U današnje vrijeme puno je onih koji se opraštaju, puno je posljednjih turneja, puno je posljednjih izdanja albuma, festivala, a uz to sve puno je naplaćivanja toga, puno je iskorištavanja oproštajnih prilika u svrhu punjenja vlastitog džepa. Ovo što se dogodilo početkom kolovoza u malom slavonskom gradu Orahovici sve je suprotno od toga. Sve je bilo pravi primjer kako se dostojanstveno i skromno oprostiti, a pritom stajati na pijedestalu i dobivati ovacije od svih prisutnih – bez da se na njima ubire ogromna lova i tješi potreba za pohlepom.

Protekli tjedan imali smo se priliku dostojanstveno oprostiti od najvećeg i najvažnijeg slavonskog glazbenog festivala – Ferragosta, koji nas je kroz godine 13 puta uveseljavao. Gomila izvođača, gomila kamperskih anegdota i priča, događaja oko jezera, sve će to ostati dijelom povijesti jer je ovo jedan od tih događaja za kojima ne treba žaliti što se više neće ponoviti, nego treba biti sretan što su se, unatoč brojnim nedaćama kroz godine, uopće i dogodili.

Foto: Marko Lopac

Mi ćemo i ove godine pisati o glazbi i glazbenicima Ferragosta, atmosferi i festivalu općenito, ne pretjerano u opraštajućem tonu, možda i vama, dragi čitatelji, i nama to stvori utisak da nije sve tek tako gotovo. Živi bili pa vidjeli.

Pišu: Mislav Bartoš i Mario Zulić

Srijeda, 2. kolovoza 2023.

Putovanje na posljednji Ferragosto Jam krenulo je u srijedu. Iako je inicijalno festival trebao krenuti od četvrtka, dodan je još jedan dan s obećavajućim line-upom. Naravno, drugi razlog odlaska već u srijedu je bilo hvatanje optimalne pozicije šatora jer se do vikenda očekivala poveća gužva.

Po samom dolasku u srijedu nas je zatekao ogroman broj već podignutih šatora na svim najboljim pozicijama. Prvi susjedi u kampu su došli još u ponedjeljak kako bi se opustili uz jezero, i imali odlično mjesto u hladu. Sve je upućivalo na to da će posljednje izdanje Ferragosta nadmašiti očekivanja po broju posjetitelja, baš kako je i zaslužio. Uz natočen prvi gemišt u kampu i prepričavanje dogodovština sa ranijih izdanja ovog festivala, začulo se tradicionalno „Eeeeeeeeee!“ koje je odjekivalo jezerom. Tada je postalo jasno, doma smo.

Foto: Marko Lopac

Za dobar provod prve večeri su bili zaslužni Skotni Vrag, Mile Kekin, Brkovi, Vesna Pisarović i DJ Kneža. Bila mi je ovo prva prilika za poslušati Vraga uživo i dečki nisu razočarali. Uz zanimljiv obojan redovnički outfit, pripremili su nam svirku koja je bila svašta, ali ne i generička. Lagane promjene između žanrova natjerale su da ih ne otpišem kao samo još jedan XY bend. Skotni vrag bi mogao imati svijetlu budućnost, ako ih ne zadesi ista sudbina benda Metanoia, na kojeg su me na trenutak podsjetili.

Mile Kekin nas je provukao kroz hitove Hladnog piva kao i neke solo stvari. Čini mi se kako je set lista ipak imala više stvari Piva nego novijih numera, što je i za očekivati na festivalu. Podijelio je s publikom i svoje izazove kod kreiranja novih pjesama, odvojenih od imena Hladno pivo. Pa i to da su dočekane od strane produkcije sa „Svakog boli kurac za tvoje nove pjesme“. No, ne da se Mile. Iako sam ga navikao čuti s malo više distorzije u zvuku, priredili su nam prilično dobru svirku. Neočekivan član nove postave bio je i uvijek zanimljiv Mark Mrakovčić koji je dobio poseban shout out frontmana i veliki pljesak publike.

Foto: Marko Lopac

Nastup koji je najviše obilježio Ferragosto srijedu je definitivno onaj Vesne Pisarović koji je okupio sve generacije festivala da se pridruže u pjevanju tekstova koje svi znamo, priznali to ili ne. Uz to, Vesna je cijelo vrijeme držala atmosferu na zavidnoj razini koja je uz konfete i predavanje „mikrofona“ publici postajala sve luđa. Uslijedio je nastup Brkova koji su u Orahovici već na domaćem terenu. Iako su dečki odradili vrlo dobru svirku, nešto mi je govorilo da je tonac mogao odraditi bolji posao. Dobio se neki dojam clipa i kada ga je bilo i kada nije. Jedini sam koji je spominjao tonca u više navrata, pa je možda i do mene.

Četvrtak, 3. kolovoza 2023.

Nisam bio u srijedu pa ne znam kako je Ferragosto izgledao prvog festivalskog dana, ali ono što me dočekalo u četvrtak je možda i više ljudi i šatora negoli nekih godina u petak i subotu. Vjerujem kako je tijekom vikenda atmosfera došla do pravog usijanja, ali četvrtak nije bio nimalo za baciti.

Dok se sunce spuštalo na obzoru zapada, a isparavanje Orahovačkog jezera postajalo sve intenzivnije (u mjeri da se stvarala sumaglica vidljiva u svjetlosti rasvjetnih stupova), nije preostajalo ništa nego ohladiti se kojom limenkom, isto tako podgrijanog piva te krenuti svojim „poslom“. Oko jezera već „signature“ uzvik „EEEEEE“ u razmacima svakih petnaestak minuta i češće odisao je u maniri one „Bolje da izgori selo nego običaji“, a u ovom slučaju selo je moglo izgorjeti jedino od sparine, šljokica, konfeta i decibela što i dolikuje manirima Ferragosta.

Foto: Marko Lopac

Ovo mi je šesto izdanje festivala koje pohodim i po prvi puta ne želim se u ovom tekstu bazirati na set listama bendova i tko je kada kihnuo i je li bend kasnio dvije ili tri minute. Dvije pozornice jedna do druge postigle su efekt neprestane svirke te da jednom kada si unutra, teško da ćeš van jer čim jedan izvođač završi, drugi kreće i nema ništa praznog hoda između. Dok jedan stage svira, drugi se priprema za idućeg. Unutra vam ništa ne nedostaje, a cijene su više nego prihvatljive pa nema potrebe izlaziti van po cugu itd.

E sad, kad smo kod cijena ne mogu napisati ovaj tekst, a da se ne vratim na one početne postavke skromnosti i dostojanstva. Kao prvo, to se očituje u tome što cijeli tim svakodnevno i učestalo izvještava sve posjetitelje o stanju održavanja ili neodržavanja festivala zbog najavljenih loših vremenskih prilika. Požrtvovno kroz čitave festivalske dane na svemu radi veliki tim ljudi (od kojih, naravno, i puno volontera) koji se brinu da sve klizi i da nikome ništa ne nedostaje u bilo kojem trenutku. Pa se tako i više puta tijekom večeri hvalio svaki pojedinačni član tog tima, uz, naravno, organizatora, Marka Nemeca (posebno od strane Ede Maajke pri kraju prvog festivalskog dana). Svaki tonac, svaki čovjek zadužen za hospitality, svaki barmen, apsolutno svi danonoćno puštaju posljednje kapi krvi kako bi se svaki posjetitelj osjećao kao kod kuće. A to Ferragosto i je – jedna velika obitelj vođena nepisanim pravilima solidarnosti, kulture i zajedničkih dobrih provoda.

Foto: Marko Lopac

A cijena piva? 2,50 eura. Da, dobro ste pročitali. Ne želim ovdje nikoga poimence prozivati, niti je ovo mjesto za to, ali u zadnje vrijeme pohodio sam više raznih koncerata – počevši od regionalnih izvođača do velikih svjetskih zvijezda i nigdje se nisam ovako ugodno šokirao kao na festivalskom šanku Ferragosta. Pivo i slični napitci 2-2,50. Hrana oko 3-4 eura (uključujući i graha u ponudi i raznih nužno potrebnih jela u sitnim alkoholnim satima).

Pozicija pozornice nije idealna kao prijašnjih izdanja iz „zlatnog doba“, ali sve je to razumljivo sudeći po građevinskim radovima oko jezera na svakom koraku, pa je super zahvalno od strane organizatora što su se unatoč logističkim preprekama ipak odlučili održati ovo oproštajno izdanje te samim time priuštiti svima nama da se uz napinjanje glasnica prisjetimo svih zajedničkih trenutaka kroz godine. A stvarno ih je bilo toliko da ovaj cijeli portal nije dovoljan za to prepričati.

Foto: Marko Lopac

Uhvatio sam u noći od Six Pack-a pa nadalje, a to su uz već spomenute She Loves Pablo, Buč Kesidi i Edo Maajka. A to je značilo od prve Packove „Olovke izlomljenog srca“ do foto finisha Ede u znaku „No Sikirikija“. Ako je netko popio čašicu viška taj se zasigurno otrijeznio kroz masno propirivanje od strane svjetskog asa hrvatske alt scene – She Loves Pablo – a i Jimijevom dedi smo svi skupa čestitali u glas 94. rođendan. Iako mi je kolega bio skeptičan oko nastupa Buč Kesidija, mene su se dojmili te i dalje smatram Euforiju kao jedno od boljih diskografskih izdanja u regiji 2019. godine, od kojeg se većina set liste i sastojala. Dečki u dobrom raspoloženju primaju i glazbene želje pa tako se nađe tu i „Kafe Aparat“ i sl. Edo ga zakucava za kraj koncertnog dijela (after, naravno, još do jutra ide uz Fro.Ever i svjetske dance hitove) uz bis na kojeg smo ga svi kolektivno natjerali pa i uz njegovo oduševljenje probija termin i repa još kultnu „Slušaj mater“ s istoimenog antologijskog izdanja.

Sutra se budim i razmišljam da ne može to baš tako završiti sve i da se ostatak Ferragosta mora nastaviti, a sudeći i po glasinama na jezeru – tako možda i bude. Sve u svemu, jedan vrlo lijep i ugodan mamurluk ispunjen nostalgijom za svim prašnjavim patikama i promuklim grlima tijekom godina. Još jedno nezaboravno „EEEEEE“, ono jedno pivo koje vam nije trebalo i može se sve iznova. Ja se odjavljujem za ovo izdanje zbog najave lošeg vremena. Sad shvaćam kako sam mogao još i kako festival ide dalje, ali što je tu je. Nema kajanja. Ja sam svoj oproštaj dostojanstveno proslavio. Nadam se dogodine na nekoj drugoj lokaciji i kako ovo nije zbogom, već samo doviđenja.

Petak, 4. kolovoza 2023.

Ustajanje, propitivanje sinoćnjih odluka i skakanje u jezero. Još jedno standard Ferragosto jutro. Ono što nije bilo (toliko) uobičajeno je pomno praćenje objava organizatora jer nismo bili sigurno kakvo nam se vrijeme sprema i što to znači za festival. Objava da se petak održava prema planu je bila ohrabrujuća, ali za mnoge nedovoljna. Mogli smo vidjeti poveći broj kampera koji je odlučio ranije napustiti festival. S druge strane, mnogi su tek u petak mogli doći zbog posla ili drugih obveza. Tako da smo svjedočili smjeni posjetitelja i u vlastitom kampu. Dva šatora su nestala, i nikla nova tri.

Foto: Marko Lopac

Kako je kiša krenula padati predvečer, postali smo malo izbirljiviji oko nastupa koji će nam obilježiti ovo zadnje izdanje festivala. M.O.R.T. je još jednom pokazao svoj autentični kaos u prekrasnom izdanju distorzije, divljanja i odličnog scenskog nastupa. Osim planiranog, dobili su odličan dodatak svijetla od silnih munja i sijevanja na nebu iznad pozornice. Dio publike MORT-a dobila je i premijerno slušanje pjesama s posljednjeg albuma „Samo hrabro i bezveze“, koje su odlično dočekane.

Uz MORT, koncert vrijedan skakanja po kiši je svakako bio i Mašinko koji je također već na domaćem terenu. Iako su se dečki šalili da su više puta bili najavljeni nego što su svirali na Ferragostu, nekako ih je bilo uobičajeno vidjeti na pozornici Orahovice. Uigrani od prve do zadnje stvari, priredili su nam izvrstan nastup. Uslijedio je Hiljson Mandela kojeg smo prepustili mlađoj publici i ljubiteljima matrica i trep koncerata. Dan je zaključio uvijek izvrsni ABOP, koji je sa svojim autentičnim i zaraznim nastupom i zvukom nesumnjivo dobio nove fanove po reakcijama publike.

Foto: Marko Lopac

Posljednji dan – subotu smo, nažalost, zbog kojekakvih obveza i nedolaska iz Osijeka zbog potencijalne oluje propustili svi koji smo dio ovog portala. Istovremeno nam je žao zbog toga, ali s druge strane – bitno nam je zbog već spomenutog ogromnog truda organizatora da se i posljednja večer uspješno održala i da su “izdržali” do posljednjeg izvođača. Što reći kao nekakav zaključak, a ne ispasti patetičan? Drago nam je što smo deset godina bili prijatelji Ferragosta i što smo njegovali takav odnos do samog kraja, uz maksimalno poštovanje. Odjava do nekog sljedećeg nečeg. Hvala na lijepim uspomenama.