Organizirati bilo kakav oblik manifestacije u ovo vrijeme rigoroznih pravila i mjera od strane RH – pravo je čudo – i zato svakome tko se odluči na takav pothvat treba skinuti kapu do poda jer puno je krvi, suza i znoja u temeljima tog događaja na kojem prosječan pripadnik publike vidi samo dobru zabavu i pokoje pivo u sebi.
Kreativna agencija Adverta naišla je ove godine na nekolicinu negativnih komentara baš na tu tematiku: da kako ih samo nije stid pokoravati se svim tim silnim dušmanima koji vrše medicinske eksperimente nad nama. Složila se prava mala garda stručnjaka koji su bili, kako uvijek i biva, najglasniji te tako jasno i glasno poručili svima nama kako oni neće ove godine biti prisutni na događaju te samim time biti dio propagande. Jesmo preživjeli bez njih? Naravno da jesmo. A i ako tako izgleda propaganda – onda želim biti član te propagande, ima dobre mjuze i hladne cuge. No, dosta sada mentalitetne slike Lijepe naše. Vratimo se mi na subotnju sliku punoljetnog osječkog UFO festa.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
Naravno da ovo nije bilo najbolje i najreprezentativnije izdanje UFO-a ikad, ali s obzirom na uvjete ove i prošle godine dobro je da ga uopće i ima, a i organizatori su složili skromni presjek regionalne i lokalne scene najbolje kako su znali. Tako sam petak propustio zbog poslovnih obaveza, a na galeriji fotografija i u priči s ljudima koji su bili čuo sam kako nije bajno prošlo, iako je atmosfera na headlinerima bila sasvim na nivou, bez obzira na broj ljudi u publici. Bitan faktor u tome svemu je i kiša koja je kroz dobar dio petka natapala Slavoniju pa su vjerojatno brojne duše tijekom dana odustale od ideje za odlazak na fest. Subotu sam zato odlučio pohoditi od samog starta, tj. od prvog do zadnjeg izvođača, na bendovskom stageu. Iako sam planirao posjetiti i elektronski stage, na kojem je, vjerujem, vladala odlična atmosfera s obzirom na imena koja su najavljena (Insolate i Volster b2b, Phrasal te Kolek3k), nažalost nisam vremenski stigao se zaletiti tamo i baciti oko pa ću se ovdje osvrtati samo na ono što sam vidio na band stageu.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
A na samome početku vidio sam klasičnu UFO boljku i tugu koja ne jenjava iz godine u godinu nimalo, a to je posjećenost bendova koji sviraju prvi na rasporedu. Posjećujem UFO fest 12 godina i mislim da nisam propustio nijedno izdanje od tada, bilo da je bio u Vegi dugi niz godina, četiri godine na staroj lokaciji kod Katakombi ili ovogodišnje krštenje nove lokacije – Stare Pekare, i svake godine isto. Bend, njihovi prijatelji, tonci, konobari i redari – to je otprilike to. Danas je isprika vjerojatno mjere ili ulaznica. Kada je festival bio besplatan onda je isprika bila da se popije još po pivo pa će se krenut unutra lagano (čitaj: u jedan ujutro). Jednostavno, ta boljka nikad nije isparila, a sve dok je osječke publike – ni neće. Nije isparilo ni kazališno misno stajanje s mlakim ili nikakvim reakcijama na bend koji nastupa, ali o tome nešto kasnije. Ja uvijek kažem – u Koroni bez koncerata i događanja barem smo zaboravili koliko smo jadni.
FOTO: Mislav Bartoš
Prvi bend u subotu bili su dečki zvani Igla i Ziherice. Troje ih je i perjaju kao da ih je pet. Igor Abramović, Bojan Sauerborn i Luka Petričević ispeglali su svoj set pošteno, nažalost pred nekoliko prijatelja i ton majstorima, te usput i promovirali svoj album “Nemoj uvenuti”. Rekao sam im to uživo pa ću i ovako reći – meni je to do jaja. Kratak i jasan punk rock đir od kojeg ne boli glava, lirički i instrumentalno paše taman i mogu reći da je pravo osvježenje na osječkoj sceni nakon dužeg perioda bez noviteta u izričaju poput ovoga. Stvari s albuma su mi sjele na prvu kad sam ga preslušavao na netu, poput “Kakav dan takav ja”, a u subotu je to zvučalo pet puta bolje. Na studijskim snimkama kao da ima i falševa i produkcija bi mogla biti bolja pa sve to ne dolazi do punog izražaja, ali uživo je to na jednoj finoj razini bez grešaka. Nažalost, ton je bio podosta nerazgovjetan i preglasan u trenucima, ali popravilo se i to do nastupa Gužve pa je kasnije bilo sve bolje i bolje.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
Drugi izvođač, točnije izvođačica, večeri bila je, također, osječanka Aklea Neon koja je nastupila pred nešto više ljudi, a kako je nastup odmicao tako ih je i pridobila da priđu malo bliže pozornici pa se počelo lagano i đuskati u prvim redovima. Prvi put da ju gledam live, one woman band je i to je skroz kul, nešto na foru Sare Renar s hrpom loopova, padova, Macova i gitarskih rifova. Osim autorskih stvari poput “Zovi ju mama”, “Da mi je” i “Shika Shika”, Aklea je izvela i obradu Putokaza, “Naranča”, ali i rusku pjesmu kandidatkinju Eurosonga 2020 – “Uno” od benda Little Big. Realno, da bi slušao to kući, vjerojatno ne bi. Da se pronalazim u tim pričama vile, šume, šamani, potoci i spas planete? Ne. Ima li ona svoju publiku? Da. Ima svoj đir, našla se u njemu, našla se i njezina publika u tome i to je to. Za svaki respect.
Dok osječki DJ prvoligaš Armando je zabavljao publiku u pauzama između točki, sa svojom selekcijom rock, punk i metal glazbe, na stage se penju staroškolarci Osijeka – Gužva u 16-ercu i započinju sa “Slavujom“. Odlično raspoložen bend za dobru svirku, Muto priča svoje zajebancije između pjesama i atmosfera drugog festivalskog dana polako se, napokon, budi, a i poletila su prva piva u zrak. Ipak, u trenucima su mlake reakcije publike, a šutke su se probudile tek pred kraj svirke na što je bend rekao da je bilo i vrijeme više. U nekoliko navrata Muto kroz humor pokušava reći publici da neka malo živnu, da što je ovo, da nisu u Osijeku nastupali dvije godine, a usput imaju i novu postavu, u kojoj su se prošle godine, uz stare gardiste Mutu i Jelu, pridružili Hrvoje Majetić na basu te Alen Leko na bubnju. Rokaju još “Misli lake, a riječi teške”, “Stare stvari”, stvar s nadolazećeg albuma “Bez oružja”, “16erac”, “Brigade”, “Arene”, “Reci da ostaješ”, “Mene više nema”, “Vođa plemena” te za kraj još jednom su u laganom tonu zborno otpjevali refren “Arena” te tako svoj nastup priveli kraju. Ovoga puta bez baklji uz šutke pokrenute tek pred kraj svirke, ali bend je svoje odradio vrhunski.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
Kada je riječ o Pipsima, uvijek spominjem da mi je, do sad, neostvareni san pogledati ih na solo koncertu u Zagrebu, na domaćem terenu, i nikako da uhvatim to. Gledao sam ih jednom u Zagrebu, ali u sklopu Brucošijade FER-a, što je također bila festivalska set lista, no onaj pravi solo gig, poput nedavna dva u dvorištu ALU, nikako da maknem s bucket liste. Ovo što se dogodilo u subotu bio je možda najbolji gig koji sam gledao u moru svih tih festivalskih. Ripper u punoj formi, kožnjak na košulji, i bend usviran do plafona. I ono što mi je isto drago je to što su preskočili klišeje poput “Nogometa”, “Malene” i “Boga” (zbog “Boga” mi je jedino malo bed) te odsvirali npr. “Mrtav čovjek” s albuma Fred Astaire, što je bila prava mala poslastica za fanove. Započeli su drito u glavu s “Bi li ili ne bi” i nastavili s “Kratka povijest”, kultnima “Plači” i “Ljeto 85”, a odsvirali su još i “Sex u školi”, “Htio bi da me voliš”, “Ljubav”, “Zdenka i vanzemaljci”, “K1”, “Narko”, “Gume na kotačima”, “Na putu prema dole” te završili s izvrsnom izvedbom “Poštara lakog sna” s Ripperom na klavijaturama tik do Zdeslava Klarića. Ono što je sigurno, bar po meni, je to da poslije Pipsa nije imalo smisla izlazit na stage jer su dečki odnijeli show te večeri. Možda bi bio pametniji potez da ih se stavilo da nastupaju zadnji na festu kako bi Repetitor imao lakši zadatak. No, Boris, Milena i Ana-Marija bili su papreni kao i uvijek. Profesionalci prije svega.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
Negdje iza jedan ujutro penje se beogradski trojac na pozornicu i kreće s “Ekspedicijom”. Osim što su izbacili novi album Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji, osječku publiku su propirili sa starijim stvarima poput “Oktobarski salon”, “U pravom trenutku”, “Kralj ničega”, “Ako te ikada”, “Suženi snovi”, “Crvena” te “Ja”. Piva su nastavila letjeti u zrak kao i Boris koji nije mirovao na stageu, a krkljanac u prvim redovima bio je sve žešči. Kroz sat i pol svirke cca Repetitor je dezinficirao prostor te stavio posljednji pečat na završnicu punoljetnog UFO festa, taman onako kako je i trebalo – žestoko i glasno da uspavane prodrma, a umorne oživi.
FOTO: Mihael Milić / Via Media
Onaj tko je došao do ovoga dijela u tekstu, vjerojatno je i ostao do kraja na UFO-u. Kao što rekoh već ranije u tekstu, nije ovo bilo najbolje izdanje UFO-a, ali bilo je. Ovo definitivno nije bilo ni najposjećenije izdanje festivala (čak nasuprot, radi se o jednom od skromnije posjećenih), ali bilo je. A uvijek će biti onih koji će to negirati, koji će bojkotirati i koji će naći isprike za ne doći. Uvijek će biti onih koji ne zaplješću poslije pjesme, a kamoli da skaču i pjevaju za vrijeme koncerta. S druge strane, uvijek će biti one energije na stageu poput one Ripperove, poput one Borisove, poput momaka iz Gužve, i u tom tonu završit ćemo ovaj tekst, okrećući se uvijek prema svjetlosti. Sretna punoljetnost UFO festu i da ne pije previše sad kad legalno smije! Do godine!
Komentari preko Facebooka