Ako je postojala bolja opcija od Zdenke Kovačiček, za koncert povodom Dana žena – to bi eventualno bila druga generacijska teškašica, Josipa Lisac, ili neka druga diva a la Tereza Kesovija. U svakom slučaju, Zdenka Kovačiček, Dan žena, Peti kupe – to je bio recept za zabavu protekle srijede.

Već od samog početka vidjelo se u kojem će to smjeru ići – rasplesana, neuništiva Zdenka popraćena sijasetom vrhunskih glazbenika koji zajedno tvori Greenhouse Blues Bend i zabava je bila zagarantirana. Čovjek kad čuje kako se Zdenka nasmije, istovremeno zlobno i simpatično, sve mu nekako bude još puno smješnije – a nije da se na njene izjave i provale čovjek ne bi nasmijao.

Krenulo je s blues standardima – Makin’ Whoopie, Georgia on my Mind, a svako malo bi se povodom nečega obratila prisutnima. Nije dugo trebalo da krene predstavljati svoj osmeročlani sastav i hvaliti ih “najbolji blues band na svijetu” te je dodala kako će njeno aktualno studijsko izdanje nosi naziv Konstatacije jedne mačke.

Koliko je Zdenka, kojoj je punih 79 godina, bila raspoložena za šalu i pošalicu svjedoči i njen komentar na pjesmu Kost, koji je bio taj da je čula kako najjača kostobolja nastupa “poslije dobrog seksa”. Potom je spominjala i svoja druženja s Davorom Gobcem još otprije 40 godina u Saloonu, a sve povodom izvedbe pjesme Jaka na kojoj joj je Gobac gostovao.

Izvela je pritom i Stare fore, Nova ja i pjesmu Adut, a potom je iskoristila priliku da bi pojedinim slavljenicima iz auditorija čestitala rođendan. Blok-miks starijih uspješnica poput najprigodnije za večer, Žena za sva vremena, nastavio se s Frkom, mlađoj publici poznatijoj zbog obrade Nipplepeoplea, zatim Mali crni brat i još jednom izvedbom Žene. Nekakav službeni dio njenog koncerta završio je nikad izvedenom, barem na Euroviziji kako je prvotno zamišljeno, Love Love Love.

Zdenka je potom otišla na kratku pauzu, a njen je gostujući vokal Jurica Hotko preuzeo dužnosti zabavljača, do njenog ključajućeg povratka na neobičan blok kojeg je Zdenka posvetila svojoj duhovnoj, paloj sestri, Janis Joplin “koja je umrla za blues, dok ona ipak više voli život”.

Redale su se pjesme u originalnoj izvedbi Joplin ili one koje je njena izvedba dodatno proslavile, pa je tako slijed započet uz, očekivano, Piece of My Heart, nastavljen uz Me and Bobby McGee, zatim Gershwinovu Summertime, ali u Janisinoj woodstockovskoj formi. Rekla je Zdenka kako je nekad Mercedes bio statusni simbol šaljivo priupitavši publiku “tko ima Mečku”, prije nego je izvela Mercedes Benz. Zabava se uz Zdenku Joplin nastavila s To Love Somebody, Try (Just a Little bit Harder) te na koncu, Alright, Okay, You Win.

Sve u svemu, jedna odlična dvosatna žurka, koja bi se vjerojatno još mogla nastaviti s obzirom na veselu Zdenku, koja je još jednom potvrdila svoj značaj među divama hrvatske jazz/pop scene, a što možemo donekle i zahvaliti sjajnom izboru pratećeg ansambla – Greenhouse Blues Band uistinu je sjajno uštiman osmerac bez kormila.