I tako, mic po mic, pristigosmo do posljednjeg dana ovog produženog “reunion” jubilarnog 15. izdanja INmusic festivala. Ne mogu reći da nisam sretan – ne zato što festival završava, nego zato što neću zbog čega imati osjećati FOMO za slučaj da mi je fizički potreban odmor, a kao što trenutno je.

Upravo zbog tog osjećaja umora četvrti je dan festivala bio podosta skraćen. S pratnjom se zaputih na festival u nekih 19:30, što je prilično kasnije nego je to slučaj bio s prvim, drugim i trećim danom. Rado bih iskoristio tu prigodu da poslušam The Comet is Coming, Tamikrest i ostale, ali jednostavno nije bilo puno snage – stari godišnji je odavno iskorišten.

Nešto sam sitno osmotrio Tamikrest (20.30h na World Stageu), ali nedovoljno za bilo kakav veći i, da tako kažem iz rispekta prema bendu, pošteniji osvrt. Afrički world music, kakvog se može čuti od INmusica do INmusica, a slično smo slušali u utorak kada smo bili na malijskom dvojcu Amadou & Mariamu.

Cilj posljednjeg dana festivala bio je poslušati koncert irske dance-pop kantautorice, Roisin Murphy, još uvijek vjerojatno najpoznatije kao članice nekad utjecajnog dvojca Moloko. Premda, istini za volju, treba reći kako 48-godišnja Roisin itekako ima što za reći, budući da joj je posljednji album, Roisin Machine, bio komercijalno najuspješniji.

Njena pojava već od samog početka zračila je posebnom, nekom erotično senzualnom energijom. Izvijanje, plesanje, ‘seks’ s monitorom, cijela atmosfera je imala pomalo seksualiziran vibe, a dok sam gledao nastup, razmišljao sam kako je ona zasigurno odlična sugovornica, zajebantica na partyjima. Teret koji je podnio njen ormar, posebna je priča. Ni sam ne znam koliko je odjevnih kombinacija ona jučer za vrijeme jednoipol-satnog seta izmjenila, ali rekao bih da je negdje oko 15-ak, što je poprimilo donekle komičnu razinu. Uglavnom, njen disco-alt-dance-pop bio je apsolutni pogodak, a to sam mogao i ranije iznijeti. Roisin Murphy sam gledao sad već davne 2015. na ljubljanskom Flow festivalu, a i tada me se dojmila. Ovo mi je poslužilo kao potvrda dojma kako je riječ o sjajnoj izvođačici koja ima itekakvu vještinu zabaviti, čak i mimo Sing it back i The Time is Now kao njenih najpoznatijih pjesama iako – naravno – su i sinoć priuštile najbolju recepciju kod publike. A koja je također cijenila vrijeme provedeno s njom te su zdušno navijali za bis koji su naravno dobili. Uglavnom, znate kako je to kad doživite dobar koncert – ljuljuškali ste se, pijuckali pivo, tancali, smijali se i uživali. Kad je tako, teško je biti fokusiran na tekst koji će se pisati sutradan, ali ako su ovi retci ikog natjerali da posvjedoči njenom idućem dolasku u Hrvatsku, onda sam u namjeri da mi budete zahvalni jednog dana, uspio.

Sve u svemu, netko je napisao kako je Nick Cave kralj festivala, a Roisin Murphy kraljica, a ja na to nemam ništa nadodati nego samo sekundirati, jer je njen nastup po mom skromnom sudu bio bez premca najbolji cijelog četvrtog dana.

S tim se dojmom otišlo u šetnje po lokaciji, pa smo propustili Rival Sonse, za koje je bilo nekog govorkanja da će biti otkazani zbog korone u bendu, no to se nije dogodilo. Svejedno, lagana šetnja potom je bila nužna u iščekivanju Kasabiana, koji su bili posljednji headliner festivala s nastupom u 23:15h.

Premda je i Kasabian jedan od bendova koji sam također s nekim iracionalnim otporom odbijao aktivnije slušati, moram priznati me nisu razočarali. Očekivao sam neki dosadni brit-rock sastav ala White Lies i takvi, no na koncu sam dobio jednu solidnu svirku u kojoj je frontmen Serge Pizzorno konstantno bio u pokretu htjedući animirati publiku, koja je s laganom bojazni gledala prema gore očekujući prolom oblaka kakav se na kraju nije dogodio, premda je kišica počela sipiti u nekoliko navrata. Ne znam puno o bendu, ali da Kasabian zaslužuje malo više pažnje – to svakako. Nisu bili bolji od Roisin Muprhy, ali su i dalje bili dostojni headlinerskog statusa.

Do iduće prigode, a to je – dogodine. Hvala organizaciji INmusica na još jednom izdanju festivala kojeg svi tako vole pljuvati, a istodobno se nekako uvijek krajem lipnja nađu na Otoku mladosti.