„Kupite CD od Ede“, rečenica je koja je zvonila svuda početkom 2000-ih. Prodaja CD-a od tada je drastično pala, iz ušiju nam vire AirPodsi ili slične varijante, a glazba se konzumira najviše preko streaming servisa.

Malo je reći da su se vremena promijenila, nekome na bolje, nekome na gore, ali taj CD od Ede, koji se tada toliko prodavao, nije izgubio na aktualnosti ni pola posto. U to se Osijek sinoć uvjerio.

Kada je najavljena hrvatska turneja „Slušaj mater“, znao sam da ne može biti loše, što iz razloga određene doze nostalgije prema gore spomenutim vremenima,što zbog kultnog statusa istoimenog diskografskog izdanja te nasljednika iz 2004. godine – “No sikiriki”. Prije nego se osvrnem na sinoćnji nastup moramo si samo osvijestiti na tren činjenicu kako je 2002. godine, kada je kultni prvijenac izašao, Edo Maajka bio “pican” od 24 godine. 24 godine u svojim nogama je imao kada je isporučio Balkanu jedan od najboljih debitantskih albuma ikada snimljenih na ovim prostorima. Kada je preokrenuo priču repa i hip hopa i kada je, kako je i sam rekao sinoć, uplivao među tada najveće – Tram 11, Elemental, Bahateeja i druge. Uvijek si to uspoređujem s prvijencem Toma Waitsa – “Closing Time” – te se uvijek iznova divim elokventnosti, kreativnosti, kritičnosti i zrelosti u tim godinama.

Foto: Barač / Benić (SiB.hr)

Ulazim u osječku Staru pekaru u 21 sat i, gle čuda, predgrupa XVII (koju čine Hrvoyeahh, jakov i vid) točna kao švicarski sat. Ne kažem to zbog dečkiju, nego općenito je čudno naviknut se da koncerti u Osijeku počinju u minutu na vrijeme. Za razliku od nedavnog koncerta Kandžije i Mašinka na istom mjestu, ugodno me iznenađuje i posjećenost, gdje je momke popratilo stotinjak ljudi te se već dalo naslutiti kako će večer biti dobro popraćena. XVII kolektiv rokaju “Budi Moj After”, “Pelin”, “Pijem Pelin, Gledam Nju” i ostale viralne stvari, pogotovo među mlađom lokalnom populacijom, ali i šire. Hrpa basa, dijelova na playback, hajpanja i skakanja, čini dobru kombinaciju svega što u današnje vrijeme klinci slušaju. I meni je to skroz kul. Svaka generacija ima svoj đir i nešto što ih pokreće i, malo je reć, da novu generaciju ovo više nego pokreće. Riječ je o nimalo zanemarivim brojkama što se slušanosti tiče. To su stotine tisuća i milijuni pregleda na gore navedenim stvarima. To se na nastupima zna od riječi do riječi. To vozi i gori, kako bi se reklo.

Foto: Barač / Benić (SiB.hr)

Kako su XVII završili, tako i Edo svoj nastup započinje točno kako je i zakazano – u 21:45 – i otvara drito u glavu s pjesmom “Znaš me”, govoreći poslije kako je malo ostario (gluposti) te kako je ujedno prije 19 godina imao svoj prvi nastup u Osijeku, prisjećajući se kako mu je tada mladi Kandžija došao na koncert i bacao freestylove. U pratnji je bio DJ Oli Dobolli, majstor funk zvukova, koji je na stageu imao dobru kemiju s ponajboljim balkanskim MC-jem te nastavljao u ritmu “Slušaj mater”, “Minimalni rizik”, “Jesmo l’ sami”, “Rado viđen”, “Za i protiv”. Uslijedile su zahvale i ljudima bez kojih ne bi bilo današnjeg stanja repa, bez kojih ne bi bilo svih tih produkcija, pa tako i albuma “Slušaj mater”, a to su Dash, Koolade i Shot pa se okrenulo na “Šverc komerc”, “Obećana riječ”, “Sevdah o rodama”, “Dragi moj Vlado”, “Mater vam jebem”, “Mahir i Alma”.

Foto: Barač / Benić (SiB.hr)

Edo je ta velika glava (kako bi on sam o sebi rekao) puna pozitive, nade u bolje sutra, brisanja granica, nacija, rasa i seksualnosti. “Smrt fašizmu, Osječe!”, kako je uzviknuo poslije izvedbe “Sevdaha o rodama”. I toliko toga je bilo na rasporedu da se nije stizalo jednostavno sve. Tj. stizalo se, ali nabrzaka. Pa je tako, po mome mišljenju, loša strana sinoćnjeg nastupa ta što je Edo u sat i pol odrepao oko 25-26 pjesama, što je jako puno vremenski, te se išlo na kartu rezanja stvari. Tako bi Edo repao npr. prvi vers do refrena, refren i kraj. I tako, manje-više, kroz cijeli nastup. Taman kada se publika zagrije, pjesma stane i kreće iduća. Da je bilo još pola sata vremena nastupa mogla bi se prva dva albuma sasvim fino odrepat u komadu. Mislio sam da će trajati bar mrvicu duže, a s obzirom da se Edo opraštao posljednjih 45 minuta nastupa i stalno govorio kako mu curi vrijeme, kako su mu rekli da završi do 23h, nisam u jednom trenutku više znao jel istina ili su šale i pošalice. Ispalo je na kraju ovo drugo pa je nastup završio u 23:15h. Falila je ta neka cjelovitost, falila je još koja minuta za dovršit pjesme, falio je angažman osječke publike koja je prvi put digla ruke u zrak tek na “Mater vam jebem” (riječ je o polovici koncerta), a bilo je trenutaka kada mu se nije ni pljeskalo nakon pjesme, kao što je to bio slučaj s “Jesmo l’ sami” (eej halo, znači riječ je o ogromnoj pjesmi).

Foto: Mislav Bartoš

Možda publika nije bila upućena kako će jedan od najvećih balkanskih MC-ja repati stvari većinski s prva dva albuma. Možda su oni čekali nesto veće (ima li veće od uvodnog monologa Branka Đurića na gore spomenutoj traci?). Nešto poput matrice Silvane Armenulić? Nešto poput stihova “Mater vam jebem“, što je tek nakon sredine koncerta iskreno pokrenulo većinski dio publike? No, meni je upravo taj početak i te stvari sa “Slušaj mater” značio puno, značio povratak u neko jednostavnije vrijeme. Vrijeme bez mobitela. Vrijeme kada se zvonilo ljudima na vrata da ih se pita hoće li van igrat “Žmire”, hoće li krasti kajsije u vrućim ljetnim danima te pritom prepričavati dojmove s albuma “Slušaj mater”. Hoće li repati u vruće srpanjsko poslijepodne na bankini između dvije zgrade onaj intro: “Edo Maajka refren k’o cajka, dala mu svaka, u gaćama štaka…“

Foto: Mislav Bartoš

Možda je sve bilo tako malo stisnuto u početku, ali pred kraj je sve došlo na svoje uz “Saletovu osvetu”, “Prikaze”, “Pržiii”, “No sikiriki”, “Bomba”, “Trpaj”, “Panika”, “Sve prolazi” te tri numere s najnovijeg izdanja “Moćno” – “Moćno”, “Svaki čovjek” i “Dobar vajb”. Atmosfera do neba, a Oli Dobolli “spušta zastor” uz zvukove Jamesa Browna i stvari “The Boss”. I Edo i je The Boss. Savršena pjesma za kraj. Utvrda kvalitete, vještine, oštrine jezika, pozitive, ljudskosti, prizemljenosti, racionalnosti i, onoga što nam najviše treba – ljubavi i nade u bolje sutra!

Zahvale SiB.hr portalu na ustupanju fotografija. Cijelu galeriju možete pogledati na LINKU.