Nakon uobičajenog ljetnog điranja po obali, ove sam godine otišao na malo drugačiji odmor. Riječ je dakako o festivalu Punk Rock Holiday (PRH) koji je ove godine doživio svoje jubilarno deseto izdanje!

Ovaj veseli petodnevni punk rock odmor pružio je jedinstveni doživljaj i ostavio me s jednostavnim pitanjem –  “zašto ovdje nisam došao ranije?”.

Lokacija koja osvaja

Festival je smješten u susjednoj nam Sloveniji, u malenom mjestu Tolmin. U šumi pored grada održava se više festivala godišnje, među kojima su MetalDays i Punk Rock Holiday najpoznatiji. Ipak, čuli smo i o reggae i electro festivalima koji se održavaju na istoj lokaciji. Okružen planinama, prostor festivala je odmah pored rijeke Soče, pa smo se tako imali priliku kupati u hladnoj planinskoj rijeci tijekom cijelog festivala. Bilo da ste u kampu ili unutar prostora festivala, imate plažu na par koraka. Usput budi rečeno, ako ste unutar festivala od podneva nadalje možete uživati u bendovima iz vode, kako je na plaži smješten Beach Stage.

Ovoliko uživanje u kupanju je donekle i novost, s obzirom da je temperatura Soče porasla o odnosu na zadnje godine. Može se pročitati kako je ona uobičajeno varirala od 7 do 14 stupnjeva, iako su naše slobodne procjene ove godine varirale od 15 do 18-19 stupnjeva celzijusa.

Nažalost, zbog građevinskih radova (izgradnje ceste ako smo dobro shvatili), narednih će se godina neki festivali morati maknuti s ove lokacije. Sreća je u tome da su organizatori Punk Rock Holidaya s lokalnim vlastima uspjeli ispregovarati da je limit za festivale koji će ostati 5 000 posjetitelja. Možete pogoditi koliko ulaznica PRH printa. Iako svake godine bude rasprodan zbog ne tako velikog broja posjetitelja, ima puno više “obiteljsku” atmosferu nego veliki festivali. No, tome više u nastavku.

Zabava za cijelu obitelj

“Punk Rock Family” uzvik je koji se mogao čuti od mnogih bendova na pozornici. Također, tijekom zatvaranja festivala, otvaranja šampanjca i rezanja torte za 10 godina festivala, obitelj festivala se često spominjala. Nakon samo 5 dana provedenih s tim ljudima, nekako postaje jasno zašto. Festival nije velik, svi su nasmijani i jako prijateljski raspoloženi. Atmosfera je ovo najsličnija onoj na Ferragostu kod nas za referentnu točku. Punk Rock Holiday se čini kao festival koji se nimalo nije distancirao od svoje publike, nego dapače, ostavlja dojam gdje su svi postali jedno kroz ovih 10 godina. Upoznao sam velik broj ljudi koji su tu već godinama, i naravno, doći će i sljedeće.

Never too young to (punk) rock. Izvor: PRH Facebook page

Jako je zanimljivo bilo vidjeti velik broj obitelji koji su došli s klincima. Tako da se moglo vidjeti djecu već od 3-4 godine kako uživaju u koncertima, sa zaštitom na ušima, naravno. Prizor koji definitivno neću zaboraviti je obitelj pored mene u publici tijekom nastupa benda The Baboon Show. Roditelji, dvije kćerke i sin dobi 8-12 godina rade zajedničku mini šutku na nastupu. Skupa skaču i prijateljski se guraju dok bend svira. Prizor je to koji se rijetko može vidjeti na festivalima. S druge strane, toliko starih punk rockera je isto teško naći na jednom mjestu. Nekako smo dobili osjećaj da bi mogli pokriti sve aktualne generacije na jednom mjestu. Osim pozornica i plaže, bio je tu i mali skate park gdje smo mogli gledati vještine skejtera, kao i mini stage kod šanka gdje bi povremeno odsviralo nešto akustik.

Kultura “Crowd surfinga”

Nešto što me, donekle, iznenadilo jest uhodana kultura crowd surfina/stage divinga iliti skakanja s pozornice i plovidba po publici. Naime, iako se to događa na punk koncertima, često će zaštitari pokušati to minimizirati. Ovdje, nakon ograde odvojen je mali prostor prije pozornice benda upravo za to. Zaštitari vas neće pokušati zaustaviti osim ako krenete na pozornicu smetati bend. Očita posljedica ovoga jest da je u bilo kojem trenutku više ljudi u zraku, na rukama sudionika u plovidbi prema mirnijem dijelu publike. Nekada ovo prođe dobro, nekada kaotično. Osobno sam doživio da sam bio na rukama publike kada je netko skočio s pozornice djelomično na mene pa smo se obojica srušili metar od pozornice. Valjalo se opet popeti i napraviti drugi pokušaj.

Osim što je netko stalno bio u zraku, bilo je tu specifičnih prizora. Ljudi na velikim zračnim madracima plove po publici. Jedan čovjek stoji na drugome kojeg nosi publika i doslovce surfa po publici. Član medicinskog tima na festivalu plovi po publici veslajući na nosilima hitne pomoći. Više puta smo gledali kako publika nosi osobe u invalidskim kolicima kroz publiku. Užasno simpatični bili su klinci, nekad i od 5-6 godina koji skaču na publiku i stvaraju uspomene kojih će se nedvojbeno s radosti sjećati.

Line up i iznenađenja

Line up bendova koji su nastupili ove godine nije iznevjerio. Preko 50 izvođača dijelilo je dvije pozornice, Beach i Main stage. Dok smo preko dana na Beach stage-u uživali u manje poznatim bendovima, na glavnoj pozornici su navečer nastupali “veća imena”. Jedan od glavnih headlinera, Bad Religion je nažalost otkazao svoj nastup samo nekoliko dana prije festivala kao i ostatak predstojeće turneje zbog obiteljskih razloga. Osobno mi je ovo teško palo, kako je Bad Religion bio bend kojem sam se najviše radovao na festivalu. Umjesto njih nije bilo moguće naći prikladnu zamjenu u tih par dana pa smo dobili veliku punk rock feštu gdje su se vokali izmjenjivali pjevajući najveće hitove žanra.

Kvalitetan uvod

Teško je bilo poslušati i pohvatati sve bendove s punom pažnjom tijekom ovih pet dana veselja, skakanja i druženja. Ipak, neki bendovi su se posebno istaknuli svojim nastupom i atmosferom koju su napravili. The Real McKenzies su se pokazali kao bend dostojan prijenosa celtic punk energije koju najčešće pripisujemo bendovima poput Flogging Mollya i Dropkick Murphysa. Frontman je ostavio posebno dobar dojam, dajući kontekst pjesmama i uvodeći publiku u pjesme i “sing along” dijelove. Nulti dan su nastupili i poznati Descendents kao jedan od bendova koji su imali važnu ulogu u oblikovanju žanra. Sada već postarija ekipa, u odjeći prototipa obiteljskog čovjeka s rive, ipak je odradila dobar posao i podsjetila rasplesanu ekipu na svoje najveće hitove.

Drugi dan najveće je iznenađenje bez puno razmišljanja bio Authority Zero iz Arizone. Dobro uigrani bend je napravio odličnu atmosferu za masu koja uživa u skakanju, mosh pitu i crowd surfingu. U jednom trenutku bend je napravio tkzv. “circle pit” gdje je pjevač stajao u sredini kruga oko kojega su fanovi trčali uz klasično guranje. Najbolji dojam koji s koncerta (tebi nepoznatog benda) možeš ponijeti je: “OK, ovo moram poslušat kad dođem doma”.

Srijeda za pamćenje

Treći dan se činio kao najjači što se izvođača tiče. Potpuno su nas rasturili Bouncing Souls, Lagwagon (koji je nedavno nastupio u Zagrebu) i poznati nam Flogging Molly. Jedni za drugim nam nisu dali mirovati u večeri ispunjenim pogom, mosh pitevima i skakanjem s pozornice kojemu nisam mogao odoljeti. U nekom trenutku je ekipa Lagwagona napravila poznati “zid smrti”. Ekipa u publici se razdvaja na dvije strane i na znak bend se zalijeću jedni u druge, nešto posebno za doživjeti. Flogging Molly su napravili očekivano veselo-brutalnu atmosferu, ovisno o vašoj poziciji u publici. U prvim redovima je teško bilo boraviti više od par pjesama od količine skakanja, nošenja ljudi po publici i sličnih veselja. Miljenici hrvatske publike su još jednom potvrdili svoj status najpoznatijeg celtic punk benda.

Nakon bendova i svirke, after party se nalazio u prostorijama unutar festivalskog prostora gdje nas je dočekalo dva floora s nešto različitom glazbom. DJ-evi su se izmjenjivali, a mi smo se stigli još malo isplesati do ranojutranjih sati.

Još (samo) dva dana

U naredna dva dana, nastup koji definitivno treba istaknuti je The Interrupters koji su nas kolektivno oduševili. Ska bend iz Kalifornije su napravili iznimno veselu i toplu atmosferu. Kao i dosta drugih bendova, naglasak benda je bio na pozitivnim stvarima poput zajedništva i PRH obitelji, pohvali drugih bendova i slično. Osim toga, pjevačica je progovorila o važnosti mentalnog zdravlja i pozvala na “Wall of unity” umjesto tradicionalnog “zida smrti”, gdje su se posjetitelji umjesto sudaranja pozdravljali i trčali si u zagrljaj.

Zadnji dan su za mene obilježili Anti-Flag koji su bili rado slušani u srednjoj školi. Osim udarca nostalgije, napravili su odličan nastup i podijelili dobru staru anti-establišment energiju s publikom. Tijekom nastupa su se više puta osvrnuli na rat u Ukrajini. Velik broj njihovih pjesama se bavi upravo anti-ratnim temama tako da materijala nije nedostajalo. Ovo nije bilo specifično samo za njih, velik broj bendova se osvrnuo na stanje u Ukrajini. Ovo je bilo toliko istaknuto da je slogan ovogodišnjeg izdanja festivala bio “Fuck war!” koji se mogao vidjeti na majicama i čašama festivala.

Zasigurno sam propustio spomenuti mnoge odlične izvođače i nastupe, no ovo su oni koji su meni ostali najviše zapamćeni. Cijeli line up kao i snimke koncerata možete pogledati na Facebook stranici festivala. Sve što mogu zasada reći je, Punk Rock Holiday je vrijedan posjeta samo zbog doticaja s ovom kulturom i energijom i velikom PRH obitelji. Požurite s kupovinom karata kako se uredno rasprodaju svake godine. Vidimo se dogodine!