Otvara se ladica, briše se prašina i miče paučina s popisa velikih stranih glazbenika koji su nastupali u Osijeku. Ta lista je zapravo vrlo skromne dužine, ali nakon dugo, dugo vremena na nju se upisuje novi događaj i novo ime – veliki Manu Chao nastupio je u akustičnoj verziji u Gradu na Dravi.

Srećom, Manu Chao je čovjek izrazitog senzibiliteta prema „običnom“ čovjeku, neprofitnim i manjim inicijativama i onima koje gazi čizma globalizacije i kapitalizma, potvrdio je to tijekom karijere u nebrojeno situacija, baveći se aktivizmom u područjima od socijalne (ne)pravde pa sve do kampanja zaštite okoliša. Opet srećom, njegove vrijednosti i svjetonazori pretapaju se i na glazbu i koncerte: trenutna europska turneja obuhvaća i one manje gradove u državama u kojima ne bude toliko glazbenih događanja takvih razmjera, poput Kragujevca, Veszprema ili Ioannine, menadžment ne diže cijene u nebesa i omogućuje velikom broju ljudi da ga posluša i doživi uživo, pa se tako, srećom po sve nas, zadesio i Osijek, a tu apsolutno sve zahvale i pohvale idu Kreativnoj agenciji Adverta i Orgasmatronu.

Foto: Efekt Media

Usred ljeta i za vrijeme godišnjih pojavila se vijest da će Manu Chao u akustičnoj verziji doći nastupati kod osječkih Katakombi u amfiteatru, isto tako i da se požurimo po ulaznice jer će biti ograničen broj karata. Mnogo je tu bilo elemenata priče koji su prvotno izazvali šok i nevjericu, a zatim, kada se počelo čitati društvene mreže i razgovarati s ljudima, uvidjelo se kako bi ovdje moglo biti riječi o najbržoj rasprodanosti koncerta u Osijeku ovog stoljeća. Ma, ajmo zapravo još nabrijati stvar, ovog tisućljeća. Tako se i dogodilo – koncert je bio rasprodan u svega tri sata, sada se još samo trebalo čekati na dan koncerta, jedan sasvim neobičan ljetni utorak u Osijeku.

Foto: Efekt Media

Sada dolazimo do vrlo važnog dijela gdje će opet na red doći kudosi prema organizatorima, a to je sama organizacija i realizacija koncerta – obilazim stvarno dosta evenata svakojake prirode i veličine i trudim se biti objektivan ili konstruktivno kritičan prema potencijalnim manjkavostima, međutim, kada bih se istinski trudio potražiti nekakvu manu ili negativnu stvar u organizacijskom smislu ili oko tehničkih aspekata, stvarno se ne mogu dosjetiti što bi to u ovom slučaju bilo. Kroz cijeli dan nakon koncerta razgovarao sam s dosta ljudi, onima koji češće idu na koncerte i onima kojima je ovo bio izlazak nakon mnogo vremena, doslovno sam od svakoga čuo samo hvalospjeve na organizacijski segment. Možda su nam još svima ružičaste naočale nepunih 48 sati nakon koncerta, no i te ružičaste naočale itekako treba moći i znati isprovocirati. Počeo sam tekst o koncertnom dijelu sa samom organizacijom jer je nevjerojatno važno bilo da to upali od starta do samog kraja po pitanju kvalitete, ponajprije iz razloga jer mi koji imamo iskustva s koncerata Manu Chaoa znamo da taj glazbeni-scenski dio teško može podbaciti, ali isto tako i zato da osječka publika dobije sigurnost da je takve veće događaje itekako moguće organizirati na visokoj razini. Šankovi i ponuda jela i unutar i izvan koncertnog prostora bili su pun pogodak, jer su oni koji možda nisu imali sreće kupiti kartu na vrijeme, mogli biti dijelom ove pozitivne priče. Unaprijed se ispričavam jer ću riječ „pozitivno“ vjerojatno spomenuti još 194 puta do kraja teksta, ali dojam je da ne postoji prikladnija riječ koja može obuhvatiti sve emocije i ekspresije, a da se barem zadržimo na granici patetike.

Foto: Efekt Media

Nije neobično da u Osijeku kasne koncerti i po sat vremena, tako je bilo i sada, no ovoga puta nije bilo toliko naporno čekanje jer je dobru latino-reggae-world music setlistu za warmup složio DJ Armando iz Original Skillz Crew. Manu Chao u akustičnoj verziji izgleda ovako: gitara i njegov lik + Lucky Salvadori na žičanim intrumentima te Miguel Rumbao na perkusijama, sampleovima, loopovima…ako ste malo zapratili na internetu njihovu aktualnu turneju, nema tu nekih drastičnih promjena u setlistama, pristupu publici, potezima tijekom nastupa, ali nakon što u nešto manje od dva i pol sata doživite ovakvu količinu pozitive (upozorio sam), konstantne energije trija, nepobitno jako kvalitetnu dinamiku i odličan mix manje poznatih pjesama i hitova, potvrđuje se dodatno status kojeg je bend stekao tijekom 30-ak godina karijere, a to je da je riječ o jednim od najkonzistentnijih glazbenika i animatora. Moglo se čuti nekolicina pjesama iz razdoblja grupe Mano Negra (nepremostiva „King of Bongo“, „Mala vida“…),  obrade nekih tradicionalnijih španjolskih i talijanskih pjesama, a posebno se tu ističe „Pinnochio (Viaggio in groppa al tonno)“, kojega se izvodilo više puta nego što je u ovom tekstu iskorištena riječ „pozitiva“, ali svaki puta u pravom trenutku i u nevjerojatno dobrom štimungu (između biseva „dub“ momenti su ostavili snažan, nabrijavajući i prije svega lako pamtljiv plesni efekt). Gledam li na osobne preference, najviše su terapijskog učinka imale odlične izvedbe pjesama „Me llaman calle“, „Libertad“ i „La vida tómbola“, ali nema sumnje kako je ovaj medley latino, world-music, flamenco i još kojekakvih stilova pružio korektan party, a tome dodatno pridonosi i opetovano pozivanje benda natrag na pozornicu.

Foto: Efekt Media

Osječka publika bendu nije ostala dužna i dostojno je pratila svaki „Crazy Osijek!“ i „Hola Croacia!“ usklik protagonista, dizanje ruku i kontinuirano animiranje. Vjerojatno su svi bili na mjestu zadovoljni i pomalo i dalje u nevjerici što se ovakav event događa upravo tu gdje se događa i što su na ovakav koncert mogli doći biciklom, a ne preći stotine kilometara (govorimo li o Osječanima i Slavoncima), pa se taj iskonski pozitivan efekt prelio na kreiranje dvoipolsatne harmonije. Za after koncerta u sličnom moodu do sitnih sati bio je zadužen DJ Flegma.

Da skratim ovu (pozitivnu) priču, teško se oteti dojmu da će se o ovom događaju još jako dugo pričati i prepričavati dojmovi onih koji su ovome, ipak unikatnom (ne samo što je jako rijedak) događaju nazočili. Treći i konačni put – izričite pohvale svima zbog kojih je do ovoga došlo, iskreno se nadajući kako će ovakvi događaji postati neka nova osječka tendencija i da ćemo onu prašnjavu listu velikih koncerata s početka teksta početi češće nadopunjavati i koristiti. Mi smo dakako tu da sve takve priče maksimalno podržimo na sve načine koje možemo. Osijek je grad koji to zaslužuje i koji će to na pravilan način znati cijeniti i vratiti. Manu Chao je potencijalno otvorio nešto lijepo za ubuduće, neka nas takvo razmišljanje i mentalitet još barem neko vrijeme vode.