Prije nekoliko dana imali smo priliku gledati sve poznatiji švicarski fenomen “Zeal & Ardor” u zagrebačkoj Močvari. Švicarsko-američki avangardni metal bend nikako nije razočarao, ali da su imali prepreke i da je ovaj nastup bio specifičan, to je sigurno.

Sve je super i sve je za pet, dok u terminu koncerta nije nogomet

Bilo da ste fan nogometa ili ne, ovogodišnje svjetsko prvenstvo vas je teško moglo zaobići. Iako možda ne pratite nogomet, činjenica da je Hrvatska prošla u polufinale svjetskog prvenstva uhvati pažnju većine i snaga kolektiva se osjeti. Na nesreću, termin utakmice s Argentinom je bio zakazan za utorak u 20:00h, što se naravno preklapalo sa satnicom koncerta koji je uključivao i nastup predgrupe “Sooma“.

Ovdje moramo čestitati ekipi iz LAA koja je dala sve od sebe da udovolji svima. Koncert Z&A je pomaknut za realnih 50min, a svi koji su htjeli gledati tekmu mogli su to i u Močvari na platnu prije koncerata. Za bend koji miješa black metal s povijesnim i spiritualističkim elementima glazbe, za očekivati je da ih nije pretjerano briga za nogomet. Ovo se pokazalo točnim kako je vokalist Manuel više puta istaknuo da neće biti priče o nogometu, no ipak su pristali na prijedlog pomicanja satnice što se čini kao lijepa gesta prema dijelu publike kome je ovaj dio važan.

“Church burns”, a tebe nema

Pri izlasku benda na pozornicu teško je bilo ne primijetiti slona u sobi, a to je nedostatak dva back vokala na pozornici. No kako je bend otvorio s izvrsnom “Church burns” i to nastavio s brutalnom “Götterdämmerung” morali smo pitanje što je s postavom staviti po strani. Nakon ovog istovremeno melodičnog i brutalnog uvoda u koncert, Manuel je s nama podijelio vijest da su članovi benda bolesni. Ipak, kako je alternativa bila otkazivanje koncerta radije su odlučili nastupiti bez njih, što je publika pozdravila velikim pljeskom.

Zanimljiv izbor benda mi se učinilo ostavljanje snimke back vokala koje su puštali tijekom koncerta. Da se razumijemo, back vokali u Zeal & Ardor aranžmanima nisu tek usputno “podebljavanje” vokala, nego često imaju odvojene tekstove i vokalne linije iznimno važne za ritmičnost i melodiju pjesama. Nadalje, posebno su važni kako puno pjesama ima ponavljajuće skandiranje iliti “chantanje” preko kojeg ide glavni vokal. Umjesto “backing” vokala možete slobodno reći “supporting vocals”. Možda je baš ovo u podlozi odluke puštanja njihovih dijelova pjesama na playback.

Izvor: Davor Birt

Dok je bend nastavio s izvrsnom “Servatns” meni je cijelo vrijeme u glavi bilo pitanje, kako bi bend zvučao da su nastupili bez snimki “back” vokala. Možda to ne bi bilo dramatično poput “nemamo struje pa ćemo svirati unplugged”, ali bi definitivno bio drugačiji koncert. No odluka benda otišla je u drugom smjeru i ovaj će eksperiment zasada ostati samo misaoni.

Prekrasna tutnjava

Bend je nastavio nizati impresivne izvedbe s “Row Row” koju jedino riječ tutnjava opisuje iole pristojno. Naročito u dijelovima growla kojeg prate brza dupla bas pedala i žestoke gitare. Uslijedile su “Blood in the River“, “Graveyard” i “Run“. Tu (ali i kroz ostatak koncerta) se pokazala impresivna kontrola glasa kakvu glavni vokal i “mozak operacije” Manuel Gagneux ima. Dok u jednom trenu pjeva snažno i čisto, u drugom trenu se to pretvara u žestoki growl ili scream. Upravo ovo miješanje različitih elemenata u glazbi je ono što privlači nove fanove koji inače ne slušaju black metal. Skandiranje iliti “chantanje” u jednom te trenu odvede na neki paganski ritual; dok si 30 sekundi kasnije očito na (jako dobrom) metal koncertu.

Dobar dio koncerta je bio posvećen zadnjem albumu “Zeal and Ardor”, koji je pobrao iznimno pozitivne kritike više kritičara i portala. Osim već spomenute dvije uvodne pjesme i “Run”, bend nas je počastio s “Feed the Machine“, “Golden Liar“, “Caught You“, “Erase” i “Death to the Holy“. Kao pratitelj benda koji više preferira prva dva albuma od kasnijih izdanja, moram reći da mi je čak drago zbog ovoga jer mi je dalo priliku da doživim zadnji (i najžešći) album u jednom novom svijetlu. Neke pjesme su mi tek na koncertu “potpuno sjele”. Iako sam i dalje stava da mi je stil prva dva albuma nenadmašiv, moram priznati da je i posljednje izdanje benda uistinu vrijedno slušanja iznova (i iznova).

Izvor: Davor Birt

Možda je zanimljivo spomenuti da je s EP izdanja prije, “Wake of the Nation” bend odsvirao samo jednu pjesmu. To je ujedno i najžešća pjesma izdanja “Tuskagee“, koja ima jako zanimljivu pozadinsku priču. Osim već nekih spomenutih, bend nije izostavio niti starije hitove koji su odveli publiku korak dalje. Tu su naravno “Devil is fine“, “Come on Down” i “Baphomet” s kojom su i zatvorili ovaj izvrstan nastup.

Simpatični trenuci su bili i namjerni sudar gitarama te kidanje žice s gitare koja je pukla tijekom “Don’t you dare“. Također, ovaj nastup se dosta razlikovao od prvog nastupa Z&A u Hrvatskoj koji se održao u sklopu INmusica 2019. godine. Svirka je bila natprosječna i tada kao i sada, no čini se kako je sada Manuel puno više komunicirao s publikom. Kratka obraćanja publici simpatičnog tona su zanimljiva kako gledamo transformaciju vokala iz jedne uloge u drugu koje su potpuno različite. Naročito kada da nešto konteksta o nadolazećoj stvari.

Uz sve prepreke i promjene, veliko hvala bendu na ovakvom koncertu, kao i LAA na organizaciji koncerta ovog netipičnog benda. Veselimo se sljedećem susretu!