Beč - metropola umjetnosti i kulture u srcu Europe

Austrijska prijestolnica, primjer moderne europske metropole, kroz svoju je povijest bila carsko središte nekad moćne i utjecajne Habsburške monarhije (Austro-ugarska od 1867.), a koja, obzirom da je i Hrvatska nepunih 400 godina bila dio te povijesne tvorevine, ima povijesni značaj i za nas.

Ovaj Culture trip članak nastao je u suradnji s gradskim odjelom za turizam grada Beča, Vienna Passom, idealnim partnerom ukoliko se želite otisnuti na istraživanje kulturno-umjetničke ponude grada, kao i svih nabrojanih institucija. Službeni povod posjeta Beču bio je koncert Rolling Stonesa povodom turneje koja obilježava 60 godina benda, a ovim putem se zahvaljujem organizatorima koncerta na povjerenju i sudioništvu u ovoj kulturalnoj putešestviji.

Beč kroz prizmu politike

Kao velegrad nekad jedne od najmoćnijih imperija, Beč je bio administrativno, političko i kulturalno središte te države koju je obilježavalo mnoštvo etniciteta. Već odavno, Beč je bio znan kao multikulturalan grad u kojem su se sudarale germansko-slavensko-ugarska kultura, a mnogi studenti iz pokrajinskih zemalja, među njima i Hrvatske, svoje studije su pohađali upravo u Beču. Nije naodmet spomenuti koliki politički hub Europe s početka 20. stoljeća je bio Beč (navodi se 1913. godina) kada su u njemu u isto vrijeme živjeli i djelovatli otac psihoanalize, Sigmund Freud te utjecajni političko-vojni lideri kao što su bili Tito, Vladimir Lenjin, Josif Staljin, Lav Trocki te naposljetku i Adolf Hitler.

Beč kao glazbeni centar

Taj spoj raznolikih kultura utjecao je na činjenicu da je umjetnost u Beču imala posebnu notu. Kroz povijest, što glazbe, što slikarstva, grad na Dunavu ima zlatnim slovima upisano mjesto u umjetničkim almanasima. Ako govorimo o klasičnoj glazbi, Prva bečka škola (Mozart, Haydn, Beethoven, Schubert) imala je ponajjaču ‘scenu’, pridodamo li im i dinastiju Strauss. Nešto kasnije, u okviru Monarhije, djelovali su i Brahms, Liszt, Mahler, a Drugu bečku školu predvodili su Schoenberg, Berg i drugi. Mnogi od tih slavnih kompozitora bili su suvremenici, međusobno su se i priučavali jedni k(od) drugih te živjeli na raznim lokacijama diljem Beča. Upravo je tome posvećena cijela jedna turistička tura gdje posjetitelji mogu provesti dan obilazeći rodna te radna mjesta brojnih ranije spomenutih kompozitora i skladatelja, ali i Haus der Musik, interaktivni muzej posvećen glazbi.

Beč kao središte likovne umjetnosti

S druge strane, likovna umjetnost također je imala jako zaleđe u nekadašnjoj Monarhiji. Kako je dinastija Habsburg preko svojih potomaka u 16. i 17. stoljeću administrirala velikim zemljama diljem Europe, imala je svoje vladare od same Austrije, preko Španjolske, Nizozemske i Flandrije (pokrajina današnje Belgije). Upravo su tamo u tim periodima, igrom slučaja, cvjetali razni obrti i gdje je vladalo zlatno renesansno doba likovnih umjetnosti koje se protezalo sve do baroka. Carevi i vladari obično su bili patroni takve umjetnosti te su je poticali, a to je jedan od razloga zašto se u muzejima u Beču i Madridu nalaze slavna djela slikarske dinastije Breughel, Anthonyja Van Eycka, Petera Paula Rubensa, Hieronymusa Boscha, Rembrandta, Diega Velazqueza i brojnih drugih.

No, što se same Austrije tiče, njena likovna umjetnost procvala je upravo u dobu kada je raspad nekad moćne Imperije, koju su izgrizali manjak industrijalizacije, nacionalizmi i sve brojniji jaz među etnicitetima, bio na vidiku – krajem 19. stoljeća. Tada je tour de force bio neponovljivi Gustav Klimt. Razočaran akademskim pristupom i tradicionalnom uštogljenošću, 1897. je pokrenuo Secesiju, radikalni i reformistički stil koji je okupio tada renomirane umjetnike, dizajnere, slikare i arhitekte, a koji se – što pod nazivom secesija ili njenim modernističkim izdancima – raširio diljem Europe početkom 20. stoljeća. Austrijanci su bili inspirirani Belgijancima, francuskom fin-de-siecle umjetnošću i minhenskom Secesijom, a njeni predstavnici osim Klimta bili su Koloman Moser, Joseph Hoffmann, Otto Wagner te arhitekt zgrade Secesije, Joseph Maria Olbrich, između ostalih.

Nakon 10-ak godina, kreativna je energija donekle napuštala kolektivističke okvire Secesije (iako su nastajala djela poput Klimtova Poljupca 1908.), a sve je veći zamah uzimao ekspresionizam, čiji glavni predstavnici su bili drugi veliki austrijski umjetnici – Oskar Kokoschka te podjednako nesretni Egon Schiele i Richard Gerstl. Godina 1918., osim što je zatukla dotrajalo i oronulo Carstvo, pogođeno 1. svjetskim ratom i separatističkim težnjama etniciteta te nacija, ubila je i nekolicinu glavnih proponenata austrijske umjetnosti – Klimta, Schielea, Mosera i Wagnera.

No, austrijska umjetnost imala je svojih slavnih trenutaka i nakon te, rekli bi Nizozemci „Rampjaar“ 1918. godine. U međuratnom periodu se gotovo svaki oblik neortodoksne umjetnosti za vrijeme austrofašista (1934-1938) i nacista (1938-1945) nastojao iskorjeniti, do mjere da se tzv. degenerativnim umjetnicima branio rad i djelovanje, oni sami bili zatvarani, nerijetko i ubijani, a njihova djela uništavana. Mnogi su, u strahu od takve sudbine, bježali preko Švicarske i Francuske do SAD-a ili Britanije.

Beč i Austrija kroz prizmu performativne i filmske umjetnosti

U 60-im godinama, performativna umjetnost doživjela je procvat u okvirima radikalne umjetnosti Bečkog akcionizma (Günter Brus, Otto Mühl, Hermann Nitsch i Rudolf Schwarzkogler), a filmska umjetnost je u Austriji, osim eksperimentalnih radova Akcionista, prisutna širom svijeta zahvaljujući radovima Ulricha Seidela, Michaela Hanekea, Gerarda Kargla i drugih. S druge strane platna, glumci kao što su Erich von Stroheim, Oskar Homolka, Klaus Maria Brandauer, Maximilian Schell, Romy Schneider, Oskar Werner obilježili su povijest celuloida, baš kao i modernije ikone – neponovljivi Christoph Waltz i Arnold Schwarznegger.

Dakle, kultura i umjetnost imaju prilično važno mjesto u austrijskom životu, kroz povijest i danas, a kako sam prilikom nedavnog posjeta imao povjerenje pojedinih institucija za posjetiti ih i za potrebe ovog članka nešto više napisati, krenut ćemo redoslijedom posjeta u dvodnevnom obitavanju Bečom.

Muzej Albertina / Albertina Modern

Adresa: Albertinaplatz 1 (Albertina) /// Karlsplatz 5 (Albertina Modern)
Radno vrijeme: 10-18h (srijedom i petkom 10-21h)
Cijene ulaznica: https://www.albertina.at/en/visit/tickets/

Muzej Albertina sastoji se od glavnog, istoimenog muzeja, kao i Albertine Modern, čija je funkcija jasna iz naziva, no nju u ovom pohodu Bečom nisam uspio posjetiti. S weba Albertine moguće je pročitati da se radi o muzeju u kojem se nalazi jedna od najvažnijih kolekcija europskih modernističke umjetnosti u obliku zbirke Batliner. Spomenuta zbirka nosi naziv po Herbertu Batlineru, velikom kolekcionaru umjetnosti koji je donirao Albertini svoju kolekciju prije nego je preminuo 2019. godine.

Ta donacija čini ključnio dio stalne izolžbe muzeja „Od Moneta do Picassa“, čiji postav započinje umjetnicima impresionizma i postimpresionizma kao što su Degas, Cézanne, Toulouse-Lautrec i Gauguin. Daljnji djelovi kolekcije uključuju primjere njemačkog ekspresionizma, grupe Brücke i Der Blaue Reiter, kao i umjetnost Nove objektivnosti s djelima Rudolfa Wackera, Franza Sedlaceka i Hofera. Detaljan fokus na austrijsku umjetnost uključuje djela Kokoschke i slike Albina Egger-Lienza. Veliku raznolikost ruske avangarde predstavljaju djela Goncharove, Kazimira Maljeviča i Marca Chagalla.

Franz Sedlacek, Ghosts in the Three, 1933

Kolekciju nadalje nadopunjuju brojna Picassova remek-djela, od njegovih ranih kubističkih slika i djela iz njegovog zrelog razdoblja 1940-ih do vrhunskih grafika koje još nisu bile izložene i slika iz njegovog eksperimentalnog kasnog razdoblja.

Pablo Picasso, Bust of a Woman after Cranach the Younger, 1958

Osim ovoga, u trenutku posjeta bile su aktualne izložbe „Hans Weigand – Jahač na oluji“, austrijskog slikara i grafičkog umjetnika distinktivnog izričaja. Zatim izložba ukrajinskog fotografa Mykhayla Palinchaka „Užasi rata – od Goye prema danas“ u kojoj su međusobno suprotstavljene istovjetne fotografije aktualne ruske invazije mladog fotografa sa crtežima slavnog španjolskog slikara, koji je prikazivao Napoleonske ratove i francusku okupaciju Španjolske s početka 19. stoljeća. Tu je i Kolekcija Chobot, od para Dagmar i Manfreda Chobota, koji su radili u okviru istoimene galerije osnovane 1971., a unutar nje su radovi Corneliusa Koliga, Brune Gironcolija, Alfreda Hrdlicke, Verene Bretschneider, Franza Ringela te Adolfa Frohnera. U muzeju je još uvijek moguće vidjeti izložbu italo-američkog umjetnika Francesca Clementea, njegovih autoportreta, tarot karata i impresija s putovanja. Nešto drugačije, a što također pripada u kolekciju muzeja, su reprodukcije državničkih soba i predmeta vladara Monarhije kroz povijest.

Hans Weigand, Rider in the Storm, 2019

Leopold muzej

Adresa: MuseumsQuartier, Museumsplatz 1, 1070 Wien
Radno vrijeme: 10-18h
Cijena ulaznica: Tickets | VISIT | Leopold Museum

Leopold muzej nalazi se u tzv. Muzejskoj četvrti, što dovoljno govori o tome koliko se drugih muzejskih prostora nalazi u ovom mini-kulturnom kvartu. Dio stalnog postava ovog muzeja jeste izložba Vienna 1900: Rođenje modernizma koje sumira ono što smo ranije pričali o Secesiji, Klimtu, Moseru, a Leopold ima i najveću kolekciju umjetnina Egona Schielea. Ta 1900. iz naziva izložbe, sjecište umjetnosti s intelektualnim svijetom jedinstvena je u Muzeju Leopold, gdje se povijesni razvoj umjetnosti od razdoblja bidermajera, atmosferskog impresionizma do ekspresionizma i Nove objektivnosti može pratiti u velikoj dubini.

Egon Schiele, Death and Man

Muzejski fundus temelji se na kolekcionarskoj djelatnosti Rudolfa i Elisabeth Leopold, dvoje oftalmologa koji su kao vrhunski poznavatelji umjetnosti tijekom pet desetljeća, počevši od 1950-ih godina, prikupljali jedinstvenu zbirku. Njihova izuzetna strast prema umjetnosti omogućila im je sakupljanje umjetnika poput Egona Schielea i Gustava Klimta – čija su se djela do 1960-ih smatrala tabuom pa su se mogla nabaviti za relativno skromne iznose. Tako je uspostavljena najopsežnija zbirka Egona Schielea na svijetu s više od 220 djela.

Trenutne izložbe u muzeju možete pratiti na linku, a ono što ostaje žal svakom tko će ići u muzej jeste činjenica da je završena sjajna izložba „Alfred Kubin: Ispovijest izmučene duše“ – izložba austrijskog grafičara i ilustratora kojeg su obilježavale košmarni i fantazmagorični prizori, po uzoru na Belgijanca Jamesa Ensora i druge. No, muzej poput Leopolda u svojoj ponudi ima mnogo toga što će zadovoljiti potencijalnog posjetitelja, stoga svakako pratite što se zbiva i što se nudi u Leopoldu.

Alfred Kubin, Confessions of a tortured soul

Ove prigode nije bilo mjesta za posjetiti druge muzeje iz ovog predjela, ali ću ih zato svakako navesti u namjeri da nekoga, čije interese više zadovoljavaju, zna što sve može pronaći u Muzejskoj četvrti:

Haus der Musik

Adresa: Seilerstätte 30, A-1010 Wien
Radno vrijeme: 10-22h
Cijena ulaznica: Haus der Musik – Museum | Wien Ticket | Quicket (wien-ticket.at)

Haus der Musik (HdM) jedna je simpatična institucija, potpuno u skladu s bogatim glazbenim naslijeđem Beča, grada u kojem su obitavali i djelovali nebrojeni slavni kompozitori i u kojem postoje ture za posjetiti rodne kuće nekolicine od njih.

Haus Der Musik

Haus der Musik je u tom svojstvu očekivan interaktivni muzej koji nudi raspon raznih izložbi i multimedijske instalacije koje istražuju različite aspekte glazbe. Muzej za cilj ima pružiti posjetiteljima edukativno iskustvo, dajući im novu perspektivu i pogled na povijest, znanost i umjetnost zvuka i glazbe.

Haus Der Musik

Posjetitelji mogu sudjelovati u interaktivnim aktivnostima poput vođenja orkestra ili eksperimentiranja s različitim glazbenim instrumentima. Ova praktična iskustva imaju za cilj angažirati posjetitelje i omogućiti im da istraže vlastite glazbene talente. Međutim, kvaliteta i dubina ovih aktivnosti možda neće zadovoljiti one s naprednijim glazbenim vještinama ili znanjem koji bi došli s većim očekivanjima.

Haus Der Musik

Haus der Musik također sadrži zbirku povijesnih glazbenih instrumenata, uključujući glasovire, violine i limene instrumente. Jedan od vrhunaca muzeja je “Skladateljski oblak”, niz soba u kojima posjetitelji mogu učiti o slavnim skladateljima i njihovim djelima. Valja napomenuti da su većina ovih soba i postava uglavnom statični i da im pomalo nedostaje veća implementacija kakvih tehnološka dostignuća, vjerojatno u skladu s vremenom u kojem su živjeli i obitavali pojedini kompozitori.

Sigmund Freud Museum

Adresa: Berggasse 19, 1090 Vienna
Radno vrijeme: 10-18h, petak 10-20h (ljetno radno vrijeme)
Cijena ulaznica: Opening Hours and Tickets – www.freud-museum.at/en

Naša kulturna odiseja kroz Beč idući je dan dobila intrigantan zaokret kada smo zaronili u zadivljujući svijet Sigmunda Freuda u Muzeju i kući Sigmunda Freuda. Ovo impresivno iskustvo omogućilo nam je ne samo da otkrijemo i udubimo se u život i rad pionira psihoanalize, već i da istražimo fascinantnu vezu između Freudovih teorija i nadrealističkog pokreta na aktualnoj izložbi.

Sigmund Freud Museum

Sigmund Freud, koji se često smatra ocem psihoanalize, revolucionirao je polje psihologije svojim teorijama o ljudskom umu. Rođen u Beču 1856., Freud je polje svog istraživanja usredotočio na nesvjesno, snove i tumačenje skrivenih želja i sukoba. Njegovo istraživanje psihe i podsvijesti otvorilo je nova vrata za razumijevanje ljudskog ponašanja i složenosti ljudskog iskustva.

Sigmund Freud Museum

Smješten u bivšoj rezidenciji Sigmunda Freuda, muzej nudi jedinstveni uvid u život i rad poznatog psihoanalitičara. Hodajući koridorima, sobama i hodnicima Freudovog bivšeg doma, vratili smo se u prošlost, okruženi njegovim osobnim stvarima, uključujući njegov kultni kauč, starinski namještaj i opsežnu knjižnicu. Muzej pruža zadivljujuću priču o Freudovu životu, njegovim otkrićima i dubokom utjecaju koji je njegov rad imao na polje psihologije.

Sigmund Freud Museum

Tijekom posjeta, imali smo zadovoljstvo uroniti u izložbu koja potiče na razmišljanje pod nazivom “Nadrealizam i psihoanaliza“. Ova izložba istraživala je intrigantnu međuigru između nadrealističkog pokreta i Freudovih psihoanalitičkih teorija. Nadrealizam, umjetnički i književni pokret koji se pojavio početkom 20. stoljeća, nastojao je istražiti iracionalni i nesvjesni um. Na izložbi su prikazana djela renomiranih nadrealističkih umjetnika poput Salvadora Dalíja, Renéa Magrittea i Maxa Ernsta, između ostalih, čije su kreacije bile pod dubokim utjecajem Freudovih teorija. Sučeljavanje Freudovih ideja s nadrealističkim umjetničkim djelima ponudilo je zanimljiv dijalog, ističući zajedničku fascinaciju nesvjesnim, snovima i istraživanjem ljudske psihe.

Surrealism and Psychoanalysis

Belvedere (Upper, Lower, Belvedere 21)

Naše putovanje Bečom nastavljeno je posjetom veličanstvenom kompleksu Belvedere koji se sastoji od Gornje i Donje palače Belvedere te Belvederea 21 (moderna umjetnost). Ova arhitektonska čuda ne samo da na van prezentiraju zapanjujuću arhitekturu, već također sadrže niz zadivljujućih umjetničkih zbirki koje prikazuju briljantnost austrijskih i međunarodnih umjetnika.

Gornji (Upper) Belvedere

Adresa: Prinz Eugen-Straße 27, 1030 Vienna
Radno vrijeme: 09-18h
Cijena ulaznica: https://www.belvedere.at/en/visit

Naša prva postaja bio je Upper Belvedere, raskošna, barokna palača koja odiše elegancijom. Ova veličanstvena institucija poznata je po svojoj opsežnoj zbirci austrijske umjetnosti koja se proteže kroz stoljeća i obuhvaća različite umjetničke pokrete te remek-djela Klimta, Schielea, Funkea, Messerschmidta, ali i van Gogha. Dovoljno govori o njenom značaju ako dodamo da je tu izložen originalni Poljubac Gustava Klimta.

Gustav Klimt, The Kiss, 1907

Dok smo prolazili kroz Gornji Belvedere, bili smo ugodno iznenađeni izborom stalnih izložbi koje su istaknule bogatu umjetničku baštinu Austrije. Jedna značajna izložba bila je “True to Life – Realist Painting from 1850 to 1950“, koja je prikazala evoluciju realističke umjetnosti tijekom transformativnog stoljeća. Od krajolika do portreta, izložba je uhvatila bit realizma, pozivajući nas da udijelimo pažnju detaljima te iskrenom i simpatičnom prikazu svakodnevnog života.

Wilhelm Trübner, Dog with Sausages, 1877

Također smo imali priliku doživjeti “In Sight: Georg Eisler“, izložbu posvećenu djelima Georga Eislera, talentiranog austrijskog umjetnika. Eislerova umjetnost odjekivala je osjećajem introspekcije i psihološke dubine, pozivajući gledatelje da istraže unutarnje funkcioniranje ljudske psihe kroz njegove različite prikaze – bilo da se radi o svakodnevnom životu na ulicama Beča, nasilnim neredima u Belfastu, gužvi ulice i strci kolodvora, plesačice u klubu – slike Georga Eislera inspirirane su samim životom. Osobni dnevnici i radne bilježnice bacaju svjetlo na ovog bečkog umjetnika koji se neumorno borio uhvatiti takve trenutke na spontan i jednostavan način.

Georg Eisler, Straßenszene, 1980

Donji (Lower) Belvedere:

Adresa: Rennweg 6, 1030 Vienna
Radno vrijeme: 10-18h
Cijena ulaznica: https://www.belvedere.at/en/visit

Stigli smo i do Donjeg Belvedera, palače u kojoj se nalaze izložbe usredotočene na različite umjetničke teme, stilove i povijesna razdoblja.

Imali smo mogućnost uhvatiti izložbu “Joseph Rebell: In Southern Light“, posvećenu djelima Josepha Rebella, austrijskog slikara i nekadašnjeg ravnatelja muzeja Belvedere. Izložba je slavila Rebellov talent za hvatanje živih boja i sjaja mediteranskih krajolika. Svojim živopisnim potezima kistom i vještim korištenjem svjetla, Rebell nas je poveo na osunčane obale i idilične prizore, prizivajući osjećaj mira i spokoja. Ovo je bila prva samostalna izložba eminentnog slikara pejzaža rođenog u Beču 1787., a koji je od 1813. radio u Napulju i Rimu gdje je došao u doticaj s Mediteranskim podnebljem. Njegove su slike bile visoko cijenjene među publikom zainteresiranom za umjetnost diljem Europe, uključujući one u aristokratskim i kraljevskim krugovima.

Joseph Rebell, Vesuvius Eruption at Night overlooking the Scuola di Virgilio, 1822

Osim toga, tijekom našeg posjeta uronili smo u izložbu “Viva Venezia!: The Invention of Venice in the 19th Century“, koja nas je pak odvela u romantično doba Venecije 19. stoljeća. Kroz zbirku slika, skulptura i dekorativne umjetnosti, izložba je prikazala fascinaciju Venecijom koju su umjetnici i putnici imali kroz stoljeća, uhvativši njezinu privlačnost i bezvremensku ljepotu.

August Theodor Schöfft, Ansicht von Venedig (Canal Grande)

Naš posjet Gornjoj i Donjoj palači Belvedere bio je putovanje kroz umjetnički sjaj i povijesnu eleganciju. Stalne i gostujuće izložbe u obje institucije omogućile su nam da uronimo u raznolik raspon umjetničkih izričaja, od realističkih slika do suvremenih instalacija. Belvedere je, baš kao i Leopold, Albertina i Kunsthistorische Museum od neprocjenjive važnosti – ne samo za austrijsku likovnu umjetnost, već i svjetsku kulturno-umjetničku baštinu.

Benjamin Clementine premijerno u Zagrebu