Koncert sve priznatijeg zagrebačkog art-rock benda Porto Morto u dupke ispunjenom ambijentu uređene Tvornice kulture povukao nas je nakratko u ante-korona fazu koncertnog života u Zagrebu. Veseli, nasmijani ljudi, dobra glazba, redovi za pivo… baš kao nekada. Pa premda su za ulaz bile potrebni COVID passevi, sve osim toga navodilo me je na vrijeme odlaska na koncerte prije globalne pandemije.

Promocija prošlogodišnjeg studijskog izdanja PORTOPOP, naveliko hvaljenog i to opravdano, bila je razlog za ovo poveće subotnje okupljanje. Eklektičan, prog-pop zvuk posljednjeg izdanja, pri kojem zasigurno pomaže činjenica da su članovi benda istaknuti pojedinci i akteri sa alt-scene metropole (kroz Jeboton ansambl), privukao je šaroliku publiku te koncert doveo do, ako je vjerojati ugužvanom auditoriju, rasprodanca.

Sam koncert Porto Morta počeo je oko 21:30h puštanjem Fatamorgane, a elaboriran scenski nastup benda koji je znan po svojim iznenađenjima na bini, bio je u skladu sa artworkom i coverom albuma Portapop. Dojmu nije odmogao ni pozadinski zid s vizualima kakvim se ne bi posramili ni neki izričajem puno psihodeličniji bendovi čime su Porto Mortovci svojoj live estetici, poznatoj po teatralnosti, dali dodatno na značaju. Pamtim posljednji nastup momaka na kojem sam bio (početkom 2019. na ljubljanskom MENT-u), a gdje su na glavi imali – kuće – u skladu s nazivom istoimene pjesme. Sinoć su nastupali u simpatično nezgrapnim, improviziranim hazmat odijelima popraćenim ludim zurkama čim su nas uspješno uveli u svoju dvosatnu kliniku

Od trenutka kada su izašli na scenu, Portomortovci su suvereno vladili zahvaljujući odmjerenom setlistom koja je bila miks novog materijala s presjekom starijih pjesama. Jedan od vrhunaca sinoćnjeg koncerta svakako je bio kratki gostujući nastup Darka Rundeka, koji je s bendom snimio pjesmu Hodaj za album Portafon iz 2019. godine. Svakako nije naodmet istaknuti kako Porto Morto svojom glazbom pomalo evocira Rundekov Haustor uz dašak novodobnih primjesa te se njegovo gostovanje, kako u studiju tako i na bini, ne čini toliko nelogičan. Osim toga, pojava bivšeg člana benda, Darija Stilinovića Stila na pjesmi Vrijeme za čilanje, bila je također jedna od prekretnica. Naveliko hvaljeni vizuali, koji su sjajno presjecali svakako zanimljiv i kolektivno karizmatičan live benda koji zapravo ima što za reći, konstantno su održavali odličnu i veselu atmsoferu. Ona je, pak, do svog klimaksa očekivano došla pri kraju koncerta, za vrijeme bisa, kada su PortoMortovci počučnuli prisutne u maniri Prodigyja prije eksplozije plesa koji je bio zajednički nazivnik atmosferi kroz cijeli koncert, a takva zaljuljanost nosila je većinu do samog kraja.

Mala zamjerkica na cijeli koncert ne tiče se benda nego logistike – poveći broj ljudi je početak koncerta čekao u redovima za pivo, a koji su bili boljka kroz trajanje cijelog koncerta. I dok bi to nekad bio razlog za podignute obrve, taj relikt iz faze prije-znamo-čega sada je nešto na što bismo se ponovno trebali navikavati – i dobro je dok je tako.

U svakom slučaju, sinoćnji koncert bio je jedan od razloga zbog kojeg nam može biti krivo što smo bili uskraćeni za godinu-dvije kvalitetnih koncerata i, nadam se, dobar (pred)znak za sve ono što nas očekuje ove koncertne godine u Zagrebu/Hrvatskoj. A pogled kroz ružičasti dvogled, koje sada možemo s razlogom nositi, daje optimističnu perspektivu. Do tada, veselimo se Porto Mortu i daljnjim yemovim eventima.