U okviru ovog Culture Tripa, s namjerom da planiranje putovanja i sam odlazak te boravak u Londonu nekom učinim lakšim, u narednim odlomcima napisat ću korisna saznanja koja se odnose na opće informacije, a koje bi mogle biti korisne svakome tko se namjeri na put do Londona.

Put, prijevoz, transport i logistika

Iako je Britanija u procesu Brexita bila valjda još od 2016., konačan izlazak iz EU zone dogodio se 2020. Otad je ulazak u Britaniju za građane Hrvatske moguć isključivo uz putovnicu, stoga se najprije treba paziti na to da imate važeću putovnicu. Na internetu će se naći mnoštvo informacija, od kojih su neke zastarjele i neažurirane, iako je riječ o službenim vladinim stranicama, što dovodi do konfuzije. Ukratko – putovnica je potrebna. 

• Aerodrom – London – Aerodrom / National Express

London je najprometniji svjetski grad što se tiče avio-prometa po statistici iz 2019., kada je u grad pristiglo 180 milijuna ljudi preko šest aerodroma (Heathrow, Gatwick, Stansted, Luton, City, Southend). Obzirom da smo mi pristigli preko Stansteda, izbor za prijevoz do grada bio je National Express, ponajveći britanski autobusni prijevoznik koji nudi redovne i visoko-frekventne linije, a voze međugradskim prometom, do zračnih luka, festivala, događaja te je službeni prijevoznik do Wembleyja.

Rade 24h dnevno, sedam dana u tjednu, a na najprometnijim linijama voze i svakih 15min, što je prilično važno za putnike do/iz zračnih luka. Usluge u busu su Wi-fi mreža, udobna sjedala i USB punjači. Ono što je zgodno napomenuti – ukoliko sletite i obavite sve na zračnoj luci ranije, moguće je ukrcati se na raniji prijevoz National Expressa do grada od onoga koji ste rezervirali, ako u busu ima viška mjesta (a nerijetko bude), što je dosta zgodno obzirom da vam ostaje više vremena za razgledavanje grada. Ipak, kada se radi o putu prema aerodromu, prijevoznik striktno gleda rezervirana vremena – ipak je put do aerodroma zbog mogućnosti propuštanja letova osjetljiviji.

NB – vezano za avio-prijevoznika s kojim putujete, savjetuje se da check-in svakako napravite putem mobilne aplikacije prijevoznika ili web stranice.

• Transport u gradu / Oyster

London je uistinu povezan i umrežen sa svakog mogućeg aspekta, putem buseva, podzemne željeznice (najstarije na svijetu), nadzemne, čega god, stoga nije problem doći od točke A do točke B. Prrijevozne karte je na za to predviđenim mjestima moguće plaćati i direktno s bankovne kartice, samo tu dolazimo do pitanja bankovne provizije i konverzije novca te se ne isplati baš.

Postoji i zasebna aplikacija koja može biti korisna, a zove se Citymapper. Osim toga, Oyster card je nešto što se preporuča svim turistima u Londonu. Zaista je jednostavan za korištenje, prislanja se na za to previđene pointove (na ulazu na perone u podzemnoj te na ulazu u buseve), a osobito bih preporučio korištenje Oyster aplikacije, preko koje je moguće dodati novac na karticu i pratiti svoja putovanja.

U londonskom prijevozu postoji dnevni cap, odnosno maksimum kojeg možete potrošiti preko Oystera. On iznosi oko 8.10 funti te ukoliko odradite broj vožnji čija cijena premašuje taj iznos, sljedeće vožnje vam se neće naplaćivati, dakle, daily cap je neka granica koju u danu možete potrošiti. Unutar Oystera, postoji i svojevrsni Travelcard kojeg također možete kupiti/nadopuniti u aplikaciji, ali taj dio bi trebalo više proučiti budući da sam ja koristio isključivo Oyster.

Financije

Britanija koristi funtu (1.16 eura), iako, samo digitalno. Britanci, bit će, streme ka tome da postanu potpuno cashless society, a meni je kovanica/gotovina zatrebala samo jednom, za zaključati ormarić u jednoj garderobi. Stoga, gotovina vam ne treba, osim eventualno 10-20 funti, čisto da vidite kako funta izgleda ili za nek-se-nađe slučaj.

Obzirom da imate bankovne račun u nekoj od hrvatskih banaka, dizanje novca s bankomata u Londonu moguće je uz proviziju, kao i plaćanje računa u restoranima, muzejima, gdjegod. E sad, tu u igru ulazi Revolut, fintech aplikacija koja je postala izrazito korištena u svijetu osobnih financija – premda ima široku primjenu, zadržat ćemo se na ovom aspektu. Kod Revoluta je super to da vi na svom računu, koji je recimo u eurima ako ste iz Hrvatske, možete podizati funte u Londonu bez provizije (preko tjedna), kao i što možete plaćati sve Revolut karticom bez provizije.

Revolut funkcionira na način da vaš iznos u Revolut aplikaciji automatski konvertira u valutu zemlje u kojoj se nalazite. Nadalje, svako plaćanje Revolutom preko tjedna je bez provizije što sam već istaknuo, a vikendom uzima proviziju kao i kartice drugih banki, stoga i to treba uzeti u obzir. Dodajem link za moj Revolut kod preko kojeg se i vi možete registrirati i naručiti si karticu te ga koristiiti, a što obojma donosi financijsku dobit prema navedenim uvjetima (mislim da se radi o 40-ak eura).

Trgovine

Najčešće trgovine koje ćete sretati u Londonu i gdje ćete uglavnom kupovati namirnice su Tesco, Sainsbury’s, a ovisno o lokaciji i Aldi. Cijene jesu nešto više nego u Hrvatskoj, na to morate prihvatiti jer – u Britaniji ste, koja je jedna od skupljih zemalja svijeta, ali postoje loyalty programi koji vam mogu donijeti uštedu. Primjerice, iako ne možete napraviti Tescovu Clubcard karticu (ne možete čak ni skinuti aplikaciju), gotovo uvijek će se u trgovini, na blagajni, pronaći netko koga možete zamoliti da skenira svoju karticu (čime ta osoba dobiva bodove za kupnju), što će vam svatko gotovo pa bez iznimnke i napraviti, barem po mom iskustvu. Ovo govorim jer je priličan broj artikala u Tescu pod Clubcard popustom te se po kupnji može uštedjeti i po par funti.

Punjač

Britanci koriste drugačije utičnice – dok se kod nas i po Europi uglavnom koriste priključci C, E i F, Britanci koriste tip G. To znači da u struju nećete moći utaknuti vaše punjače i kablove, ako nemate propisnu ekstenziju. Nju je pak moguće kupiti na aerodromima i u trgovinama za otprilike 5-6 funti, premda često i smještajne jedinice/hoteli imaju te ekstenzije ili su opremljene USB utorima za punjenje mobitela.

CULTURE TRIP

London, kao što je za očekivati, naprosto je krcat muzejima, galerijama i općenito, kulturnim sadržajima svake fele. Muzeja ima općenitih, ogromnih, sa svekolikim znanjem unutar jedne domene ljudskog djelovanja (znanost, biologija, pomorstvo), dok ih ima izrazito puno specijaliziranih, vezanih za jednu pojavu, osobu stvarnu/fikcionalnu/nepoznatu (Charles Dickens, Sherlock Holmes, Jack Trbosjek), legendu – ili su samo verzija tzv. cabinet of curiosities te imaju niz bizarnih, naizgled nepovezanih sitnica.

Također, ono što je važno znati za muzeje u Londonu jeste da je nekolicina najvećih zapravo besplatna, dok se ulaznice za pojedine izložbe naplaćuju. Ipak, ne mogu dovoljno apostrofirati činjenicu da budete spremni da su ti besplatni muzeji poprilično obimni te im treba posvetiti podosta vremena – osobno ih preporučam u slučaju dužeg boravka ili u planiranju ponovnih susreta s Londonom.

National Maritime Museum

Ponajveći muzej ovakve vrste u svijetu, Nacionalni pomorski muzej nalazi se na Greenwichu, u simbiozi s Kraljevskim opservatorijem, planetarijem i jedrenjakom Cutty Shark. Kako su Britanci kroz svoju dugu i bogatu povijest bili ponajveća pomorska sila svijeta s ogromnom mornaricom koja je služila za trgovinu, ratove i kolonijalne napore, ne čudi da se ovakav muzej, s velikim brojem eksponata i raznim stalnim izložbama, nalazi upravo u Londonu. S obzirom na to da je besplatan, svake ga godine posjeti ogroman broj ljudi, a prilagođen je i posjetu za najmlađe. Vrijedi istaknuti nekolicinu stalnih izložbi:

• Nelson, Navy, Nation – kroz jednu od najslavnijih britanskih pobjeda nad Napoleonom u bitci kod Trafalgara 1805. godine, slavi se život, lik i djelo, ali i tragična smrt u istoj bitci, admirala Horatija Nelsona čije su osobne stvari (krvava uniforma iz bitke) izložene u ovoj sekciji. Istovremeno, obrađuje se važnost mornarice za održavanje svjetskog dominiona te se pojašnjava što je mornarica, kao cijenjena vojna služba, značila kroz godine. Na ovu temu nadovezuje se i manja izložba Turner’s Battle of Trafalgar gdje je izložena najveća slika cijenjenog britanskog slikara pejzaža i mora, J. M. W. Turnera – prikaz slavne bitke.
• Tudor and Stuart Seafarers – iako su Španjolci, Portugalci i Nizozemci isprva imali razvijeniju mornaricu, ni Britanci u samim početcima istraživanja novih svjetova nisu puno zaostajali zahvaljujući ekspedicijama Johna Cabota. U ovom dijelu, prikazuju se početci istraživanja glasovitih moreplovaca (Cristoforo Columbo, Amerigo Vespucci, Vasco da Gama, Bartolomeo Dias), ali i pojave poput trgovine robljem iz Afrike (u kojoj su Britanci, predvođeni Johnom Hawkinsom, ubrzo preuzeli primat), trgovina i piratstvo, što se sve može proučavati na interaktivnim kartama. Obrađuju se također španjolska Armada i invazija na Britaniju 1588., ratovi s Nizozemcima te općenito, avanture koje uključuju ambiciju, moć, bogatstvo i sukobe kroz prve godine istraživačkih ekspedicija i borbe za pomorski primat.
• Traders: the East India Company & Asia – ova izrazito zanimljiva galerija u fokus stavlja rađanje East India Companyja, tvrtke osnovane radi potrebe trgovine začinima, a koja je ubrzo postala toliko moćna i utjecajna da je postala prava država unutar države te je bila najpoznatiji proponent britanskog imperijalizma. Jedno vrijeme važila je za najveću i najmoćniju kompaniju svijeta, uz nizozemskog istoimenog pandana te je kroz godine bila upletena u brojne skandale, prevrate, ratove i afere, kao što je trgovina drogom, što je naposljetku dovelo do ratova s Kinom, ali i gubitka utjecaja Kompanije i njenog gašenja nakon indijske pobune 1857. godine.
• Polar Worlds – ova izložba kao fokus ima britanska stoljetna nastojanja da pronađu prolaz između Kanade i Arktika, pa se uglavnom dotiče domorodaca na sjeverno-kandskom podneblju (Inuita) i tematizira zloglasnu ekspediciju Sir Johna Franklina i nesreću njegovih brodova, Terror i Erebus 1845. godine.
• Pacific Encounters – dio ove galerije odnosi se na istraživanje Pacifika, kao najvećeg svjetskog oceana te susrete Britanaca i nativnih domorodaca s područja Južnopacifičkih otoka, Australije, Novog Zelanda i Havaja. Fokus je, jasno, na slavnim pacifičkim ekspedicijama Jamesa Cooka i njegovoj pogibiji na jednoj od njih. Jedan dio se bavi britanskim kolonijalizmom koji je, neizbježno, u mnogo navrata dovodio do sukoba s domorodačkim narodima i tematizira kompleksan povijesni međuodnos i običaje ljudi s ovog podneblja, nerijetko u koliziji s ‘civiliziranim’ kolonizatorima.
• Maritime London – važnost pomorstva i Temze s pretvaranjem Londona u međunarodni financijsko-trgovački centar svijeta kroz stoljeća.
• Forgotten Fighters – prikaz pojedinačnih sudbina vojnika i mornara koji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu.

Royal Greenwich Observatory (RGO)

Kraljevski opservatory u Greenwichu osnovan je 1675., a namjena su bili razvoj i istraživanje astronomske znanosti. Od samog osnutka, bio je mjesto astronomskih istraživanja i eksperimenata, a važnu ulogu imao je u katalogizaciji zvijezda te u promatranju i bilježenju solarnih i lunarnih pojava. Važnu ulogu je opservatorij kao institucija imao i u razvoju precizne navigacije, u razvoju metoda za određivanje geografske širine i dužine na moru, što je bilo od vitalnog značaja za razvoj britanske mornarice i trgovine, kao i standardizaciji koncepta vremena, o čemu nešto kasnije.

Sam opservatorij danas je više turistička atrakcija i institucija pod UNESCO-vom zaštitom, budući da su aktivnosti RGO-a preseljene u 90-ima. Kompleks, dakako, ima i izrazitu edukativnu notu, budući da sadrži mini-izložbu o konceptu vremena kroz povijest, izložbene dvorane koje prikazuju povijest astronomije, vremenskog mjerenja i značaj nultog meridijana, a također je domaćin nizu inovativnih instrumenata, nekadašnjih tehnika, velikih teleskopa, preciznih kronometara te satova, globusa, modeli mapa i drugih artefakata.

Jedan od najpoznatijih aspekata RGO-a je Greenwichski meridijan (Prime Meridian). To je referentna linija za Zemljinu geografsku širinu od 0° i koristi se kao početna točka za mjerenje vremena (Greenwich Mean Time ili GMT) kao i za koordinaciju vremenskih zona širom svijeta. Sve ovo proizlazi iz Međunarodne meridijanske konferencije – ona je održana 1884. godine u Washingtonu s ciljem standardizacije globalnog vremenskog sustava i odabira glavnog (nultog) meridijana oko kojeg bi se baziralo svjetsko vrijeme. Ova konferencija je bila odgovor na potrebu koordinacije željezničkih i pomorskih rasporeda, kao i drugih međunarodnih aktivnosti.

Na konferenciji je odlučeno da će meridijan u Greenwichu biti službeni nulti meridijan svijeta. Jedan od razloga za ovu odluku bio je taj što je, u to vrijeme, više od dvije trećine svih brodova već koristilo karte koje su se bazirale na Greenwichu kao referentnoj točki. Kao rezultat standardizacije vremena, svijet je podijeljen na 24 vremenske zone, svaka široka 15° dužine. Svaka vremenska zona predstavlja jedan sat, s Greenwichem kao referentnom točkom za GMT. Jedna od atrakcija cijelog kompleksa je linija nultog meridijana gdje turisti poziraju s nogama na obje strane zemljine hemisfere.

Postoji nekoliko zgrada unutar kompleksa:

• Flamsteed House: Nazvan po prvom Astronomer Royalu, Johnu Flamsteedu, ova zgrada je najstariji dio opservatorija. Sadrži Flamsteedovo originalno stambeno krilo, kao i Octagon Room, koji je jedna od najljepših prostorija u opservatoriju, s originalnim astronomskim instrumentima. Koliko je uloga Astronomer Royala bila važna, govori i činjenica da postoji i dan danas, kao da je i drugi po redu na toj dužnosti bio slavni astronom i matematičar Edmond Halley po kome je nazvan najslavniji među kometima (između svih ostalih ostvarenja u polju).
• Teleskopske kupole: Opservatorij ima nekoliko teleskopskih kupola, među kojima je i velika ekvatorijalna kupola koja je nekad sadržavala jedan od najvećih teleskopa u svijetu.
• Peter Harrison Planetarium: Najmoderniji planetarij u Velikoj Britaniji, gdje posjetitelji mogu naučiti o zvjezdanom nebu i svemiru kroz imerzivne vizualne projekcije.

U sklopu posjeta opservatoriju, moguće je uz dodatno naplatu sudjelovati na nekoj od dojmljivih projekcija u planetariju. Moj odabir na ovom putovanju bila je projekcija Moonbase: Otkako je čovječanstvo prvi puta stupilo na mjesec, o čemu možemo više naučiti u uvodu (o startu svemirske utrke i njenom tijeku), jedna od glavnih intencija čovječanstva je istraživanje mogućnosti interplanetarnih putovanja te stvaranju uporišta na mjesecu, gdje bismo crpili vodu i minerale, uzgajali hranu, zasnivali obitelji i živjeli na trajnoj osnovi.

Ipak, još uvijek ne-tako-lako dostižne prepreke su udaljenost od gotovo 400 tisuća kilometara, preživljavanje neprijateljskih, vanzemaljskih uvjeta smanjene gravitacije, ekstremne temperature, čestice otrovne mjesečeve prašine i mineral koji uglavnom sačinjava površinu mjeseca, regalit, a koji je izrazito oštar i abrazivan te može probiti zaštitu astronautskih odijela. Ipak, projekcija završava uz dozu optimizma koji nastanjivanja mjeseca vidi kao realnu mogućnost, baš kao što su predviđali istaknuti pisci SF-a, futurolozi i inženjeri zrakoplovstva. Jedino pitanje koje ostaje – koja će generacija to doživjeti.

Sve u svemu, odlazak do Greenwichu zanimljiv je iz niza razloga – posjet kompleksu opservatorija i krasan pogled na grad, zatim Nacionalni pomorski muzej, Wolfeov kip, ali i zbog šarenila Greenwich Marketa, jedrenjaka Cutty Shark ili zanimljivog, ali pomalo klaustrofobičnog iskustva prolaska kroz tunel ispod Temze.

British Museum

British Museum, četvrti najposjećeniji svjetski muzej i jedan od najvećih muzeja na svijetu, osnovan je 1753. godine. Prvobitna potreba za osnivanjem došla je kako bi se olakšala zaštita i očuvanje različitih predmeta, antikviteta i kulturno-umjetničkih objekata sa svih mogućih podneblja gdje se kroz stoljeća dopružila britanska kolonijalna ruka. Upravo iz tog razloga muzej je predmet kontroverzi zbog čega se povezuje s restitucijom kulturnih dobara, prenesenih i otuđenih iz drugih zemalja tijekom kolonijalne vlasti Britanaca nad pojedinim područjima.

Njegove kolekcije uključuju nebrojene egipatske artefakte, blaga iz Asirije, Babilona i ostatka Mezopotamije, antičke grčke i rimske skulpture, azijsku (naglasak na Kinu, Indiju i Japan) i afričku (Benin, Nigerija) umjetnost, zatim srednjoameričke kulture (Olmeci, Asteci), orijentalne kolekcije, etnografske i broje druge predmete u kolekciji koja sadrži više od osam milijuna objekata, od kojih je samo 1% (oko 80 tisuća) izloženo.

Danas je on vitalan prikaz svjetskih kultura kroz povijest s obzirom na to da njegova kolekcija obuhvaća predmete iz gotovo svih dijelova svijeta i vremenskih perioda, čineći ga jednim od najvažnijih mjesta za proučavanje općenite svjetske kulturne baštine. Predstavlja vrijedan resurs za proučavanje svjetske povijesti te arheologije, kulture i umjetnosti, dok ga svake godine posjete milijuni turista i ljubitelja svekolike povijesne građe.

Neki od najvrjednijih eksponata su Rosettin kamen, ključan za dešifriranje hijeroglifa, Elginovi mramori i mramorni kipovi atenskog Partenona, parakletski kipovi sa Ostraka, kamena glava Olmeca, reljefi prikaza asirskih lovaca na lavove, Zlatni plašt iz brončanog doba, Lewis srednjovjekovne šahovske figure, kaciga iz Sutton Hooa, brončana skulptura Shive, figure iz dinastije Tang, islamski Astrolab, blago Oxus s podneblja Perzije, i štošta drugo.

Za vrijeme našeg posjeta, aktualne su bile dvije zanimljive izložbe, a za koje se inače ulaznice posebno naplaćuju:

• Luxury and Power – Persia to Greece: Kada su grčki vojnici zarobili kraljevski zapovjedni šator perzijskog kralja tijekom grčko-perzijskih ratova (499. – 449. pr. Kr.), suočili su se s luksuzom nezamislivih razmjera. Za mnoge starogrčke pisce, pobjede malih grčkih snaga protiv moćnih Perzijanaca bile su trijumf discipline i suzdržanosti nad carstvom oslabljenim dekadencijom i ekscesom. Ova je izložba postavljena kako bi istražila složeniju priču o luksuzu kao političkom oruđu na Bliskom istoku i jugoistočnoj Europi. Prikazuje kako je kraljevski dvor Ahemenida u Perziji koristio dragocjene predmete kao oznaku autoriteta i moći, definirajući stil luksuza koji je odjeknuo diljem carstva, od Egipta do Indije. Izložba pokazuje kako su istočnjački luksuzi bili prihvaćeni u ranoj demokratskoj Ateni, koja se samoprozvala perzijskim glavnim neprijateljem i kako su isti predmeti bili prilagođeni na inovativne načine kako bi postali društveno i politički prihvatljivi. Naposljetku, dolazimo do toga kako je Aleksandar Veliki uništio Perzijsko carstvo i uveo novo, helenističko doba u kojem su se istočni i zapadni stilovi luksuza stopili kao dio sve povezanijeg svijeta.

• China’s Hidden Century: Između 1796. i 1912., Kina je za dinastije Qing pretrpjela brojne, izrazito krvave građanske pobune (Taiping Rebellion, jedan od najkrvavijih sukoba u povijesti čovječanstva) i strane ratove, s revolucijom koja je konačno okončala oko 2.000 godina dinastičke vladavine i ustupila mjesto modernoj kineskoj republici. Ovo razdoblje nasilja i nemira također je bilo razdoblje izuzetne kreativnosti, potaknuto političkim, kulturnim i tehnološkim promjenama. U sjeni ovih događaja leže priče o pojedincima – na dvoru, u vojskama te u kozmopolitskim gradovima u usponu i na globalnoj sceni.
  Mnogi predmeti okupljeni su po prvi put – od cloisonné vaza koje je dvor Posljednjeg cara poklonio kralju Georgeu i kraljici Mary za njihovu krunidbu 1911. godine, do svilene halje koju je naručila carica Dowager Cixi. Kao što je navedeno, ova izložba osvjetljava živote pojedinaca – carice, plesačice, vojnika, umjetnice, domaćice, trgovca i diplomata. Posjetitelji će imati priliku obratiti pažnju na teksture života u Kini 19. stoljeća kroz umjetnost, modu, novine, namještaj – čak i sastojke za juhu. Mnogi ljudi ne samo da su preživjeli nego i napredovali u ovom burnom svijetu. Nove umjetničke forme, poput fotografije i litografskog tiska, cvjetale su dok su tehnologija i transport – telegraf, električna energija, željeznice – transformirali društvo.

Science Museum

Definitivno jedan od najzanimljivijih i najbogatijih muzeja u Londonu, kako po kvaliteti izložbi i stalnog postava, tako i do interaktivnosti namijenjene najmlađima. Početak muzeja znanost počinje s Energy Hallom, u kojem je prezentiran razvoj parne mašinerije, turbina i njihovoj doprinos britanskom uzletu u 19. stoljeću, za vrijeme industrijske revolucije. Moguće je vidjeti originalne tvorevine i aparaturu koja je pogurala Britance i njihovu industrijsku moć razvitkom tvornica, poboljšanjem efektivnosti rada u rudniku te razvojem željeznice. Unutar ovog djela, postoji izložba posvećena ocu parnog stroja i ranom industrijalcu Jamesu Wattu pod nazivom James Watt and Our World.

Potom dolazimo do Exploring Spacea, prostora u kojem se zorno prikazuje istraživanje svemirskih prostranstava, razvoj atomskog doba 50-ih te naposljetku, svemirska utrka, a posjetitelji mogu vidjeti replike raznih svemirskih kapsula i naučiti nešto više o životu u raketi i kako izgledaju elementarne ljudske radnje u bestežinskom stanju.

Making the Modern World galerija sadrži modele i replike inovacija, vozila i mašinerije koje su pogurale čovječanstvo od 1750. godine pa nadalje – ovdje se može vidjeti Stephensonova Rocket lokomotiva, Ford Model T, Apple I računalo, uređaj za rendgen Russella Reynoldsa, zrakoplov Vickers Vimy, rani modeli tramvaja, kamioneta, poštanske kočije, proto-kosilice, Lumiereov kinematografa, Cray-1A superračunalo te razne komunikacijsko-informatičke uređaje, između svega ostalog.

Na prvom katu nalaze se interaktivne galerije za djecu pod nazivom Engineers i Technicians, na kojoj najmlađi mogu otkriti koja zanimanja današnjice se najviše podudaraju s njihovim interesima, a mogu isprobati iz prvog lica, na nekolicini praktičnih zadataka, kako je to biti inženjer i tehničar u raznim okolinama, kemičar u laboratoriju, digitalni video umjetnik i filmski djelatnik te u drugim tehničkim poljima u galeriji koja je relativni novitet u muzeju. Dok sam šetao ovim dijelom, došlo mi je da se poigram sa svim tim ‘igračkama’, ali mi je ubrzo postalo neugodno uzimati mjesto u redu osjetno mlađoj djeci s roditeljima. Ipak, imati ovako nešto u besplatnom muzeju je nešto što bi trebalo postojati u apsolutno svakoj zemlji, ako ne i gradu, na svijetu. Koliko je utopijsko, toliko je prijeko potrebno za razvoj kvalitetnijeg društva sa zainteresiranijom omladinom koja dobiva vrhunski uvid u to kako izgledaju neka zanimanja, a da je prilagođeno njihovim godinama i da odgovara na barem neka od njihovih pitanja.

Tu dolazimo do dvije poveće galerije, a unutar čijih prostora se nalaze izložbe posvećene medicini – Medicine and Bodies, Medicine and Treatments, Medicine and Communities, a koje obrađuju razvitak medicine, medicinskih procedura, tehnologije i opreme. Posjetitelji ovdje mogu vidjeti opremu korištenu u bolnicama i operacijskim dvoranama kroz stoljeća, zatim razvoj tehnologije, skenera, uređaja i dijagnostičke opreme. Više se može naučiti o velikim prekretnicama poput transfuzija krvi, otkrića antibiotika, razvoju cjepiva itd, a izloženi predmeti pojašnjavaju kako su se pojedini postupci, kao što su operacije, disekcije, obdukcije, provodili kroz povijest te kako izgledaju analize testova krvi i urina, vizualizacija virusa i drugi postupci.

Posebna se galerija odnosila na rad pionira u polju medicine i replika njihove opreme. S obzirom na to da je većina imena prilično nepoznata široj populaciji, a i kako je meni osobno bilo zanimljivo naučiti i sve to povezati na jednom mjestu bez da sam prije o tome šire promišljao, navest ću ovdje većinu zaslužnika za poboljšanje medicine kroz povijest premda je načelno podosta opširno (stoga ovaj dio slobodno preskočite ako vas ne zanima):

• Thomas Lewis (pionirstvo u korištenje EKG-a)
• Peter Mansfield (izum uređaja za magnetsku rezonancu, MRI)
• Ian Donald (dijagnostičko korištenje ultrazvuka u opstetriciji)
• Sestre Florence i Edith Stoney (korištenje radiologije i prijenosnog rendgenskog uređaja na bojnom polju za vrijeme 1. svj. rata)
• Braća William i John Hunter (vodeći kirurzi i anatomi 18. stoljeća koji su pokrenuli školu anatomije, osim toga, uvidjeli su važnost disekcije u znanstvene svrhe)
• Manuel Garcia (izum laringoskopa)
• Joseph Lister (korištenje antiseptika za vrijeme operacije)
• George Papanicolaou (izum papa testa i rad na polju citopatologija)
• Theodor Schwann (otac teorije ćelija)
• Louis Pasteur (pasterizacija i suzbijanje bakterija u hrani i piću te općeniti uspjesi na polju bakteriologije, kao i razvoj cjepiva za bjesnoću, antraks, difteriju i dr.)
• Carl Wunderlich (pionirstvo u uzorkovanju bolesti sukladno tjelesnoj temperaturi i vrućici)
• Daniel Gabriel Fahrenheit (pionir precizne termometrije i otac Fahrenheit temperaturne skale)
• June Alameida (pionirstvo u vizualiziranju i suzbijanju virusa korištenjem elektronskog mikroskopa)
• Franz Joseph Gall (pionirstvo u neuroanatomiji i mapiranju mentalnih funkcija mozga, otac kasnije dokazane pseudoznanstvene metode frenologije)
• Scipione Riva-Rocci (poboljšanje sfigmomanometra za kardiovaskularna istraživanja, borba protiv tuberkuloze)
• Bračni par William Grey Walter i Vivian Dovey (rad na polju neuropsihologije i kibernetike, izum elektroničkog autonomnog robota)
• Augustus Waller (bilježenje prvog elektrokardiograma)
• Gregor Mendel (pionir genetskih istraživanja)

Na drugom katu, prva izložba koju smo pohodili jeste The Clockmaker’s Museum, a koja tematizira važnost za Britance, gotovo opsesiju, prema izradi antiknih satova i prezerviranju vještine izrade satova od početka 17. stoljeća, od osnivanja The Worshipful Company of Clockmakers, do današnjih dana, kada je ta vještina, kao i horologija, u zamoru. Još zanimljivija bila je izložba Science City: 1550 – 1800, koja, kroz prizmu znanstvenih i navigacijskih inovacija u kombinaciji sa sociološkim, umjetničkim, ali i vojnim, imperijalnim te kolonijalnim nastojanjima, uz pojavu nekolicine genija u periodu, prikazuje transformaciju Londona od glavne luke i trgovinskog centra Engleske do razine svjetskog financijskog, ali i znanstvenog te umjetničkog metropolisa.

Potom je na redoslijed došla izložba o važnosti matematike (lakonski nazvana Mathematics) i njenoj isprepletenosti sa svakim aspektom života, od rata i mira, do života i smrti, trgovine i ekonomije, umjetnosti i arhitekture. Izložba, postavljenja u Winton galeriji dizajniranoj od strane Zaha Hadid arhitektonskog ureda, prikazuje međupovezanost matematike i klimatskih promjena, industrija klađenja, loto igara, zatim robusnih energetskih i naftnih industrija, oceanografskih istraživanja, mjerenja itd. Također, prezentirani su izumi kao što je IBM-ov prvi bankomat tj. ATM (automated teller machine), Enigma i drugi uređaji za šifriranje poruka, kalkulator za armirani beton, električni logički uređaj itd. Posebno zanimljiv eksponat ovdje bio je Kabinet za strane utege i mjere s početka 19. stoljeća, koji je britanskim diplomatskim predstavništvima u svijetu bio važan kao referenca za razumijevanje različitih sustava mjerenja u vrijeme kada je značaj međunarodne trgovine izrazito rastao te je postojala potreba za standardizacijom i preciznijom konverzijom resursa.

Naposljetku, došli smo do izložbe Information Age, koja prati razvoj komunikacijskih sustava, od telegrafa do modernih tehnologija, a jedan od eksponata koji nas uvodi u izložbu je proto-računalo oca računala, Charlesa Babbagea. U ovoj iznimno kompleksnoj galeriji, kroz šest ‘mreža’, prikazuje se povijest komunikacijskih tehnologija:

• kabel/cable – prijenos informacija od točke do točke preko telegrafskih stanica u formi električnih impulsa.
• prijenos/broadcast – korištenje radiovalova da se televizijom i radijom, preko odašiljača informacija simultano pošalje nizu primatelja.
• razmjena/exchange – telefonske mreže konvertiraju govor u električke ili optičke signale koji se razmjenjuju preko centralne stanice.
• konstelacija/constellation – satelitske mreže prenose informacije između Zemlje i svemira pomoću valova super visoke frekvencije.
• mreža/web – računalne mreže kao velike distribuirane mreže koje prenose informacije kao električne signale, radio valove ili pulseve svjetlosti.
• stanica/cell –  mobilne mreže koriste niz baznih stanica raspoređenih u ćelijskom uzorku omogućujući mobilnim uređajima da budu u stalnom kontaktu.

Unutar ove galerije moguće je otkriti više o povijesnom razvoju svih šest načina prijenosa informacija, vidjeti neke fizičke modele uređaja i sveopće tehnike, naučiti nešto više o pionirima svakog polja, ali i poigrati se – osobno mi je zanimljiva bila interaktivna igra gdje sam u 160 dana, na temelju naučenoga, u godini 1984. morao povezati mobilnu mrežu bolje nego konkurent tj. ostvariti 100% coverage signala.

Prije svega, posjetili smo plaćenu i izrazito popularnu izložbu Science Fiction: Voyage to the Edge of Imagination. Vođeni umjetnom inteligencijom izvanzemaljskog podrijetla kroz imerzivnu izložbu, istražili smo nepoznati planet i način na koji su znanstvenici i kreatori znanstvene fantastike zamislili i izgradili nove svjetove kako bi bolje razumjeli naš vlastiti. Tijekom ovog interaktivnog putovanja, nailazili smo na autentične predmete i kostime iz filmova, TV programa i knjiga, kao i slike, umjetnička djela i fotografije. U sklopu izložbe mogli smo osmisliti vlastitu distopijsku priču na temelju dva predloška – povećanje razine more ili velika suša, saznati u kojem postotku smo kiborzi putem simpatične analize korištenja robotskih pomagala te smo mogli procijeniti vlastiti optimizam o postojanju inteligentnih razina života u našoj galaksiji putem Drakeove jednadžbe.

National Gallery

Nacionalna galerija, koja se nalazi na Trafalgar Squareu u trenutnoj zgradi od 1838. godine, sadrži jednu od najbogatijih kolekcija europskog slikarstva, a obuhvaća razdoblje od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Ono što je značajno da je otvorena za javnost, osim pojedinih plaćenih izložbi, kao što je slučaj u većini velikih londonskih muzeja.

Neka od najpoznatijih perioda zastupljenih u galeriji i pripadajućih djela su:

• Renesansa: Galerija ima značajne radove velikih majstora renesanse poput Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Tiziana i Michelangela. Posebno je poznata Da Vincijeva slika “Bogorodica s djetetom i sv. Anom“, Botticellijeva “Venera i Mars“, Titianova “Bakho i Ariadna” te slika “Poslanici” Hansa Holbeina mlađeg.
• Barok: Iz ovog perioda ističu se djela umjetnika poput Caravaggia (“Ubojstvo sv. Mateja”), Rubensa (“Samson i Dalila”), Rembrandta (“Autoportret kao apostol Pavao”), Vermeera (“Djevojka s bisernom naušnicom”) te Velazqueza (“Kupačica Venus”)
• Romantizam i impresionizam: Nacionalna galerija je domaćin brojnim djelima umjetnika poput Turnera, Constablea (“Kola sijena”), Van Gogha (“Suncokreti”, “Stolica i cipele”), Moneta (“Jezero s lokvama”) i Seurata (“Kupači u Asnièresu”).
• Post-impresionizam i modernizam: Zbirka uključuje radove Cézannea (“Mont Sainte-Victoire”), Gauguina (“Tri Tahićanke”) i drugih majstora koji su postavili temelje modernoj umjetnosti.

Tate Britain

Tate Britain jedan je od četiri muzeja iz Tate mreže muzeja, nazvanom prema britanskom trgovcu i filantropu Henryju Tateu, velikom patronu umjetnosti koji je darivao početni fundus, dovoljan za osnivanje muzeja 1897. godine, neposredno prije vlastite smrti. Tada se muzej zvao National Gallery of British Art, da bi 2000., otvaranjem Tate Moderna, dobio trenutni naziv.

Kao što mu ime govori, kolekcija se uglavnom odnosi na britansku umjetnost koju muzej prolazi od početka 16. stoljeća, pa sve do današnjih dana. Postav Tate Britaina obuhvaća širok raspon umjetničkih stilova, od portreta i pejzaža do apstraktne i suvremene umjetnosti. Muzej je organiziran kronološki, s izložbenim područjima koja prate razvoj britanske umjetnosti kroz različite povijesne periode. Ti periodi se dočaravaju što kroz opis, a što kroz slikovni izričaj i važeće umjetničke struje.

Neki od najvažnijih galerija, osim kronologije kroz britansku umjetnost, su zasebna izložba J.M.W. Turnera: Rise to Fame, podijeljena na više sekcija, a koja se bavi ponajvećim britanskim pejsažistom uz Johna Constablea. Osim Turnera, izložena su djela drugih slavnih Britanaca iz 18. i 19. stoljeća kao što su John Everett Millais, John William Waterhouse, George Frederic Watts, Thomas Gainsborough i dr. Osim toga, jedan dio posvećen je usporedbama kipara Henryja Moorea (“The Three Dancers”) i nadrealističkog slikara Francisa Bacona (“Three Studies for Figures at the Base of a Crucifixion”), uspoređujući njihov odnos prema ekspresiji i disfiguraciji tijela.

Izloženi su radovi i nekolicine modernijih umjetnika – Davida Hockneyja (“A Bigger Splash”), Richarda Hamiltona, Aubrey Williams, ali ono što mi je bilo osobito krivo, je činjenica da su baš na dan mog posjeta sobe posvećene Williamu Blakeu, slavnom slikaru i književniku romantizma, bile zatvorene zbog renovacije, kao i da je jedan od najpoznatijih eksponata muzeja, slika nesretnog Richarda Dadda, “The Fairy Feller’s Master-Stroke”, bila kratkotrajno skinuta.

Tate Modern

I dok je Tate Britain uglavnom fokusiran na izričito britansku umjetnost, Tate Modern je posvećen (post)modernoj umjetnosti. Otvoren je 2000. godine u zgradi električne centrale, poznate kao Bankside Power Station, dočim je prilikom adaptacije zadržan taj industrial ambijent prostora.

Pojedini umjetnici čija djela su zastupljena u muzeju, koji osim slika sadržava i brojne instalacije, su Pablo Picasso, Salvador Dali (čiji telefon-jastog je, na moju nesreću, bio na turneji na dan posjeta), Joseph Beuys, Mark Rothko, replika Duchampova pisoara, a osobito zanimljiva instalacija je tzv. Babel brazilskog umjetnika Cilda Meirelesa, improvizirani ‘toranj’ sagrađen od tisuće starih radio-aparata koji predstavljaju jezičnu barijeru unatoč komunikaciji i globalnoj povezanosti.

Za vrijeme posjeta, jedna od izložbi koja se naplaćuje, a koju smo pohodili, bila je Yayoi Kusama: Infinity Mirror Room. Kusama je, inače, japanska multimedijalna umjetnica međunarodno prepoznata po svojim repetitivnim polka-dot uzorcima, mrežama, psihodeličnim bojama te video-artu. Unatoč mentalnim zdravstvenim problemima i depresiji radi koje je u 70-ima, po povratku u Japan nakon življenja u SAD-u i Francuskoj, pokušala izvršiti suicid, Kusama je postala jedna od najpriznatijih umjetnica u svijetu čije djelo se proteže kroz više medija – performans art, film, slikarstvo, skulpturu te poeziju.

Njene Infinity Rooms su serije zrcalnih prostorija koje su obložene zrcalima s obje strane, stvarajući iluziju beskonačnosti i fragilnosti percepcije. Unutar tih soba postavljeni su različiti fraktalni objekti, često svijetleći ili s polka-dot uzorcima, koji se čine kao da se beskonačno ponavljaju u zrcalnom odrazu te su atrakcija u nekolicini svjetskih muzeja gdje su postavljene.

London Zoo

Na stranu ćemo za potrebe ovog članka staviti svačija i svakakva etička pitanja oko potrebe za postojanjem zooloških vrtova. Činjenica je da postoje i da im je temeljna namjera, odnosno, vjerovat ćemo da im je temeljna namjera dobrobit životinjskih vrsta. Londonski zoološki, kao takav, treći je najstariji na svijetu – utemeljen je 1828. godine, a njime upravo Londonsko zoološko društvo (Zoological Society of London), koje ga je za javnost otvorilo 1848. godine.

Podijeljen je u tri zone – narančastu, plavu i ružičastu te je dom otprilike 650 životinjskih vrsta. Unutar tih zona, postoje specijalizirane zone za pojedine životinjske vrste – Monkey Valley te In with the Monkey, za majmune, jasno. Into Africa dio je namijenjen zebrama i pigmejskim nilskim konjima. Gorilla Kingdom je za dom obitelji gorila, kao jedne od atrakcija zoološkog, baš kao što su sumatranski tigrovi u Tiger Territoryju te lavovi u Land of the Lions, dijelu koji kao da je preslika indijskog rezervata/nacionalnog parka Gir odakle su dovedeni.

Vrijedi izdvojiti još Penguin Beach, zatim Butterfly Garden s obiljem raznoraznih vrsta leptira, Tiny Giants, mjesto za brojne kukce, škorpione, puževe i pauke, gdje čak postoji svojevrsni otvoreni walkthrough među paucima In with the Spiders, a u sklopu muzeja postoji program za borbu protiv arahnofobije. Nažalost, za vrijeme našeg posjeta, Reptile House s nekolicinom vrsta žaba, zmija i krokodila bio je u fazi premještanja na novu lokaciju Secret Life of Reptiles and Amphibians koja se uskoro otvara pa su samo neke vrsta bile na svom mjestu; pored trenutne kuće reptila smješten je Komodo Dragon House za komodskog varana, otvoren uz posredstvo sir Davida Attenborougha.

Sve u svemu, zanimljiv posjet i susret s pojedinim vrstama koje bih inače mogao gledati samo u Attenboroughovim serijalima ili National Geographicu, a zoološki također ima brojna predavanja, događaje te sadržaje za djecu i širu zajednicu, ali i sanitarije, restorane, stanice za punjenje uređaja, ormariće za prtljagu, a uz sve to je dobro prometno povezan s gradom.

Madame Tussauds

I dok bi prije posjeta Londonu prvoloptaški zaključio kako je Madame Tussauds (nadalje MT) obični muzej koji umjesto ljudskih figura ima voštane, bio bi katastrofalno u krivu. Slobodno priznajem kako je MT bilo iskustvo u kojem sam ponajviše uživao u Londonu. Ime je ovaj muzej, ako ga možemo nazvati tako, a ne tematskim parkom, dobio prema voštanoj umjetnici Marie Tussaud. Zanat je naučila od švicarskog liječnika Phillipea Curtiusa koji je prijateljevao s mnogim utjecajnim ljudima 18. stoljeća, stoga su prvi likovi čije je figure izradila bili Voltaire, Jean-Jacques Rousseau, Benjamin Franklin i drugi. U kaotičnim godinama revolucionarne Francuske, bila je na korak do giljotine ali joj život spašava poznanstvo s Curtiusom, koji joj po smrti 1794. ostavlja svoje voštane figure.

Po završetku kaosa Francuske revolucije, sa suprugom je odselila u Britaniju u kojoj je 1835. konačno na prostoru u blizini sadašnje lokacije počela stalno izlagati svoje voštane figure. S vremenom je njen muzej postao atrakcija, a po njenoj smrti, rukovodstvom pothvata bavili su se njeni potomci. U 20. stoljeću, muzej je postao franšiza, a do danas, osim Londona, broji ukupno 23 druge lokacije širom planeta. Posjet matičnom, londonskom izdanju počinje kao posjet običnom izlagačkom prostoru gdje se nalaze nekakve voštane figure sportaša, glumaca, glazbenika, kraljevske obitelji i drugih celebrityja, s kojima se ljudi imaju patološku potrebu fotografirati.  To me isprva pomalo žalostilo, na koncu sam se opustio i prepustio doživljaju. A nakon tog prvog dijela uslijedio je pravi tobogan doživljaja. S obzirom na to da bi donekle spoiler bio kada bih prepričao sva iduća iskustva, ovdje ću staviti prikladan disclaimer *SPOILER ALERT* ukoliko želite doživjeti MT na svoj nači (tj. ukoliko ste, kao i ja, mislili da je ovo striktno muzej voštanih figura).

*SPOILER ALERT*

A idući doživljaj bio je Chamber of Horrors, prikaz notornih ubojica, gangstera (blizanci Kray) i serijskih ubojica (Jack Trbosjek prema Aaronu Kosminskom, John Haigh, John Reginald Christie) iz britanske povijesti, prikladno iskombiniran s prizorima giljotine i glavama najpoznatijih žrtava Francuske revolucije (Luja XVI, Marie Antoinette, Robespierrea, Carriera and Heberta). Zanimljiv dodatak su i pojedini trenutci koji vas mogu prilično iznenaditi kad nakon više galerija voštanih figura, sretnete osobu koja vam se obrati u trenutku kada joj se približite – a to ne očekujete od voštane lutke. Osim toga, kako bi se bolje dočarao doživljaj Whitechapela za vrijeme Trbosjekovih umorstava, u prostoriju je dodan poseban ‘miomiris’ urina kakav je prevladavao na uličicama problematične četvrti. Kroz godine, sobe Komore užasa popunjavale su pojedine ličnosti iz svjetske povijesti ne uvijek direktno vezane za Britaniju kao što su Vlad Drakula, Džingis Kan, Adolf Hitler ali i najpoznatiji antagonist Barutne zavjere, Guy Fawkes. Od 2016. do 2022., ovo je iskustvo bilo nakratko zamijenjeno Sherlock Holmes Experienceom, a čija kuća (i muzej) su u relativnoj blizini na Baker Streetu.

Nakon toga uslijedio je još jedan neočekivani doživljaj, a krajnje simpatičan. Vašarskim gondolicama u obliku ikonskih londonskih crnih taksija smo prošli The Spirit of London, vožnju kroz povijest Londona: od Tudorske Engleske, preko elizabetanskog doba i doba šekspirijanskog teatra, Cromwella i građanskog rata, velike kuge 1665. i velikog požara godinu kasnije, vremena znanstvenih otkrića Isaaca Newtona, trijumfa admirala Nelsona nad Napoleonom kod Trafalgara, pa sve do viktorijanskog doba i industrijske revolucije, Churchillovih ratnih pokliča za vrijeme nacističkih bombardiranja te naposljetku swinging sixtiesa u Carnaby Streetu i pankerskih 80-ih. Kratko, ali podosta simpatično i slatko, tim više ako ne očekujete i ako ste ignorantni poput mene pa ne znate da je vožnja sastavni dio iskustva koje muzej ističe na stranicama.

Uslijedio je još jedan zgodan dio, a to je dio posvećen Marvelu. Iako ne preveliki fan, kojem figure Spider-Mana, Hulka, Hawkeyja i kapetana Amerike ne znače pretjerano, uživao sam u 10-minutnom filmu Marvel Super Heroes 4D u kojem poznati superjunaci brane London u pravom 4D kinematografskom iskustvu.

Za kraj, uslijedio je posjet Star Wars univerzumu, gdje smo veliku većinu najslavnijih likova iz franšize mogli susresti u ambijentima koji su ih obilježili unutar SW franšize – tipa Darth Vader koji poseže za Lukeom nakon glasovitog citata, Yoda u Dagobahu gdje je Lukeu otkrio njegovu moć i porijeklo, zatim Han Sola kojeg srećemo u kantini na Mos Eisleyju, Anakina kao podemonjenog Sitha u trenutku transformacije, Leiu u zatočeništvu kod Jabbe the Hutta itd.

U svakom slučaju, nađe se ponešto za svakoga unutar MT-a, koji je jedno zaokruženo iskustvo iznad svih očekivanja.

Fever

Za one željne nešto imerzivnije zabave i miksa umjetnosti s VR (virtual reality) simulacijama, kompanija Fever u Londonu (ali i 100 drugih gradova u svijetu), donosi dva maestralna događaja. Inače, Fever je tvrtka koja je razvila tehnologiju koja nudi personalizirana iskustva za ljude u mnogim gradovima, radeći s kreatorima zabave i događaja kako bi poboljšali korisnička iskustva publike. Dva njihova događaja koja smo posjetili u Londonu bili su Dali: Cybernetics te Van Gogh: The Immersive Experience.

Dali: Cybernetics

I dok se o ludom, ludo genijalnom katalonskom nadrealistu Salvadoru Daliju teško može reći više, ono što možda nije toliko razvidno poznato jeste da je bio veliki ljubitelj tehnoloških inovacija – vjerovao je da su kompjuteri budućnost, bio je među prvim umjetnicima koji je surađivao s informatičkim stručnjacima te su ga zanimale digitalne simulacije, pikseli i binarni kodovi. Cybernetics odgovara tome saznanju, a nova tehnologija poput VR-a, odnosno bilo koja razina pomaknute/proširene stvarnosti, ulazi u uokvire dalijevskog mini-mundusa.

Kao osobu koja je bila na Dalijevoj izložbi, koja je vidjela mnoštov njegovih djela u Madridu, Beču, Parizu i Londonu (ostao mi je valjda još samo taj famozni Figueres) te koja je u pariškom Ateliereu des Lumières iskusila još veći prostor imerzije i projiciranih radova Dalija (uz dodatak Antonija Gaudija), zanimalo me što će mi donijeti Feverovo iskustvo. I dok je sama izložba bila nalik već viđenom, uz novotariju dodatka 3D naočala za dijelove projekcije s poznatim motivima Dalijevih slika (satovi, slonovi, konji, atomske čestice), VR je bio puni pogodak. Na kvazi-lebdećem brodu imali priliku uroniti u svijet Dalijevih praznina, pustopoljina, pustinja i drugih liminalnih prostora ispunjenih fantazmagoričnim snoviđenjima njegove podsvijesti uz mogućnost kretanja po brodu, sviranja po dijelovima broda (da, svjestan sam što sam napisao) i – divljenja trenutku. Sve u svemu, sjajno iskustvo koje bih preporučio svakome.

Van Gogh: The Immersive Experience

Dan nakon Dalija, posjetili smo imerzivnu izložbu Vincenta van Gogha, umjetnika čija sam djela također vrebao po europskim muzejima i čiji sam matični muzej posjetio 2019. u Amsterdamu. Iako je i ovo iskustvo bilo podjednako zanimljivo, u smislu imerzivnosti (posebice izvjesna scena s vlakom koji kao da ide prema posjetiteljima), VR dio je ovog puta bio statičniji, da ne kažem slabiji. Bili smo posjednuti uz headset te smo unutar 10 minuta imali priliku ‘prošetati’ ambijentom Van Goghovih najpoznatijih djela (The Yellow House, Café Terrace, The Night Café, Bedroom in Arles, Starry Night Over the Rhône, varijante Wheatfieldsa, s vranama i sa seljacima itd.) i njegovih autoportreta. Zanimljivo iskustvo, ali Dalijev nadrealizam ima veću vrijednost za ovakav tip doživljaja.

Ipak, Van Goghovo iskustvo je nešto što je raširilo glas o Feveru, ali i imerzivnim iskustvima kao takvima, stoga danas postoje brojni provideri istog ovog doživljaja. Moj je savjet biti pažljiv i odabirati provjerene.

Barbican Centre

Barbican je jedan od najvećih kulturnih centara u Europi i predstavlja izvanredan primjer brutalističke arhitekture. Nalazi se u City of London, povijesnoj jezgri grada. Nakon što je Drugi svjetski rat ostavio veliki dio ovog područja u ruševinama, razmišljalo se o rekonstrukciji i prenamjeni, da bi Barbican u konačnici bio otvoren 1982. godine.

U svojoj ponudi, Barbican nudi brojne kulturne sadržaje, manifestacije, izložbe i koncerte, a u sklopu centra nalaze se:

• Barbican Hall: Glavna koncertna dvorana s kapacitetom za više od 1.900 posjetitelja, gdje nastupa Londonski simfonijski orkestar
• Barbican Theatre: Kazalište s više od 1.100 mjesta
• Barbican Art Gallery i The Curve: Prostori posvećeni vizualnoj umjetnosti
• Barbican Cinema: Kompleks s tri kino-dvorane
• Barbican Library: Jedna od glavnih biblioteka City of London zone
• konferencijski prostori i učionice

Naš povod za posjetim Barbicana bio je koncert slavnog jazzera Herbieja Hancocka, a izvještaj s tog koncerta možete pročitati ovdje.

Jack the Ripper tour

Za vrijeme jednog djela londonske putešestvije, smještaj je bio u Whitechapelu, dijelu Londona koji je notoran postao po tome što je u njemu 1888. ‘operirao’ Jack Trbosjek, najveća enigma u povijesti serijskih ubojica. Premda o samom Trbosjeku, odnosno cijelom slučaju, neka predznanja imam, odlazak na turu u organizaciji najstarijih tour-operatera na ovu temu činio se kao zgodna ideja.

Kao vodič dopao nas je simpatični Jeremy, povjesničar koji za život zarađuje vođenjem ovih tura. Unutar dva sata, svi prisutni mogli su proći nizom povijesnih ulica, stati pored lokaliteta koji su važni za forenziku cijelog slučaja te prošetati lokacijama na kojima su pronađena tijela nesretnih žrtava (ne svih, zbog toga što su neki dijelovi naprosto demolirani ili prenamijenjeni), uz ambijentalne dodatke poput simuliranog mirisa urina da se dočara zapuštenost viktorijanskog Whitechapela, kao siromašnijeg dijela Londona.

Ono što je zanimljivo kod ove ture, za razliku od opće pomame za identitetom počinitelja koja već 130 i više godina mori mnoge (internetske) detektive, jest fokus na žrtve i pokušaj da se dočara njihovo ‘stanje’ te da se razbuca mit o njihovom ‘zanatu’ prostitutki. U svakom slučaju, preporuka za ljude željne doze jeze, kada povežete brutalne događaje koji su se događali u mrklo doba noći s lokacijama kojima upravo prolazite.

Shakespeare’s Globe

Biti u Londonu gotovo tjedan dana, a ne otići na predstavu/koncert, bilo bi ravno grijehu – a koje je pak, bolje kazalište, od jednog u kojem su se izvodile neke od najpoznatijih komedija i tragedija najvećeg dramaturga u povijesti?

I premda današnja lokacija Globea Williama Shakespearea nije na identičnoj lokaciji na kojoj je bilo prije više od 400 godina, nalazi se na svega 200-300 metara od originalne lokacije. Prvi Globe Theatre sagrađen je 1599. godine na južnoj obali Temze od strane kazališne trupe The Lord Chamberlain’s Men čiji je član bio Shakespeare. Kazalište je bilo jedinstveno u svom dizajnu, s okruglom formom i otvorenim krovom. Tijekom izvedbe “Henry VIII” 1613. godine, top koji je korišten u predstavi izazvao je požar i cijelo je kazalište izgorjelo. Međutim, Globe je ponovno izgrađen sljedeće godine. Druga inkarnacija kazališta ostala je aktivna sve do 1642. godine, kada su puritanci zatvorili sve londonske kazališne scene, da bi 1644. godine i drugi Globe bio srušen.

U slučaju Globea, treća je bila sreća, premda se na nju moralo poduže sačekati. Ideja o ponovnoj izgradnji Globea kao posvete Shakespeareu postojala je već stoljećima, ali tek je u 20. stoljeću postala stvarnost. Američki glumac i redatelj Sam Wanamaker bio je glavni pokretač projekta. Nakon desetljeća planiranja i istraživanja, rekonstrukcija kazališta započela je 1987. godine, a gradnja je dovršena 1997. godine. Građena je koristeći tehnike i materijale koji su bili dostupni u Shakespeareovo doba, kako bi bilo što vjernije originalu. Ima otvoreni krov i smještena je oko središnje pozornice, baš kao u elizabetansko doba, a danas služi kao izvedbeni prostor, ali i kao edukacijski centar posvećen proučavanju Shakespeareova života i djela, s time da je osim predstava moguće pohoditi i turističku turu.

Prilika je htjela da su za vrijeme mog posjeta Londonu na repertoaru bili San Ivanjske noći i Macbeth. Kako se Macbeth kosio s rasporedom, odluka je pala na komediju i moram reći kako uistinu nisam požalio. Cijeli doživljaj je uistinu fantastičan, glumci u nekolicini navrata svjesno lome barijeru između sebe i publike, dok prateći kor (jazz ansambl) vjerno prati dramatiku njihovih reakcija. Kraj je bio katarzičan, gotovo pa snovit – baš kao što je Puck (po hrvatski, Malik) i pojasnio na koncu komedije. Uz ulaznice, koje su stajaće unutar ‘partera’ i sjedeće na tribinama, moguće je unajmiti i jastučić kako guzice ne bi puno propatile za vrijeme izvedbi koje mogu potrajati i do tri sata. Nema se tu što puno za reći osim – topla preporuka.

Uistinu je teško sabrati dojmove nakon svega viđenog i doživljenog, kao i na pametan način zaključiti ovu čitabu, stoga to neću ni pokušavati. London je jedna od najvećih turističkih destinacija, a nakon gotovo tjedan dana u njemu, mogu si samo pojasniti zašto je tako i čekati priliku za novi susret.