atmosfere. Bili su energični, iako se Busta očigledno u nekom trenutku umorio jer dok su izvodili pjesmu Baby if you Give it to me, zazvučao je kao presahla pila. Publici je bilo super, skakali su i divljali toliko da, kad su izvodili Break ya Neck i Look at me Now, već smo doslovno lomili vratove pokušavajući uhvatiti dobar video, što i nije bilo lagano, s obzirom da su Busta i Spliff konstanto prekidali pjesme i obzirom da je u svakom trenutku masa mobitela bila u zraku. No, da ne bude da se nešto žalimo – Busta je bio super, premda ipak bolje zvuči na YouTubeu. Svejedno, bilo ga je zanimljivo gledati jer se radi o imenu koje zaslužuje svoje mjesto u reperskoj Areni. Doduše, koliko je njegovo brzo repanje zapravo repanje, dosta je diskutabilno obzirom na svu tu nerazumljivost, ali nas je zabavio ponekim pričama i odglumljenim štosevima. Nakon Buste ide pauza prije trećeg čina, ljudi se još ruše, ponestaje piva, zraka je sve manje, a publike sve više.

Ništa od toga nije pokvarilo atmosferu jer kad je 50 Cent, ljudi su, nakon višemjesečnog čekanja, napokon došli na svoje. Nakon mesijanskog uvoda, 50 spektakl otvara sa I’m On Some Shit, a došle su i What Up Gangsta, If I Can’t, Magic Stick, How we do. Ipak, sasvim očekivano su najveću reakciju i oduševljenje publike izazvale Candy Shop te Just a Little Bit i P.I.M.P.. U jednom mu se trenutku kratko pridružio i Jeremih, s kojim je izveo zajednički hit Down on me i Birthday Sex.

Što se outfita tiče, 50 je istakao svoju kandidaturu u natjecanju u presvlačenju, zajedno sa Taylor Swift i Roisin Murphy – presvukao se pet-šest puta kroz koncert. Što se, pak, tiče interakcije sa publikom, za razliku od Buste, nije je imao baš puno. U jednom momentu  je rekao da je već bio kod nas i da se sjeća da smo bili glasni – što je svakako dobro sjeća li se samo toga. Na pozornici mu se pridružio i Tony Yayo, još jedan reper i član 50-jevog kolektiva G-Unit. Vrhunac večeri je definitivno bila izvedba njegovih najvećih hitova – Many Men“te ultimativnog In Da Club kada je cijela arena zaplesala i vratila nas u ‘nulte’ kada smo neumorno preslušavali tu polifonu melodiju na Motorolama, Siemensima i Sony Ericssonima. Uslijedila je kraća pauza i bis – i to poprilično, dugačak. Pri kraju je izveo još pokoju poznatiju pjesmu, G-Unita, obrade Fabolousa (Cuffin Season) te još jedan hit s eponimnog prvijenca kao što je Wanksta. Nije se štedilo ni na specijalnim i vizualnim efektima, bilo je lasera, vatre, dima,  konfetića, šta li već (čast svaka ljudima koji su to morali čistiti). Ipak, treba reći da je režija na videoekranima nerijetko zastajkivala – očito je kvaliteta prijenosa i kamera bila prevelika za takav setup – ili je to bilo planirani dio showa? A da sve to dobije određenu notu show, spektakla, kao što je bilo, pobrinule su se i plesačice koje su za vrijeme koncerta bile prisutne na pozornici te koje su se također prilično često izmjenjivale.

Sve u svemu, noć je bila za pamćenje. Vrijedilo se gurati na parteru sa podivljalim fanovima, a možemo se pohvaliti da smo neke od najvećih klupskih hitova prekrižili sa svoje „live songs bucket list“. Veliku pohvalu treba uputiti i organizaciji – Charm Musicu; veselimo se sljedećim imenima koje će dovesti u Lijepu našu.